Znam, evo već mnogo puta i sam nisam znao odgovor nato pitanje…ne znam ni sad…samo pokušavam razumski sam sebi objasniti…..dali je to onaj tren u životu kada sam svoja uvjerenja pobiješ …dali je to onaj tren kada shvatiš kolike stvari koje su bile rutina postaju nedodirljive..!–dali je to ono kad shvatiš da nisi sam..da te Netko gleda-.!?

Neznam opet…ni sad što je istina na ovome svijetu, jer je previše truba, koje trube svaka na svoj način i za sebe…trube li ga trube i nekako ih narod sluša i vjeruje…stvarajući takvu buku , teško je vidjeti, a kamoli čuti istinu..!
Ona je ipak nekako našla način da pusti svoj glas, ali vjerujte mi nije to taj glas koji bi ja htio čuti , a ni vi., jer je to glas koji nam govori da ne idemo dobrim putem, da smo otišli daleko..!
Glas je čudan jer govori istinu..!

Nismo navikli gledati u Istinu, bolje nam je u udobnosti i komforu svojih truba slušati što nam odgovara, jer je nam tako lakše….

Istina kaže:
– promijeni se , počni slušati tišinu, ona govori puno više nego svi zajedno
– operi oči, uši, nos i sva osjetila ovozemaljska da bi mogao razumjeti govor
– nisi sam, kao što ti pokazuju svaki dan,tren.!
– pogledaj srcem, ono zna razliku.!
– napiši si nešto lijepo, za srce i dušu, slovima ljubavi i Istine
– prestani mrziti išta, a kamoli nekog
– postani kralj plača, operi se suzama svojim
– izađi iz svog komfora laži i blata
– usadi u razum sve ono što sada nemaš, potječe iz Istine
– zaboravi nepravdu, jer je već upisana kod našeg Notara
……………..i još mnogo toga ona kaže i govori, ali počni slušati srcem,m jer je bolji zvuk nego sve ono što uho može čuti, ..!

Svaki dan imamo priliku biti dio nečega…negdje!…Stvar je u tome gdje smo i što želimo, jer često smo zaokupljeni svime onim …najčešće nebitnim..!

Postoje danni kad imamo toga svega lijepog na pretek…u tim danima nismo realni prema sebi i svijetu koji nas okružuje , jer najčešće gledamo sebe..!…samo…pogled nam postaje kao na izgled sve jasniji, kao kužimo sve…!Čak nas i radoznalost počinje napuštati jer smo zaokupljeni sami sa sobom.:!..u tim trenucima naša stvarnost postaje mašta, jer smo ispunjeni …ispraznošću…ipak…ne vidimo to , jer gledamo druge kako se “pate”…1

pOSTOJE DANI KOJI NAM POKAŽU PRAVU SLIKU….TE DANE ZOVEMO ŽALOSNI DANI…!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! ŽALOSNI DANI..!!!!!TUŽNI DANI….!!!

Dali to oni stvarno jesu…pitanje je na mjestu..!
Oni se pojave na kraju “obračunskog razdoblja” kao i u svemu…!

Živimo u okruženju prirode kod koje ovako stvari stoje…..
-Rađamo se…mladi smo…učimo osnove…postajemo svaki dan sve pametniji, ljepši, zgodniji,puni sebe, idemo naprijed, grabbimo..!!!!!!!!!!!!!!!!!!
-Zrijemo…kužimo naizgled nemoguće stvari…objašanjavamo, pokazujemo, učimo druge da budu kao mi, pametni smo jako, sve više….!
– Zreli smo, najljepši smo, puni elana, još brže trčimo, postajemo sve brži, ap čak najbrži…gazimo sve više,grabimo sve više, postajemo sve veći….!..Nedodirljivi smo, na visini spoznajemo, ekstra smo pametni…sve znamo…dajemo se iznad mogućnosti….želimo sve da bude pod našim.!!!
……..kao i u našem okruženju…počinje ono što mi nebi..!nikako nebi..!!
– Plod je spreman za berbu, za otpadanje, za drugi “level”…ali mi to nebismo…taman kad smo pomislili da smo najljepši dođe dan…predaje….zamišljeni pitamo se pa kako….pa zašto, ali to smo mi to je to…!
– Cijeli svoj vijek smo se pripremali za ovaj dan ili dani, a da toga nismo bili svjesni…bili smo toliko ushićeni sami sa sobom da nismo imali vremena pratiti ono bitno…bitno je oku ne vidljivo….
-Otpadamo počinje faza kad trebamo dati sve svoje drugima…..kao na primjer jedan obični list…sve navedeno smo prošli i sad je došao dan kad smo otpali od svoje matice….padamo na pod da našim “truljenjem” na podu doprinesemo nastavku onog što smo i sami bili na početku…nastavak , odnosno početak nakon nečijeg kraja, ali to nismo tada vidjeli, jer je bilo kako je bilo na početku..!
ZAKLJUČAK:

Ako smo… a jesmo bili i prošli neku od faza..!..sad je vrijeme da shvatimo..što je bitno i da uz to urastemo…da otpadanje nebi bilo bolno, već s radošću gledajući u naše plodove vremenite koje smo za života napravili…i kojima smo se životom posvetili, ali samo u nadi da ćemo uspjeti u pomoći da nas prepoznaju po našim djelima…onda kad nas život povede na drugi…put…drugačiji..!

Evo nakon nekog vremena , nakon što je sve nekako se izbrislao..kako pronaći nešto čega nemaa…!!??’ Kako nema…pa ljepo ne.a..!!

Pisao sam mnogo o svemu i svačemu…što mi je dolazilo iz moga bitka…negdje iznutra…ni sam neznam odakle, ali eto, nekako se to sve obrisalo…2111–??? Neam pojam kako ,,..

Ali znam iz dosadašnjeg iskustva i saznanja, da sve ima nekakav razlog, pa se onda i ne zamaram s time…

ono što je bitno, je umu nevidljivo…on to svim svojim znanjem nemože osjetiti, jer um zna,ali ne osjeća…nažalost, ne želi…odupire se,…!

Zašto se odupire…pa zato jer on zna…i zna, ali nezna da nezna ono bitno , jer ne osjeća…srce ima taj veličanstveni dar, da osjeća, ali nezna sve ove zemaljske “fore”…zna božju”foru”, a to je ljubav…LJUBAV….ona sve zna jer osjeća, ali nije to pročitala pa naučila nego je taj dar dobila pohranjen u srcu….i kao i sve trebaq vremena da se probudi…da počne osjećati…blizinu, sve ono što je zaista bitno..!
Što je to bitnoo…pa opet na početak…bitna je LJUBAV…ona gradi tamo gdje se ne može…ona pravi od blata najljepše figure…ona prolazi gdje nitko ne želi….ona traži gdje su svi otišli….ona je ta koja pokreće procese kojih se mnogi plaše, jer mnogo puta zna izmamiti suzu, koje se svi stide….a ONA se diči…!…i viče…zna da smo samo prašina….jer suza pomješana s prašinom daje blato od kojeg ona pravi najljepše figure…!!!!!!!!!