Svaki dan imamo priliku biti dio nečega…negdje!…Stvar je u tome gdje smo i što želimo, jer često smo zaokupljeni svime onim …najčešće nebitnim..!

Postoje danni kad imamo toga svega lijepog na pretek…u tim danima nismo realni prema sebi i svijetu koji nas okružuje , jer najčešće gledamo sebe..!…samo…pogled nam postaje kao na izgled sve jasniji, kao kužimo sve…!Čak nas i radoznalost počinje napuštati jer smo zaokupljeni sami sa sobom.:!..u tim trenucima naša stvarnost postaje mašta, jer smo ispunjeni …ispraznošću…ipak…ne vidimo to , jer gledamo druge kako se “pate”…1

pOSTOJE DANI KOJI NAM POKAŽU PRAVU SLIKU….TE DANE ZOVEMO ŽALOSNI DANI…!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! ŽALOSNI DANI..!!!!!TUŽNI DANI….!!!

Dali to oni stvarno jesu…pitanje je na mjestu..!
Oni se pojave na kraju “obračunskog razdoblja” kao i u svemu…!

Živimo u okruženju prirode kod koje ovako stvari stoje…..
-Rađamo se…mladi smo…učimo osnove…postajemo svaki dan sve pametniji, ljepši, zgodniji,puni sebe, idemo naprijed, grabbimo..!!!!!!!!!!!!!!!!!!
-Zrijemo…kužimo naizgled nemoguće stvari…objašanjavamo, pokazujemo, učimo druge da budu kao mi, pametni smo jako, sve više….!
– Zreli smo, najljepši smo, puni elana, još brže trčimo, postajemo sve brži, ap čak najbrži…gazimo sve više,grabimo sve više, postajemo sve veći….!..Nedodirljivi smo, na visini spoznajemo, ekstra smo pametni…sve znamo…dajemo se iznad mogućnosti….želimo sve da bude pod našim.!!!
……..kao i u našem okruženju…počinje ono što mi nebi..!nikako nebi..!!
– Plod je spreman za berbu, za otpadanje, za drugi “level”…ali mi to nebismo…taman kad smo pomislili da smo najljepši dođe dan…predaje….zamišljeni pitamo se pa kako….pa zašto, ali to smo mi to je to…!
– Cijeli svoj vijek smo se pripremali za ovaj dan ili dani, a da toga nismo bili svjesni…bili smo toliko ushićeni sami sa sobom da nismo imali vremena pratiti ono bitno…bitno je oku ne vidljivo….
-Otpadamo počinje faza kad trebamo dati sve svoje drugima…..kao na primjer jedan obični list…sve navedeno smo prošli i sad je došao dan kad smo otpali od svoje matice….padamo na pod da našim “truljenjem” na podu doprinesemo nastavku onog što smo i sami bili na početku…nastavak , odnosno početak nakon nečijeg kraja, ali to nismo tada vidjeli, jer je bilo kako je bilo na početku..!
ZAKLJUČAK:

Ako smo… a jesmo bili i prošli neku od faza..!..sad je vrijeme da shvatimo..što je bitno i da uz to urastemo…da otpadanje nebi bilo bolno, već s radošću gledajući u naše plodove vremenite koje smo za života napravili…i kojima smo se životom posvetili, ali samo u nadi da ćemo uspjeti u pomoći da nas prepoznaju po našim djelima…onda kad nas život povede na drugi…put…drugačiji..!