Postoji tren u vječnosti. !
Postoji trenutak u vječnosti.!
Postoje mnoga čudesa oko nas i u nama, jedno od njih je i čovjek, kažu da je na sliku Božju stvoren…!
Mnogo puta kroz naš život dolaze razne kušnje, padovi, testovi,..itd…kroz dosta događaja mi se upnemo svojim snagama i guramo, rješavamo, plačemo, trzamo se, korimo, gledamo, ali puno puta zaboravimo se pomoliti..! Da..pomoliti, jer smo uvjereni da ćemo mi to svojim snagama uspjeti, kao ne treba nam nikakva pomoć…mi ćemo….i onda tres, o pod…svim svojim moćima, snagom, mislima, željama..itd…bum o pod…i onda prva misao, najčešće…:BOG JE KRIV, BOG JE DAO, BOG JE OVO,ONO,,,LALALALALA…..samo malo, jel to ovaj što Ga nisi zvao, jel to ovaj što mu nisi zahvalio, jel to ovaj kojem si leđa okrenuo, pa kako si Njega uspio okriviti ako Ga nisi ni zvao…DRAGI BRATE I SESTRO…KAKO…!????

Tokom svoga života čovjek se bori svojim snaga i znanjem protiv svih stvari koje mu dolaze u život. Najviše ima onih trenutaka kada stojimo pred zidom i tražimo rješenja… Bilo da su u pitanju djeca, braća i sestre, prijatelji, kumovi, roditelji…itd…nekako gledamo kao da sve parametre zadovoljimo, izbjegavajuću tu svoj neki komfor, odnosno spremni smo tražiti pomoć, pa čak i nakrivim mjestima da bi nešto “ispravili”, da bi nešto “uljepšali”.
Ali istina je ono što nam često promakne zbog krivih izbora..!
Nije čovjek kriv nego njegovi svakodnevni izbori…njegova svakodnevna “rutina”..!
Kada odlučimo nekome “pomoći” često se “molimo” na krivim mjestima.!
Laž nikada ne smije biti opcija, laž je ta koja stvari izvrće, koja od:
lošeg pravi dobro
smrdljivog pravi mirisno
prljavog pravi čisto………………itd, ali istina uvijek stvari pokaže onakvima kakve jesu..!
Naše poslanje tu na ovom putu nije uvijek jasno, često je puno znakova koji nam pokazuju “smjer”….često je puno lažnih prijatelja koji govore “istinu”…..često je puno zvukova koji se učine kao lijepa “melodija”…

Čovjek u nekom trenutku se mora svega toga odreći na način da prokaže grijeh, da ustane i kaže Stvoritelju : evo me Gospodine, grešan sam i puno toga učinih pogrešno
Tada će Bog Dobri Otac napraviti sve da se mi vratimo na pravi put, dati će nam pravilne upute, jasne zakone, i dati će nam onu svoju melodiju koja zvuči točno onako kako treba.
Ako svoje srce otvorimo i kažemo, evo me Oče, grešnik sam i ako se iz srca pokajemo, krenuti će stvari i događaji po Božjem.! Ništa od toga se neće desiti dok mu u istinu ne otvorimo srce, i prestanemo tražiti krivca u drugim ljudima.!
Očisti se od grijeha koje si počinio, pokaj se za njih iz srca, daj pravdi mjesta u svom životu, daj pravdi prostora da ona posloži, ne naša pravda nego Božja Pravda i Božja Istina…!
Onda će stvari krenuti putem koji bijaše od početka za nas, ali smo zalutali tražeći utjehu kod krivog oca i svemu nebitnom davali važnost…
Hvala ti Gospodine na svim Darovima.!…reci u poniznosti srca ….nemoj očekivati da će se sve riješiti “preko noći” nego budi ustrajan u naumu svome. Neka taj naum bude:
Potpuno predanje Bogu i Njegovoj Istini…!!!!!!!!!!!!

Kad počinje mir…kako nastaje dali dolazi od tišine ili tišina dolazi od njega. Koliko vremena treba miru da postane tišina ili tišini da postane mir. Razna vremena i događaji , naši postupci iz prošlosti, naša previranja u nama samima sa nama samima. Postoje dani i minute u tim danima kad jako čeznemo za mirom i tišinom, ali ne za ovozemaljskim mirom i tišinom nego za onim dugotrajnim mirom i tišinom kojeg daje Stvoritelj. Taj Mir od Njega je nešto što se ne može opisati ovim našim riječima, taj mir ima zvuk, ima nešto kao glas koji govori sve ono što nas smiruje i što nas vraća na izvore nade, ljubavi i mira.!
Kad Stvoritelj daje mir, On ga daje u izobilju.!
Za taj mir moramo biti spremni u srcu, duši i tijelu, inače ga nećemo doživjeti.!
Kako da budemo spremni za “MIR”.?
1. Priznavanje pogrešaka
2. Ispovijed
3. Iskreno pokajanje prije i poslije ispovijedi
4. Molitva iz srca
5. Brisanje starih navika
6. Umivanje u Božjoj milosti
7. Radovanje nakon što nam je sve oprošteno

Nije neka mudrost potrebna da bi se slijedili ovi koraci, više nam je potrebna volja. Volja srca, volja mozga, volja mišića.
1. Negdje u osami svog bića, vrati se na prošle dane i priznaj sebi da si počinio mnogo pogrešaka, mnogo nepravilnosti, mnogo ružnih stvari, bez toga ne vrijedi niti početi s ovim procesom
2. Nakon naše istrage i popisa naših pogrešaka tražiti Ispovijed i priznati drugome da smo grešni i da nam treba pomoć.
3. Dok istražujemo s Gospodinom našu bližu ili dalju prošlost iskreno se pokajati kad vidimo sve te sline pogreške i grijehe. Kako u tim trenucima spoznaje svojih grijeha, tako i nakon ispovijedi se kajati i biti žalosni zbog onog što učinismo, dali iz znanja ili neznanja.!
4. Početi kroz to pokajanje s molitvom iz srca, hvaliti i slaviti Onoga koji je spreman to sve oprostiti i početi s nama iz početka. Molitvom iz srca priznati sve ono čega smo bili svjesni ili nismo bili u tim trenucima naših padova
5. Kada molimo i kad gledamo naše pogreške, moliti Njega da nam pomogne obrisati stare navike koje su nas držale u blatu grijeha daleko od Stvoritelja
6. Kroz te korake dolaziti do ovoga i gledajući u Gospodina tražiti od Njega malo rose da bi umili svoje lice tako da stavimo tu rosu Božje milosti na svoja usta- da ne povrijedimo Stvoritelja i Njegova stvorenja, oči- da ne gledamo sve oko nas s prijezirom, uši- da tražimo samo Njegov glas koji će nas voditi putem Istine, Ljubavi i Mira.
7. Kada sve ove korake prođemo, tražiti radost od gore i držati je u blizini, da možemo se radovati u toj Svetoj radosti svaki tren svjesni da nam je Gospodin pomogao, da nas ne osuđuje i da želi dijeliti radost svoje Ljubavi s nama

Nemoj biti uplašen ili lijen…aktiviraj svoj mišiće i kreni na put bez povratka na staro, jer da bi došle lijepe stvari, moraju se maknuti ružne iz našega života. Kad imaš ranu i ako je u toj rani neko smeće, ona nikad neće zacijeliti, ona će stalno grebana tim smećem curiti, smrditi i boliti….zato; otvori ranu, očisti je, stavi u nju melem da zacijeli i da prođe. Ostati će tu neki ožiljak kao podsjetnik što ne trebamo više raditi…!
Ne boj se boli, bol rađa najljepše stvari.!!!!

Čovjek na svom putu htio on to ili ne dolazi do nekih spoznaja i saznanja…kao neka mudrost, dan po dan sve se slaže, ide život.! Kad god se nešto loše desi čovjek kao emocijonalno biće razmišlja kako ga je netko ili nešto zaboravilo, ostavilo, možda proklelo i još puno teško razumljivih stvari mu padne na pamet. Međutim čovjek vidi ono što može vidjeti, nema snage da pogleda pored, iza ili sa neke druge perspektive. To je uvijek prijelomni trenutak čovjekovog postojanja.!
Nakon takvih događaja koje čovjek osjeti i prođe s njima kroz svoj život, uvijek poslije shvati da koliko god loša situacija bila ipak je nešto na kraju dobro nastalo iza nje…dali možda promjena pogleda na neke do tada logične stvari, dali možda oprezniji govor, misli…itd
Uglavnom kroz teške trenutke se mijenjaju stvari u nama i oko nas, ali puno su bitniji one u nama.! Tako nastaju osjećaji kojih do tada nije bilo. Tako se mijenja pogled prema stvorenom, tako se dolazi do spoznaje Stvoritelja.
Iako čovjek sebi ne želi ili ne može priznati određene detalje koji su ga zauvijek promijenili, ON ipak ne odustaje od nas..! On stoji i čeka, gleda svaki tvoj korak.!
On zna sve što se dešava da je za naše dobro ili dobro drugih oko nas.!
On neće dati da bude nešto što bi nas ubilo, satralo, ali dopusti da mi poberemo one plodove koje smo posijali svojim radom, mišlju i riječju.!
Zato pazi kakvo sjeme siješ, jer samo ti ćeš brati te plodove!

Svaki trenutak čovjekovog postojanja ovdje na zemlji je ispunjen nekakvih osjećajima.! često nas ti osjećaji i određuju odnosno određuju naš položaj u obitelji, crkvi, društvu, na poslu itd…! Ima tako svakakvih osjećaja i stanja u kojima se nalazimo. Nekako najteže stanje je osjećaj tuge, odbačenosti, nepoštovanja, bolesti i tome sličnih osjećaja. Nismo stvoreni da bi patili iako nekad ispitujemo sami sebe i okolinu zašto je to tako….nekako nam se čini da onaj drugi pored nas bolje prolazi..! Čovjekova nutrina “žeđa” za mnogim stvarima i stanjima..!..očekujemo da bi se nekako stvari i osjećaji trebali sami posložiti, sami doći na svoje mjesto…očekivanje je zaista nekada bolno…čak nepodnošljivo..!
Zašto je to sve tako..!??
Odgovor je često na početku naše priče ili na samim počecima života…sami biramo kad postanemo toga svjesni..ali dok nismo svjesni sami sebe drugi odlučuju umjesto nas, naši roditelji, kumovi, rodbina itd..! Pa onda imamo puno tih stvari i osjećaja koji nisu naš nego su nam nametnuti…nekako na neki način..!
Blago čovjeku koji spozna ili dopusti da mu se kaže i pokaže, što od drugih ljudi, što od naše nutrine..! Često nam Bog stavi na naš put neke ljude ili događaje da nas nekako probude od sna odnosno da nam pokažu da se nalazimo tamo gdje ne pripadamo..!
Čovjek u sljepoći svoga srca koju je možda naslijedio ili sam zaradio pogrešnim odabirima ne želi vidjeti…nekako se navikne na sve te pomalo loše stvari i događaje..!
Bog nam nije uskratio slobodnu volju…na taj način nas učini sebi sličnima…samo što nismo toga svjesni…! Često tu svoju slobodnu volju koristimo na pogrešnim mjestima i na pogrešan način…znači na sve moguće načine koji nisu od Boga…!

Blago čovjeku koji uspije dati sebi šansu da spozna svoju udaljenost od Boga…često tu prazninu ispunimo svjetovnim smećem koje nas udalji poprilično od Boga…! Ali Bog nas čeka i čeka…prvi korak prema Njemu je izreći u dubini svoga bića ovu rečenicu iz naslova
“Smiluj se meni grešniku, Bože, Oče moj”…!
Teška odluka i vapaj!!…ali nas ipak usmjerava prema Bogu, taj put povratka ovisi o nama samima…odnosno na količini “smeća” koje moramo izbaciti iz svog života…da bi u njega mogao ući Otac…! Zato kreni što prije na put povratka, jer je jedino to bitno u cijelom postojanju i životu…zadobiti Ljubav nazad koju smo odbacili zbog svih tih nekih gore navedenih situacija…vratimo se Bogu svjesni da je jedino On vrijedan naše ljubavi..!

Ljudi smo i imamo mnogo nekakvih mana,,,trljamo se u blatu iz kojeg je jako teško izaći pomoću svojih snaga…patnje nas dovode da moramo postavljati pitanja na koja nemamo baš odgovor..
Jedno od pitanja je izvanjska ljepota, savršenost, sklad crta lica, sve to nešto da bi nas svijet mogao zabilježiti kao “lijepe”.
Mnogo puta smo uvidjeli iz raznih priča drugih osoba koje su ispunile ovozemaljske kriterije za ljepotom…kako nije sve onako kako izgleda…recimo primjer
Osoba A: od malih nogu odrasta uz oca i majku koji naglašavaju njenu vanjsku ljepotu, kupuju joj mnogo lijepih stvari, odjeće da bi to naglasili…nastavlja tako i u školskim danima da se to naglasi, pa ide dalje…odrastanje na kojekakvim “izborima” ljepote, pa ide dalje sve dok ne postane zapažena na “svjetskoj sceni” i onda u većini slučajeva postane predmetom raznih organizacija…i najčešće završe u ovozemaljskom paklu prostitucije, paklu droga, paklu teroriziranja i svim ostalim što je slijed…takva osoba je prazna, na dnu, ne poznaje i ne vidi izlaz…bori se, sve dok na neki način ne umre dali za ovaj svijet ili za sebe..!
Takva osoba je već u ovozemaljskom paklu u koji su je gurnuli odbiri ispočetka od roditelja, te je i sama nastavila s tim odabirima, ne znajući zašto..!
Osoba B: od malih nogu odrasta uz oca i majku koji vide njenu unutarnju ljepotu, ne govore puno o tome, šute…vode je na mjesta da vidi veličinu u malim stvarima…kad poraste kupuju joj poklone tako da joj posvete svoje vrijeme, pa čak i nedjeljom uz misu, poslije mise…
Ovozemaljski mediji je uopće ne vide, jer nije bila na nikakvom “izboru”…njeni roditelji joj poklanjaju sliku vjere u Gospodina, darujući joj recepte za razne stvari po uzoru na Gospodina.
Osoba A i osoba B su među nama, dva različita svijeta, koji su nastali odabirima predaka, pa i njih samih…! Prava ljepota dolazi u onome koji nas stvori..!!!!
Moramo znati da svi mi imamo pravo znati da nam nitko ne brani da se branimo na neke od ovih načina i da damo jasnu poruku sebi i okolini
– odreci se svih grijeha svoga rodoslovnog stabla
– odreci se svih tuđih riječi koje te prate putem dok hodaš ovuda ili onuda
– odreci se svih pogleda koje si u ne znanju izmamio/la od drugih svojim postupcima
– odreci se svega onoga što si čuo na svoje uši, a protiv tebe je i tvog Gospodina
– odreci se navezanosti na bilo što
– odreci se potrebe za prolaznim stvarima i događajima
– odreci se svega što nije od Gospodina…!
U ovom svijetu je puno toga što nas može odvojiti od istinske Ljubavi, odrecimo se svega toga ma koliko god teško bilo jer nas na kraju puta čeka onaj koga smo izabrali…čeka nas skup naših odabira….teško je sebi i svijetu priznati da si slab, ali nakon priznanja dolazi Branitelj koji će vas uvesti u svu Istinu…korak po korak..! Pripazimo na odabire..!

Pitamo li se od kud nam pravo..!
Ako nekada i da…ipak je to samo površno i krajnje ne iskreno.
U početku bijaše……

Čovjek svaki je pozvan da pomogne nekad i nekome…a najviše vrijedi pomoć kada sam sebi pomogne na način da si prizna da je samo prolazan i za ovaj svijet nebitan…!
sve što imamo i jesmo je od Boga, pa od kud nam pravo da si damo misli da je nešto naše…da smo to mi nekako stvorili…da smo bitni..!
Čovjeku je puno toga, pa čak i sve ipak dano na korištenje/upravljanje…tako odluči ON….!
Ako bi imao hrabrosti čovjek sebi priznati da je Bog Stvoritelj svega i da ON najbolje zna sve..! pa bila bi ludost nešto odlučivati i kreirati bez Boga, glavnog kreatora..!

Ali ipak svi mi nekako preuzimamo i postavljamo sebi za pravo da smo mi glavni, e to je zamka od protivnika Stvoriteljevog ….tu on dolazi na svoje…
u današnjem “modernom” svijetu je uspio kod nekih da sve prikaže onako kako nije…skrivajući od nas Istinu, ali ima toga puno što bi se trebalo desiti da se to razotkrije, ali ipak sve to počinje sa povjerenjem u Stvoritelja…!
Kad Njemu daš “svojih” nekoliko minuta od cijeloga dana počne se mijenjati onim tempom u skladu s “našim” minutama…ako mu damo puno vremena ON će to brže sve razjasniti, ako Mu damo malo vremena onda ide to puno sporije…ali moramo znati…da brzina Božja ide onom brzinom koliko Mu damo mi da ide…Bog ništa ne radi na silu, ipak nam je dao slobodnu volju..!

Tako na današnji dan kad je svetkovina Uzašašća Gospodinova…moramo imati na umu puno toga, ali je jedna stvar u svemu tomu najbitnija, a to je pogled našeg Spasitelja Isusa prema Bogu Ocu kada mu dolazi sa spoznajom da je sve što mu Otac dade u potpunosti izvršio…nadajmo se i mi tom pogledu, a kao i kod Isusa…sve kreće od nas…!
Nemojmo razočarati Oca…!!!

Gospodine, oprosti meni grešniku..!!
Često u svojim životnim putevima izabiremo nešto što nas udalji od Istinske Ljubavi.!
Polazak našeg putovanja je bio u skrovitosti našeg samog početka u kojem nas je Onaj koji nas je znao i prije nego smo bili, stvorio…On nas stvori u skrovitosti naše majke, pod njenim srcem…znao nas je i dao nam je vječni život…došli smo ovdje u porođajnim mukama, nije bilo lako, ali nas je izveo…prvi udah nam dao da po svome glasu možemo Njega hvaliti, Njega poštivati i voljeti jer spominje se napisano da smo prašina bez Njega…!
Ali naše odluke i naslijeđeni problemi nas odvajaju od Njegove Božanske Ljubavi…!
Zato sada iz svega srca, iz svega glasa, iz svega svog uma, iz svega onoga što jesmo, recimo: oprosti meni grešniku
– za sva lutanja po zemaljskim putevima.
– za sve izgovorene laži
– za svako okretanje dobrog na loše
– za sve one trenutke kad nismo pomogli svom bližnjem u potrebi
– za svaki trenutak kada smo te odbacili
– za sve čime smo povrijedili tvoje Božansko srce
– za postavljanje sebe na prvo mjesto
– za teške riječi prema svojim roditeljima
– za zatvaranje očiju pored potrebe onih koje si nam dao
– za sve ono što smo izabrali u ne znanju, a pogotovo za ono što smo znali da je grijeh
– za svaki onaj put kad smo osudili svoga bližnjeg
– za mnoge uvrede koje smo nanijeli tvojoj dragoj Majci
– za mnoge trenutke u kojima smo povrijedili tvog i našeg nebeskog OCA

Isuse, tebi je sve znano, molim te oprosti meni grešniku . Daj mi snage da pogledam u svoju nutrinu tvojim očima i da vidim sve ono što me udaljava od tvoje predragocjene Ljubavi…da to uz tvoju pomoć odbacim i sve greške ispravim, nadajući se u Tvoju pomoć i pomoć tvoje predobre Majke koja je uvijek spremna stati uz nas da izmoli tvoju milost za nas…!
Ako je potrebno i nešto više, daj nam svoju dragocjenu Ljubav da spoznamo sve ono što smo napravili loše da nas je odvojilo od tvoje predragocjene Ljubavi.!

ISUSE, OPROSTI MENI GREŠNIKU…!

Što je to zrno…zrno utjehe.??
Zrno utjehe je jedan mali dio naše slobodne volje koju dobismo…dobismo je da bi mogli razumjeti Božju Ljubav…
Kad bi mogli razumjeti nešto tako veliko moramo prvo razumjeti nešto jako malo…
Naime, bilo koje zrno iz nama znanih biljaka je neko malo zrno koje smo pronašli slučajno, namjerno, dobili itd. Kad promotrimo bilo koje zrno..prvo vidimo da je došlo od nekud…netko ga je iznio, dao, poklonio…Ako bi to isto zrno pogledali unutra odnosno zdrobili ili otvorili da vidimo što je unutra…našli bi najčešće ..ništa…baš ništa…malo neke prašine određene boje i to je to…Pa onda pitanje: kako zrno pavši u zemlju zna sljedeće:
– koliko visoko treba narasti
– koje boje mora biti njegovo stablo ili biljka
– koliko plodova odnosno zrna donijeti
– koje bolje plod mora i koje veličine
– kad izaći iz zemlje, koliko ostati u zemlji
– i tako u nedogled sa sasvim jednostavnim pitanjima, a ujedno i sa jako teškim pitanjima o kojima ni struka koja ih proučava nema baš nekih odgovora..!
A vidi što je čovjek dobio sa tim zrnom…dobio je vlast da otkopa rupu u zemlji i stavi to zrno u zemlju…da ga s vremena na vrijeme obiđe…da mu da vode, da ga okopa i otkloni od njega štetne ili druge biljke da bi mogao nesmetano rasti, da gleda čudo o kojem nema pojma, jer od kud zemlji znanje da primi to zrno i drži ga u svojoj nutrini odnosno njegove korijene dok ono vani u svijetu pokazuje svoja umijeća, odakle hrana zemlji da hrani tu biljku i tako bi mogli nabrajati sve nepoznanice i čuda o kojima nemamo pojma…

Netko, Nešto je to sve posložilo i dalo nam vlast nad tim…baš čudno, tko je čovjek da ga i zemlja i biljke dodvoravaju, ali bolje pitanje od kud čovjeku hrabrosti da to sve zaniječe…pored tolikih čudesa koja ga okružuju, a ovdje govorimo o jednom malom zrnu.. koje je sve samo ne malo…jer kako rekoh, znanja i umijeća ima i previše u tom malom zrnu, pa čak i ono je dano čovjeku pod noge..!
Zrno utjehe nam se dade samo odnosno pokloni nam se…! A da mi o tome pojma nemamo, pa čak i ne želimo vidjeti ta velika čudesa u tako malim stvarima

Zaključak je sljedeći:
sve što nas okružuje su čudesa Božja htjeli mi to priznati ili ne….sve je podesio i dao čovjeku…ne tamo nekom anđelu, ne tamo nekom uzvišenom biću…nego čovjeku, pa samo možemo reći…Bože naš jedini..HVALA…
Hvala ti za to malo zrno utjehe, jer kad bi bili iskreni gledali stvari onakve kakve jesu vidjeli bi tebe u svemu i tvoju jako veliku povezanost s nama ljudima:
– mogli bi te prepoznati u tom malo zrnu koje je jednostavno, a ima toliku moć i znanje
– mogli bi te prepoznati u zemlji koja je toliko jaka i spremna to malo zrno nahraniti i dati mu sve ono najbolje od sebe da bi izrastao u što veće i kvalitetnije stvorenje
– mogli bi te prepoznati u nama ljudima kako nas obilaziš, zalijevaš, čistiš nas od korova da nas ne uguši i zalijevaš svojim darovima da budemo veliki i jaki
– mogli bi te prepoznati u svemu ako bi se otvorili tvome Duhu koji nas žarko želi poučiti tvojima malim zrnima utjehe i svim ostalim tvojim darovima

Bože Dobri Oče…hvala ti na svemu čime si nas nagradio i posebno ti hvala na svemu onome čega nismo ni svjesni, oprosti nam naša lutanja u nezahvalnosti…!!!