Dali sam trebao…!

Čitajući nekakve odlomke …nekakve pričice nas ljudi…zastajem i razmišljam i shvaćam…nismo mi ipak zahavlni na svemu što imamo….nismo ni svijesni svakog trena u nama…oko nas…u drugima…oko njih…sve je povezano…S jedne strane umiremo od gladi, a s druge od pretilosti…znači nismo izjednačili…uzeli smo sebi veći dio…!
OPet s jedne umiremo žedni…dok se neki guše u vodi…nismo izjednačili..!
s jedne strane tražimo sreću u novcu, s druge oni koji imaju novac nisu baš sretni, jer im uvijek fali…fali još samo malo…pa malo i tako stalno….mmoglo bi se reći da nismo izjednačili….Pokušavajući shvatiti ovo…ipak nema nekakvog posebnog zaključak…
Bog je nekada davno poslao jasnu poruku…čuli smo je, ali nismo izjednačili…želimo sve za sebe, a kad dođu te stvari, ne želimo ih …ili su nam teret…nikako mi nije jasno kako smo sve , ali baš SVE uspjeli zakomplicirati…..možda se čini nejasno, ali je sve jasno…,samo treba gledati iz nekog drugog kuta..!

Moj brat čovjek je svaki, ne samo onaj ili oni koje mi je mama rodila, ipak toga nismo svjesni..!želimo pomoći samo onda kad za to bude kasno…kad više nikome nije bitno…kad se sve već zamrači onda bi mi nešto rasvijetljavali…kome…zašto…ne znam…

Bog je stvorio sve i dao nam sve….ali što će biti kad odemo odavdje…što će ostati i kome…nije to nama čak ni bitno…bitno je koliko smo ljubavi dali za drugog…nije čak ni u pitanju materijalno, jer kako napisah ..NISMO IZJEDNAČILI..!

Evo svi smo svjedoci da svi oni koji su otišli odavdje nisu ponijeli ništa sa sobom…NIŠTA…ponijeli su svoja dobra dijela i bilježnicu u kojoj je bila ljubav, ako su u njoj sve stranice čitave…ako je nismo poderali i podijelili…nismo onda uspjeli…BOG Dobri Otac će biti tužan, jer smo mogli i trebali , a nismo poderali svoje stranice koje smo trebali nego smo ih čuvali, ali tamo kad dođemo više ih ne možemo i ne trebamo trošiti, jer nas tamo čeka samo ljubav …ta nam bilježnica treba biti prazna kada tamo dođemo da je naš dobro Otac može opet napuniti svojim stranicama…!

Bože, hvala ti na svemu što činiš za mene svaki dan, molim Te oprosti mi za sve ono za što ti nisam zahvalan.:!!

Print Friendly, PDF & Email

Možda…!

Ova riječ se dosta proteže kroz naš život…možda ovo…možda ono… i tako uokolo i naokolo…svaki dan se probudimo u svojim uvjerenjima i živimo tako naizgled, u nedogled..!
Nije bitno nama što to misle drugi i što to ima kod nekog drugog što bi nama trebalo biti kao primjer….Postojanje u našoj “možda” stvarnosti nas odvaja od onoga što imamo, tjrajući nas prema onome što nemamo…vrtimo se mi tako u krug i tražimo stalno nekakva objašnjenja za naše …”možda smo trebali”…

Ako za sebe tvrdim da sam u svemu dobar i možda nekad iznad prosjeka…od kuda sumnja u sebe samog..!?…pa ne znamo ni sami svi zajedno gdje je početak, a gdje kraj…!
Sumnja je briga za vremenita dobra…znači da nema veze s Bogom
Težnja za nečim je briga za sebe samog…možda ima veze s Bogom ako je za njegovom riječju težnja
Briga je problem oko problema koji je rješiv ili nije…opet smo i tu isključili Boga
Zaokupljenost je teret koji nam krade vrijeme i mir koji nam Bog neprestano želi dati
Žurba za poslom je vrijeme koje dajemo da bi nam bilo “udobno” na mjestu gdje se nalazimo

Sve je to uzaludno ako isključimo Boga iz našeg života, ako damo svoje vrijeme kojim smo trenutno ograničeni ovim stvarima koje su nabrojane…odošmo mi daleko od bitnog..

Uključimo Boga u sve i stalno…i sve će biti onako kako treba biti…,Možda će nam biti malo čudno, ali na kraju će nam biti sve jasno..!

Print Friendly, PDF & Email

Poznato u nepoznatom…!

Svi mi imamo neke svoje teže ili lakše mane, iako su sve mane..! Ali isto tako imamo mi svoje ljepše i lošije strane…kako kada, ali ljudi su u svojoj srži ili biti ipak svi dobri..! Neke je promijenila nekakva situacija u njegovom postojanju prije ili tokom njegovog života…sve je to nekako povezano, zamršeno…! Ljudi su stvoreni da budu voljeni i da vole…tako je zamislio nas Stvoritelj, ali sve je opet kod nas u našim rukama..! Ipak imamo slobodnu volju da svojim razumom, voljom, željom , snagom,….dođemo do onoga što nas čini drugačijima, pa tako svatko izabere sebi stranu ili više strana..

Bog na početku stvori sve…dan po dan…nije žurio…isto radi i sa nama…dan po dan…čeka da vidi pomak…kad vidi da je dobro, odmori, pa ide dalje …..tako i nama želi…dan po dan…kad vidiš da je dobro…opet stani i polako dan po dan…

Svatko od nas želi biti poseban i misli da je sve što radi najbolje…tako to izgleda u našim očima, ali da bi vidjeli stvari kako izgledaju stvarno, ipak je potrebno otići malo sa strane…jer se odandje bolje vidi..rekli bi….pa tako svi mi nekad odemo “sa strane” …samo što je to nekad sa strane gdje nije Bog, nego naše želje i naše zamisli, ne gledamo očima i srcem već nečim što se zove oholost….pa nam sve izgleda dobro…!

Čovjek ne vidi nagradu u onome što ima , već u želji za onim što nema..!

Print Friendly, PDF & Email

Javiti se iz dubine.!

Mnogo čemu smo svi svjedočili u svom svakodnevnom životu. To nas čini onakvima kakvi smo sada, ovog trena…razmišljajući o svojoj prošlosti i pretresajući događaje u našem životu, mnogo toga se može naučiti….Mi ljudi dosta svojih postupaka ograničavamo na priču kako je netko drugi u našoj prošlosti mnogo puta bio kriv za sve naše probleme….tako razmišljajući stavljamo sebe u drugi plan…kao da nismo krivi nikad i za ništa…

Postojanje nas uči, postojanost se rađa iz toga, ali sve to da bi bilo stvarno i iskreno, moramo sve prilike i neprilike u svojoj prošlosti pripisati sebi-isključivo, jer kako se to nešto desilo ako ja nisam bio tamo ili svojim postupcima doveo druge do toga da naprave što su napravili…pitanje je za svakog ponaosob.!

Razum govori sljedeće: nije potrebna velika doza pameti da izračunaš sljedeće:
ako radiš loše stvari sebi i drugima, ako razmišljaš loše o sebi ili drugima, ako si za sve spreman okriviti druge, ako sve što je loše nastaviš raditi…pa matematika je tu bez ustupka….sve se zbraja i dodaje…tako u konačnici sve što radimo dođe opet nama nazad, uvećano, zbrojeno i pomnoženo…nema tu nikakvih dodatnih objašnjenja, jer bi sve bilo kompliciranje….matematika je to, a njom upravlja isključivo razum.!
PRIMJER : ako neko drvo malo uzmemo i stavimo ga u zemlju, a da prije toga nismo napravili sve ono da to drvo uspije u toj zemlji, ako ga svaki dan udaramo u režemo mu njegovu koru, ako ga ne zalijevamo, ako nismo stavili gnojivo za uspješan rast….rezultat je jasan…ugiba, suši se i ostaje suho zauvijek…nitko, i nikad više neće biti isto…
Tako i čovjeka ili ženu, ako uzmeš sebi i napraviš nešto slično kao ovom drvetu…opet dolazi razumski zbroj svega i dobijemo ono što smo radili, nazad..!
nema tu puno pametovanja, jednostavno je zbroj svega što radimo na m se vraća…!!

Nismo puno puta toga svjesni iz mnogo “glupih” razloga koje smo si postavili kao da smo mi ti koji su savršeni i mi smo ti koji bi trebali drugima reći kakvi da budu..!
A opet je sve tako jednostavno:
– Imamo deset pravila…odavno zapisanih…prejednostavnih, bez puno “sitnih slova”…!
– Imamo ovu računsko-matematičku jednadžbu, koja je prejednostavna jer se uči u 1.razredu osnovne škole……

znači ako bi ove dvije stvari primjenjivali svaki dan u svome život…nebi tu bilo nikakvih nejasnoća tko je tko i što je što…!!!!!!

Print Friendly, PDF & Email

Možda i nije sve tako…kako izgleda.!

Ovih dana nas je potreslo…sve…neke više, a neke manje ..možda.!
Prije dva dana..nastavak na sve ovo od ove godine…počelo je tlo da se trese opet…svi su bili zabrinuti ili nisu …nije bilo baš definirano…jučer 29.12.2020. desilo se nešto što me na prvi pogleda malo više protreslo… ali sve to je počelo…i zamišljeno je do samo savršenosti…kako…??…pa ovako..!
Do jučer je bilo sve uobičajeno..svi su bili u svojoj zoni komfora, svi su gledali svoja posla..počevši od vladajućih..do ovih što žele da vladaju našim umom…preko ovih što nameću svoja razmišljanja…do onih (nas) koje nije briga..!

Desio se potres …jak…sve je stalo…naizgled…!

I onda buuuum….cijela Hrvatska, svi narodi, svi oni kojima je bilo ili je bilo malo manje stalo su se udružili i vrlo kratkom vremenu, napravili toliku pomutnju na društvenim mrežama, svima onima koji su mislili da nas mogu odvojiti jedne od drugih…
Sada stojim i gledam i pomalo sa suzama izmješanim od tuge i veselja…jer je to ipak sve tako i zamišljeno:
Svi koji su mogli pomoći jedni drugima su pomogli na sve moguće načine do te mjere da graniči s nadnaravnim, od svih strana stiže pomoć u svim mogućim oblicima, na nemoguće načine. na sve ono koje graniči s nečim što ni sam ne mogu objasniti.!
Svi su stali jedni uz druge…mi Hrvati…mi malo manje Hrvati…mi koji ni nismo Hrvati, zar je u ovom trenu to uopće kome bitno….sve ovo gledajući…imam svoj neki “čudan” zaključak…!

A to je ovo: Bog, dobri otac, preko nas želi pokazati “onima” drugima da smo mi njegovo najveće oružje, da smo mi kad nas nešto napadne spremni sve učiniti i pomoći bez ustupka.
Želi da pokaže da se s nama mogu igrati do jedne granice i kada je prijeđu shvate da mi Hrvati imamo nešto što se zove Ljubav u kojoj smo okupani od našeg krštenja, u kojoj smo odrasli i nitko i ništa nam ne može oduzeti to naše zajedništvo….I svi oni koji nas žele rastaviti na mnoge načine, bit će jako iznenađeni kad vide što smo spremni napraviti za sve ono u što vjerujemo…bolje im je da ostanu…tamo gdje već jesu ..!

Nisam fanatik, možda i jesam ne znam, ali ovo mi je jako slično mnogim stvarima koje su se desile u prošlosti iz kojih smo izašli kao pobjednici, sa vjerom i molitvom, protiv toga nitko nikad nije pobijedio.:!
Evo sad je najbitnije ono što nije bilo bitno…čovjek, a ne materijalne stvari..!
(toliko toga u meni vrije, ali to ne mogu izbaciti, jer bi ovaj tekst bio beskonačan.!)
Samo mogu reći…Bogu hvala, na svemu..!

Print Friendly, PDF & Email

Kad je pravo vrijeme..?

Kad je pravo vrijem za reći ljudima da nisi ili jesi, ono što oni ne žele čuti.!?
Postojanje nas uči svaki dan rasti i činiti što nas je volja. Isto tako svaki dan odabiremo za koga idemo i gdje idemo…svaki dan se razlikuje po mnogo čemu, ali nikad po onome najbitnijem. Treba reći i presjeći odmah i sada….JA SAM KRISTOV I KRIST JE MOJ.(točka)
Iz ove naizgled jednostavne riječi mnogo toga izvire.!
Ne možeš učiniti ništa loše nikome, izgovorivši ovu rečenicu.! Možda ćeš mnogo toga ovozemaljskog izgubiti, od prijatelja, rodbine, materijalnog, i mnoge naizgled bitne stvari ćeš izgubiti, ali koga briga kada imaš KRISTA.!
Želeći Krista u svome životu bez ustupaka i svega onoga što te može odvojiti od Njega, ti samo dobivaš svaki dan na svim poljima koja su bitna.! Ipak mnogo je ljudi na koncu svoga života kojeg su živjeli bez Krista, priznalo da su uzalud potrošili PREDRAGOCJENO Vrijeme uzalud, trčeći i tražeći nešto čega nema.! Svaki dan poklonjen Kristu znači da toga dana uzimaš od svoga vremena sve i činiš sve da Krist zna da si njegov.!

Nikad nije pravo vrijeme za reći ljudima da si drugačiji, da si našao nešto što te promijenilo malo i svaki dan sve više mijenja. Nema tog trenutka kad bi bilo dobro.!
Najbolji trenutak je SAD, ovaj TREN, ovu MILISTOTINKU…….REĆI……
JA SAM KRISTOV I KRIST JE MOJ. !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Neka bude što treba biti, jer mnogo puta sam već napisao i stalno pišem, mnogo toga, ali da bi se sve krenulo dešavati onako kako treba, ipak ovdje sve kreće od ovog trena.!!!!!!!!

Print Friendly, PDF & Email

Kasno je nekad, možda

Razmišljajući tako svaki dan, nije teško vidjeti da sve polako, ali sigurno ode u nekakve loše putove. Nije teško biti sretan kada nam je sve super i sve ide po planu. Ali onog trenutka kada nešto pođe po nama ne dobrom putu onda smo spremni za sve, da pronalazimo krivca za sve. Najčešće to bude naš stvoritelj i Bog. Njega prvog okrivimo za sve ono loše, a nikad nam nije prije bilo na pameti da Ga okrivimo za ono što nam je bilo super ili samo dobro. Hm.!…Eto tako nam dani prolaze u stalnom pronalasku krivca za sve.! Onog trenutka kada shvatimo ono što je bitno, najčešće bude izgubljeno u nepovrat.!

Print Friendly, PDF & Email

Objasniti, ali kome.!?

Došlo je nekako čudno vrijeme…svi žude da što prije vide nešto što ih kasnije odstrani od njih samih i od njihovog do tadašnjeg razmišljanja…neke čudne “struje” im nameću više negoli mogu nositi..

ALI VRATIMO SE MALO..!

Nekada dok smo još bili “glupi i zaostali”, ljubav je bila nešto prirodno, dijelila se svima i od svakog si bez obzira na sve moga dobiti, pa čak i besplatno čašicu ili dvije čiste ljubavi…Nisu ljudi puno gledali na dobit svoju, više je se tražila međuljudska dobrobit…U to vrijeme ugnjetavaše nas mnogi sustavi i sistemi, ubijali onu ljudsku stranu..kao…!
Ali se ljudi nisu dali, trpjeli su i trpjeli, bez ustupka.!
Nitko se nije želio uzdizati i tražiti da ga se vidi za ono što je učinio prema svome bratu čovjeku…svi su bili jedno…!
Puno puta u jednom danu se čulo….NEKA, BOGU HVALA..!..pa imam dovoljno (a u stvari je bila “mizerija”) svega.!!
Čak u malo novije vrijeme od toga…ljudi se okupljali i zajedno molili, za ovo, za ono, onog,onu…i tako u nedogled..!

Evo nas danas …..napredni, prati nas tehnologija, sve imamo na dohvat ruke, informacije pršte sa svih strana, ljudi su se toliko ubrzali da ni sami ne znaju gdje idu….ali idu …! Toliko smo postali bezosjećajni da čak i sami svoju bol ne osjetimo. Mislimo da je normalno da moj brat pored mene nema sve ono što imam ja, jer, on nije u “toku događaja”…Bitni smo samo mi..! NAŽALOST..! Toliko smo ubrzali tijek događaja da i osnovne stvari nismo u stanju na miru napraviti…! Kao naprimjer:
– pogledati prvog do sebe i probati suosjećati s njim
– tražiti malo i za druge
– pomoći čovjeku koji je tehnološki “zaostao”
– čuti glas vjetra (jer ima i on toga dosta za reći…iznenadili bi se)
– podijeliti ljubav bez kompromisa
– željeti drugima dobro
– zahvaliti Bogu dobrom Ocu na svim darovima oko nas i u nama
– stati i napraviti dobar ispit svojih dijela………
………………………………………..ITD

Sve se zbrkalo…bitno je nebitno….nebitno je bitno…!
I tako u toj brzini prođe život kojeg ni sami nismo bili svijesni…i koji nam se ne sviđa, ali sami smo ga odabrali i kreirali svojim postupcima i djelima…
Čini se jako zapetljano, ali u biti nije…..:
Čim se probudiš, znači da si dobio dan na poklon sa svim njegovim lijepim i manje lijepim trenucima…pobrini se da bude više ovih lijepih…!
Nemoj provesti dragocjeno vrijeme u stvarim koje te ne mogu ispuniti dobrotom, ljubavlju i istinom…a to ti može dati samo dobri Bog…htio ti to vjerovati ili ne…opet je sve na tebi…!

Budi zahvalan i puno toga ćeš otkriti, pa čak ćeš se i iznenaditi kako malo treba za istinsku sreću..!
Čuvao te dobri Bog na svim putevima.!

Print Friendly, PDF & Email

Maknuli su..!

Ima jedna moja stvar koju sam već napisao, ali se “slučajno” nešto desilo , pa se obrisalo, ali napisati ću opet….nešto od mene:

– Bože dobri Oče hvala ti za sve ono čime me darivaš svaki dan i oprosti ni za sve ono za što ti nisam zahvalan, pomozi mi da živim u tvome svjetlu i radosti.!
– Isuse Kriste neka tvoja Ljubav i Dobrota očisti moje srce, dušu, tijelo,um i razum, te se nastani u njima ,ali po tvojoj darežljivosti i Ljubavi, a ne po mojim zaslugama.!
– Duše Sveti svojom me snagom zaštiti, prati i upravljaj na putevima pravde, ljubavi, mira i istine. Ojačaj me darovima svoje Ljubavi da mogu hoditi na stazama pravde, ljubavi, mira i istine
– Anđele čuvaru, ti koji gledaš lice Boga Živoga i moje lice, posveti me po Licu Gospodinovu. Mačem svojim zaštitnim izreži sve okove koji me drže u blatu grijeha, te mi pomozi izaći iz blata i objeliti svoju haljinu da mogu stati pred Gospodina .!
– Marijo Majko i sveti Josipe, svojom roditeljskom ljubavlju ispunite i moju obitelj, te nam pomozite da jedni druge pratimo na putevima ljubavi , dobrote, mira i istine.!
– Svi Sveci Božji molite za nas.!

Print Friendly, PDF & Email

Istina..što je to.!?

Znam, evo već mnogo puta i sam nisam znao odgovor nato pitanje…ne znam ni sad…samo pokušavam razumski sam sebi objasniti…..dali je to onaj tren u životu kada sam svoja uvjerenja pobiješ …dali je to onaj tren kada shvatiš kolike stvari koje su bile rutina postaju nedodirljive..!–dali je to ono kad shvatiš da nisi sam..da te Netko gleda-.!?

Neznam opet…ni sad što je istina na ovome svijetu, jer je previše truba, koje trube svaka na svoj način i za sebe…trube li ga trube i nekako ih narod sluša i vjeruje…stvarajući takvu buku , teško je vidjeti, a kamoli čuti istinu..!
Ona je ipak nekako našla način da pusti svoj glas, ali vjerujte mi nije to taj glas koji bi ja htio čuti , a ni vi., jer je to glas koji nam govori da ne idemo dobrim putem, da smo otišli daleko..!
Glas je čudan jer govori istinu..!

Nismo navikli gledati u Istinu, bolje nam je u udobnosti i komforu svojih truba slušati što nam odgovara, jer je nam tako lakše….

Istina kaže:
– promijeni se , počni slušati tišinu, ona govori puno više nego svi zajedno
– operi oči, uši, nos i sva osjetila ovozemaljska da bi mogao razumjeti govor
– nisi sam, kao što ti pokazuju svaki dan,tren.!
– pogledaj srcem, ono zna razliku.!
– napiši si nešto lijepo, za srce i dušu, slovima ljubavi i Istine
– prestani mrziti išta, a kamoli nekog
– postani kralj plača, operi se suzama svojim
– izađi iz svog komfora laži i blata
– usadi u razum sve ono što sada nemaš, potječe iz Istine
– zaboravi nepravdu, jer je već upisana kod našeg Notara
……………..i još mnogo toga ona kaže i govori, ali počni slušati srcem,m jer je bolji zvuk nego sve ono što uho može čuti, ..!

Print Friendly, PDF & Email