Svaki tren je borba dali sa samim sobom ili okolinom i nema tu vremena niti trena za uzmak.! Kako reći okolini koja je stavila pogrešne programe na svoj program učenja…Kako reći pojedincu da nije u pravu..!? Kako reći sebi…idi dalje, bit će bolje..!??

Onog dana kada potražimo snagu u Onom koji jača..on će nam dati…besplatno..!
Onog dana kada priznamo da smo i sami grešni i potražimo oprost…dobiti ćemo i to …besplatno
Onog dana kad padnemo na koljena pred Njegovim preuzvišenim Srcem i priznamo da nemamo više snage…dobiti ćemo nadljudsku snagu od onog koji je daje u izobilju….besplatno—!
Onog dana kad se više ne budemo vidjeli iz blata naših grijeha i sveg ono što ne učinismo, a trebali smo…tražimo Ruku iscjeljiteljicu…da nas izvadi, očisti…dobiti ćemo haljinu najljepšu potpuno besplatno i opet….sve što nam treba, moramo samo zamoliti iz srca bez skrivanja ičega i dobiti ćemo opet sve to besplatno…ipak piše da smo Njegovi…!

Od tog trena nećemo se bojati nikoga, ničega, pa čak ni sebe samih….tih dana nakon što se očistimo…nećemo se više “ustručavati” reći:
JA SAM KRISTOV I KRIST JE MOJ…!!!!!
Od tog dana biti ćemo toliko hrabri da ćemo moći čak i običnim danom otići na misu,
biti ćemo toliko jaki da ćemo sa svojom obitelji svaki dan izmoliti molitvu BOGU OCU,
biti ćemo toliko jaki da ćemo se poželjeti opet sresti svaki dan s Gospodinom,
biti ćemo toliko jaki da ćemo pjevati na glas o Ljubavi kojoj nema kraja,
biti ćemo toliko jaki da se nećemo sramiti plakati u javnosti
biti ćemo toliko jaki da ćemo gledati onog svog bližnjeg u potrebi i skočiti u pomoć bez imalo razmišljanja zašto, što i kako
biti ćemo toliko jaki da će nas svaki susret s Njegovom bezgraničnom ljubavi oslobađati nas samih i naših bilo kakvih navezanosti na bili što osim Njegove Ljubavi

I nećemo morati nikom ništa govoriti, jer ćemo svojim putem pokazati i reći više nego bilo kojom riječju ili pričom…Teško je reći ljudima da je Isus živ, ali je puno lakše pokazati svojim djelima da ISUS je tu…, onda, sad i u vijeke..! AMEN.

Početak kraja ili kraj početka…završetak…strah od nečeg, bilo da je početak ili kraj uvijek neki strah…mi ljudi često smo otvoreni nekom strahu od nečeg: novog, nepoznatog, neizvjesnog, stranog, teškog, lakog, dalekog, onog što je blizu…uglavnom neki strahovi..i nije loše ponekad imati strah ,ali od čega i zbog čega ovisi i nama…!
Mnogi su propali u samom početku kada su nešto htjeli poduzeti, pa su ih ljudi zbog straha savjetovali i plašili zbog svog straha…prenosili su strah na druge i tako u krug…nekako se uvuklo to među nas…!
Što je to što nas plaši…najčešće ono prije navedeno, ali opet najviše strah dolazi jer se ne želimo pouzdati u Onog kod koga nema straha…On je već odavno pobijedio sve strahove, ne samo jedan ..neki u nizu…nego sve do kraja

Sve što je napravio je i dao da se zapiše, tako da mi možemo i danas vidjeti kroz čitanje svakodnevno i ustrajno, nešto kao molitva…onog dana kad budemo spoznali onu pravu istinu u kojoj nema straha, bit ćemo nepobjedljivi u svojoj ne pokobljebljivosti…ne trebamo biti pokoljebljivi, jer nas to umara i razdvaja od bitnog…od potrebnog..!
Strah nas tjera da uzmaknemo, da napustimo bitku, koja je već dobivena..samo treba ustrajati u toj bitci..!

Neka nam strah ne bude nešto strano već povod da strah odredimo da nas drži blizu Boga, da nas bude strah da se ne udaljimo od Stvoritelja, po kome je sve stvoreno i posloženo…onda čega se drugog imamo bojati….!
Predati mu svoje misli, djela, probleme, nedoumice, neshvaćanja i sve ostalo što nas tjera u strah…Njemu se otvoriti i zajedno ići s Njim i svi će putevi ako ne odmah, ali poslije biti kristalno jasni..!
U to možemo i moramo biti sigurni, jer sve ne jasnoće u početku naše borbe sa samim sobom i okolinom kasnije će biti jasne, ali je bitna vjera u Njega i briga odnosno strah da se ne udaljimo od Njega i njegove Ljubavi…!

Mnogi od nas ljudi ovdje, ima dosta toga oko sebe čega po prilici nije niti svjesno..!
Svi smo utonuli u neki svoj nemir smatrajući ga kao mir, jer smo se na to navikli ..!
Puno nas luta stazama, jer smo uvjereni kako smo na pravom putu, uvjereni smo toliko da čak ni svojim unutarnjim glasovima ne damo da nam pokušaju pomoći …
Pomoć… što je to…jedna mala riječ, ali ako je počnemo koristiti na sve moguće načine, onda ćemo se iznenaditi, a i mnogi drugi će isto to osjetiti..!
Pomoć sebi je kad :
– Molitvom tjeraš svoj nemir i buku koja ga stvara, jer nije dovoljno se “samo” moliti…recimo, imamo jake nemire u sebi i shvatimo da previše vremena slušamo glazbu koja nas unemiruje….onda moramo prestati slušati tu glazbu i nastaviti se moliti da uspijemo u tome, da je na kraju u potpunosti izbacimo kao jedan od uzroka naših nemira….
ako postoje druge stvari koje nas tjeraju u nemir….onda ih skupa s našim Isusom-liječnikom za sve bolesti izbaciti i nastaviti u molitvi da ustrajemo…
– Molitvom želiš sve ono što te muči , maknuti od sebe…!

Mi smo jako sretni ljudi, ali najčešće nismo toga svjesni….imamo Isusa-liječnika…On nije samo liječnik…On je ….:
– Prijatelj koji nikad neće izdati…!
– Susjed koji nikad neće govoriti bilo što iza naših leđa…!
– Poznanik koji neće samo proći pored nas…!
– Savjetnik koji nikad neće dati loš ili ne istinit savjet…!
– Doktor za sve bolesti duše, tijela, uma i razuma…!
– Sudac koji zna sve što je oko nas, i u nama…!
– Učitelj koji nas uvijek uči onome što je za nas najbolje…!
…ON JE SVE ono najbolje što nam se moglo dogoditi ovdje i sada…! AMEN..!

Nijedan dan nije pravi dan za započeti promjene, pogotovo one promjene kojima treba “mene” promijeniti…!. teško je naći pravi tren za promjenu na bolje, nema ga…!
Taj tren treba biti SAD i ovog malog trena početi misliti o sebi kao nekom, kome je potrebna riječ za nastavak…
Često tražimo razumijevanje na krivim mjestima, savjet od krivih ljudi…itd
Da bi bio shvaćen i prihvaćen, nemoj se moliti krivim Bogovima…!
Kad tražiš savjet za sebe od nekog, onda dobro razmisli kome postavljaš pitanje…npr:

Ako želiš promjenu za sebe onda pitaj onoga koji se promijenio …na bolje..!
Ako želiš biti dobar otac onda pitaj svoga Oca za savjet…!
Ako želiš biti dobar poslodavac onda se stavi na mjesto radnika koji ima veliku obitelj i koji ima jako velike potrebe…pa svojim odgovorima daj pitanja..!
Ako želiš biti dobar sin onda pitaj Sina…kuda i kako..!
Ako želiš biti dobar supružnik onda pogledaj svoju izabranicu i pitaj se dali je sretna s tobom i s tvojim postupcima u vašem zajedničkom životu…!
Ako želiš nekoga osuditi dobro razmisli što ćeš reći, jer samo i samo njemu trebaš sve reći..!
Ako želiš biti bilo što nađi svoja pitanja u dnu sebe, za koja samo ti znaš i budi ono što misliš da je najbolje, za tebe i za drugog..!

Jer ako želiš nešto, treba prvo naći sebe, ispraviti sve moguće “kvarove”, krenuti putem Istine, govoriti Istinu, svjedočiti za Istinu….onda će odgovori dolaziti po Istini…!

Često mi ljudi govorimo o onome što nas ispunja…pa tako :
– pijanac …o pijanstvima
– luđak… o ludostima
– prevarant…o prevarama
– lažac…o lažima
– nevjernik… o nevjerama,
pa tako u nedogled, a u biti svatko iznosi ono čega ima u izobilju unutar sebe…!

Ako dakle želimo nešto onda moramo dobro pogledati unutar sebe i dobro razmisliti kojim putem krenuti, što izabrati i kome vjerovati…!
Po prilično je jednostavno, ali baš zato jer je tako, mnogo ljudi nas katolika gleda “svoja” posla, a to nije dobro, niti za nas, niti za ljude oko nas…

ODVAŽI SE….reci svima da je Bog živ, pogledaj u svoju džunglu unutar sebe, sve izbaci van ostavi samo Njega, ostavi samo Njegov nauk reci sve Njemu…budi hrabar…ne boj se, jer naš Bog je Bog živih ne mrtvih…svaki tren..!

Nastavak…
Priređuje se veliki događaj…rođendan od našeg Spasitelja…svi su pozvani samo Slavljenik nije…možda je malo čudno, ali je ipak tako…!
Okitili smo svoje domove, uredili ih….sve je tako lijepo…izvana…!
– pripremili smo novo rođendansko ruho, ali Slavljenik nije pozvan
– kupili smo puno pića i hrane tako ukusne, ali Slavljenik nije pozvan..!
– upalili smo puno svjetlećih objekata, ali Slavljenik nije pozvan..!
– pozvali smo puno uzvanika, želim samo najbolje, ali Slavljenik nije pozvan..!
– očistili smo sve dijelove svojih domova, ali Slavljenik nije pozvan..!
– pozvali smo najbolje svirače i zabavljače, ali Slavljenik nije pozvan..!
– uredili smo i svoj izgled izvana, ali Slavljenik nije pozvan..!
– trudimo se da bude sve na nivo, da se “priča”, ali Slavljenik nije pozvan..!
– želimo sve zadivi, da nam zavide, ali Slavljenik nije pozvan..!
– čak smo i sebe uspjeli prevariti, ali Slavljenik nije pozvan..!

U tuzi i nevjeri promatram Slavljenika, koji se ipak raduje da će možda nekad …ako nije već u ovih 2000 godina…da će MOŽDA nekad u budućnosti biti pozvan na svoj rođendan…!
Pitajmo se sada svi, a gdje nam je danas SLAVLJENIK..!???????

Ovih dana pred rođenje Gospodinovo….zapitah se malo…Kako je to bilo onda..!’
Dali bi bi danas bilo drugačije..!?
Onih dana kad se Marija trebala poroditi, obilazili su ona i Josip mnogo domova da ih netko primi, ali bijahu nepoželjni..bili su možda pomalo čudni…tražiti da ih netko primi u toplinu svoga doma …u “mirnoću” svojih navika…u svoju odaju, gdje samo oni mogu biti…pomalo čudno od Marije I Josipa—pitam se dali bi danas bilo drugačije…!?
Dali bi danas ja i ti ustupili tako nekome svoj dom…!?
Tražio je Josip i kucao u nadi da će naći za Mariju i Isusa nekakav “dom” dostojan njihove malenosti…i danas traže odnosno traži Josip od nas da se probudimo i pogledamo što to oni nama nude…nekako mi se čini da smo jako lijepo uredili svoj dom i pripremili puno toga, ali za koga…!?…kome bi ustupili dio svog doma, dio svoje tišine…puno smo svjetala upalili i čini se kao da smo ostavili trag odnosno obasjali put ka svome domu, ali za koga..:!?

U ono vrijeme nije bilo toliko “lampica” za nečiji rođendan, za radost nečijeg dolaska, jedina “lampica” bio je Josip koji je išao u nadi da će naći, ali nije našao—pitam se dali bi danas našao da dođe kod mene i tebe…!?
Pitam se s pravom …tko je toliko dostojan da mu ja ustupim dio svoga doma…ipak je to moj dom, moj “mir”…moja navika…moj “nešto”…!
Josip je bio skroman…tražio je malo mjesta za Mariju, ali nije našao nigdje, pitam se adali bi danas bilo drugačije..!
Danas bi bilo možda još i gore…jer smo mi danas spremni na prokazivanje, spremni smo na osudu, spremni na tužbu, spremni na sve samo da bi nam bilo ugodno…
I tako nakon nekoliko dana obilaženja, traženja, moljenja i mnogo poniženja…ostao je Josip u čudu gledajući na sva ta toliko vrata koja su ostala zatvorena, jer nije bilo mjesta…pitam se kako bi bilo danas,,,sad …!? Možda još i gore.!
Teško je bilo biti Josip onda…teško je bilo puno toga znati, a ne moći reći, jer nitko neće da posluša, svi su bili zauzeti….!

Danas znam da bi bilo “drugačije”:
– svi bi rado učinili uslugu nekome za koga znaju sigurno da im ne može vratiti
– svi bi rado ustupili svoj dom nekome tko nema svoj dom
– svi bi rado dali svoj obrok kojeg su pripremali danima nekome tko nema ništa
. svi bi rado svaki dan ustajali rano i išli od svoje kuće da vide gdje je taj čovjek koji traži
– svi bi rado uredili svoje domove i zvali trudnu mladu djevojku na zajednički obrok
– svi bi rado upalili mnogo lampica da nepoznati gosti mogu doći po mraku
– svi bi rado puno toga podijelili sa ljudima koji su bili vidno u potrebi
– svi bi rado puno toga napravili…
ipak se nadam, jer onda ljudi nisu znali da im na njihova vrata dolazi netko tko je za njih spreman učiniti sve…danas znaju, čuli su već mnogo puta da je Isus tu…da dolazi svaki tren, zato i je sve tako svečano….!!!…ili mi se samo čini…!?

Današnji svijet nam puno puta pušta svoju glazbu u raznim oblicima…priča nam kako smo sami dovoljno moćni i da nam ne treba Bog. Govori da sami odlučimo o svemu da sami donosimo odluke dali ćemo ili nećemo…pa tako možemo sami odabrati uz njegovu glazbu ,mislim od ovoga svijeta glazbu, kako i gdje po njihovima pravilima i pravima napraviti nešto
Možemo odabrati dali ćemo ubiti nerođeno dijete Božje ili ne
Možemo odabrati , naravno uz glazbu odobravanja, i kako je normalno da dijete ima dvojicu tata ili mama…
Možemo odabrati tko treba živjeti i kako
Možemo odabrati puno toga što će nas na kraju odvojiti od našeg JEDINOG OCA, i odvesti na put i mjesto na kojem ne želimo biti odnosno nismo za to stvoreni..!

Staviti slušalice znači…..
-začepiti uši da bi čuli…znači zatvoriti uši od ovozemaljskih prividnih stvari i otvoriti se Riječi Božjoj da bi je shvatili i drugima prenijeli onakvu kakva je
-zatvoriti oči da bi vidjeli….znači ne gledati ovozemaljsku korist koja je nebitna, nego težiti svojim djelima za korist na nebu
-zatvoriti usta da bi govorili….znači, ne hvaliti se drugima kako smo mi najbolji, nego svojim djelima i radom pokazati sebi i svima da smo ono što Bog od nas traži
-zatvoriti želje da bi dobili ono što nam stvarno treba…znači, isključiti sve ono što bi nas moglo navezati na nešto što nije dar od Boga
-zatvoriti sve one misli da bi mogli pravilno misliti…znači, isključiti sebe iz svih odluka koje su nam potrebne za život i pustiti Bogu da nam da ono što nam je stvarno potrebno da bi imali život vječni u Kraljevstvu Nebeskom..!

Sve to ne znači da je to lako…ne znači da će biti sve kao “podmazano”….ne znači da ćemo proći bez osuda i poruga…ne znači da će nas razumjeti…ne znači da će nam pomagati naši najbliži….ne znači puno toga što bi nama odgovaralo, ali Božja Ljubav je velika i daje da budemo taman onakvi kakve nas je ON zamislio i stvorio..!

Svaki dan dok radimo, družimo se, molimo se, radimo ono što nas naša volja traži, nismo ni svjesni toga svega što nas okružuje , a da mi od toga ništa ne možemo promijeniti niti možemo bilo kako doprinijeti…
Recimo…sunce će izaći ili se pojaviti bez obzira koliko mi imamo vremena da to shvatimo…ono će svaki dan odnosno svako jutro biti tamo gdje treba biti…
Možda toga nismo niti svjesni da svaki dan ima svoj završetak i početak nečeg novog..
svaki dan bez obzira što radili…udišemo i dišemo zrak ili kisik kojeg mi ne možemo niti znamo proizvesti, znamo sve o kisiku i od čega je sastavljen i napravljen i čemu služi i kako doprinosi svemu na zemlji i oko nje, ali nismo svjesni da mi taj kisik dobivamo besplatno i bez ikakvih ostalih naknada….čak štoviše…znamo se ljutiti i biti jako čudni, a da ni sami ne znamo zašto…!
I tako nam vrijeme odlazi i prolazi dok mi maštamo o mnogo čemu što nam je nebitno u životu…a puno toga što imamo, puno toga što nas okružuje dobili smo bez naših zasluga, bez naših zalaganja, .nego isključivo zbog ljubavi koje nismo niti svjesni niti smo je bilo čime zaslužili…
Zato bi bilo dobro shvatiti da smo tu gdje jesmo isključivo zbog Ljubavi koju nismo zaslužili..!
Ali imamo svaki tren priliku na mnogo načina zahvaliti za sve što imamo, bez obzira koliko smo mi s tim zadovoljni, ali je to ipak sve kod nas samo privremeno i prolazno…
Hvala ti Bože na svakom trenu i svakom poklonu kojim me obasipaš, pomozi mi da shvatim svoju grešnost i prolaznost na ovome svijetu…!
Pomozi mi da budem svjestan tvoje blizine i Ljubavi..!

Kada bi mogli na tren izaći iz ovozemaljske buke i čuti i vidjeti ono što nas okružuje…!
Sama pomisao na to već mi nekako govori da bi to bio najljepši događaj u našim životima…kad bi mogli na tren čuti onaj jedan livadski cvijet kako raste…čuti njegove želje kako nam želi ugoditi…on mali cvijetak…poslan od našeg Jedinog i Stalnog…koji nam želi samo ono najbolje dati…Kad bi mogli čuti njegove napore da iz umorne zemlje izvuče još malo onog njenog sjaja da nam pošalje najljepše boje i mirise na naša osjetila da osjetimo u njima prisutnost Njegovu….Njegovu brigu za tako malim…a tako lijepim detaljima i to samo za nas…
O kad bi mogli na tren izaći iz sebe sami i vidjeti se kroz oči Njegove…vidjeli bi da smo mu jako bitni…i da na kraju svakog dana od nas tako lijepih, očekuje zrno zahvale, zrno zadovoljstva….oooo dali ih dobije…pitajmo se..!
O kad bi mogli na tren čuti zvuk tišine u kojoj je najčišći glas ohrabrenja i želje da uspijemo..!
O kad bi mogli ugasiti buku ovozemaljsku i čuti zvuk lista koji se njiše na laganom povjetarcu i koji pjeva hvalu Njemu…kad bi čuli te melodije kakve jesu i kakve trebaju biti…nikad više se nebi zatvarali u ovozemaljsku buku, ispraznosti koja vodi iscrpljenosti… ooo kada bi mogli
O kada bi mogli svoj jezik barem na tren zavezati i poslušati onaj slatki mali glas koji nam govori iz same naše nutrine…koji govori probrane Riječi Njegove…često smo zauzeti nebitnim i nevažnim da bi ga barem malo ukrotili da čujemo ono najbitnije u tišini svojih misli i molitvi …u svom predanju
O kada bi mogli se u potpunosti predati Njemu da nas obraduje sa svim tim svojim željama da nam pokaže kako smo mu bitni…kako Mu je stalo da nas …da ne patimo, već da uživajući u tim “sitnim poklončićima” postanemo svjesni Njegove blizine i brige o nama..!
O kada bi mogli barem malo stati na svojim srljanjima u ispraznosti…vrteći se stalno u krug u svojim beznačajnim željama za onim što nas ispunja samo kratko i površno..pa da zastanemo kraj onog malog cvjetića i u njemu vidimo Njega i Njegovu želju da nam podari ono za što nas je stvorio, a to je Vječnost s Njim, u Njemu i po Njemu…..!
O kako bi bilo kad bi…..!

Tren je dovoljan da shvatimo najveće i najbolje stvari koje imamo..!
Ljubav je….
Neusporediva
Nemjerljiva
Neobjašnjiva
Neistraživa….jednom riječju nevjerojatna…!
Kad smo bili još na početku naše priče koja nam je darovana da je sami skrojimo po našim nadanjima u suradnji s Bogom….i da sami zapišemo najbolje trenutke u našem životu…da po ljubavi darovanoj budemo sama djeca ljubavi…
kroz saznanja, nebitna…izgubismo kompas…izgubismo ono najbitnije, jer nas prevari otac prevare…onog trena kad htjedosmo vidjeti sve od jednom…baš tad smo se izgubili, jer u nevjerici odosmo podalje od bitnog..!
Bog nas stvori na svoju sliku i dade nam izbor slobodan da izaberemo što mislimo da je dobro…ono što mislimo to nas izgrađuje i čini tako posebnim u cijelom poznatom i nepoznatom nam susjedstvu…!
Svijet nam darova sliku da nije dobro biti dobar
Svijet nam pokloni izbor i mogućnosti za onim nebitnim
Svijet nam izabra “suce” i odredi neka nova pravila…
Svijet nam ukrade ono najbolje što dobismo…vrijeme, vrijeme za Boga…
Svijet nam učini još mnogo toga da nas dobro uvjeri i ohrabri u ono nebitno…
Ljubav je oprečna svemu onomu što nas svijet uči…Ljubav je jača od svega nama znanog i poznatog…Ljubav ruši sve zidove koji nas dijele od Onog Koji Je…
Ljubav uvijek stoji sama bez obzira što je nasuprot Nje…Ljubav je takva, neobjašnjiva..!
Kroz nama znanu povijest, na malo mjesta se spominje Ljubav, uvijek neke teške, nebitne teme i teze…kradljivice vremena u Ljubavi….jako dobro zna svijet sakriti ono što Ljubav želi pokazati…!

Ljubav čini razliku…daje da svako jutro sunce opet dođe, da navijesti zora svog pomoćnika…!
Ljubav čini razliku onoliko koliko joj se prepustimo, onoliko koliko joj vjerujemo, onoliko koliko ju želimo….Sve oko nas je stvoreno iz Ljubavi i po Ljubavi…sve dođe po Njoj..
Čovjek koliko god se opirao i stavljao maske, bježao, uvijek ostane tih pred Ljubavi kada je upozna, jer Ljubav je takva…nevjerojatna…!
Ljubav je Bog….i Bog je Ljubav…! AMEN.!