Kad je pravo vrijeme..?

Kad je pravo vrijem za reći ljudima da nisi ili jesi, ono što oni ne žele čuti.!?
Postojanje nas uči svaki dan rasti i činiti što nas je volja. Isto tako svaki dan odabiremo za koga idemo i gdje idemo…svaki dan se razlikuje po mnogo čemu, ali nikad po onome najbitnijem. Treba reći i presjeći odmah i sada….JA SAM KRISTOV I KRIST JE MOJ.(točka)
Iz ove naizgled jednostavne riječi mnogo toga izvire.!
Ne možeš učiniti ništa loše nikome, izgovorivši ovu rečenicu.! Možda ćeš mnogo toga ovozemaljskog izgubiti, od prijatelja, rodbine, materijalnog, i mnoge naizgled bitne stvari ćeš izgubiti, ali koga briga kada imaš KRISTA.!
Želeći Krista u svome životu bez ustupaka i svega onoga što te može odvojiti od Njega, ti samo dobivaš svaki dan na svim poljima koja su bitna.! Ipak mnogo je ljudi na koncu svoga života kojeg su živjeli bez Krista, priznalo da su uzalud potrošili PREDRAGOCJENO Vrijeme uzalud, trčeći i tražeći nešto čega nema.! Svaki dan poklonjen Kristu znači da toga dana uzimaš od svoga vremena sve i činiš sve da Krist zna da si njegov.!

Nikad nije pravo vrijeme za reći ljudima da si drugačiji, da si našao nešto što te promijenilo malo i svaki dan sve više mijenja. Nema tog trenutka kad bi bilo dobro.!
Najbolji trenutak je SAD, ovaj TREN, ovu MILISTOTINKU…….REĆI……
JA SAM KRISTOV I KRIST JE MOJ. !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Neka bude što treba biti, jer mnogo puta sam već napisao i stalno pišem, mnogo toga, ali da bi se sve krenulo dešavati onako kako treba, ipak ovdje sve kreće od ovog trena.!!!!!!!!

Kasno je nekad, možda

Razmišljajući tako svaki dan, nije teško vidjeti da sve polako, ali sigurno ode u nekakve loše putove. Nije teško biti sretan kada nam je sve super i sve ide po planu. Ali onog trenutka kada nešto pođe po nama ne dobrom putu onda smo spremni za sve, da pronalazimo krivca za sve. Najčešće to bude naš stvoritelj i Bog. Njega prvog okrivimo za sve ono loše, a nikad nam nije prije bilo na pameti da Ga okrivimo za ono što nam je bilo super ili samo dobro. Hm.!…Eto tako nam dani prolaze u stalnom pronalasku krivca za sve.! Onog trenutka kada shvatimo ono što je bitno, najčešće bude izgubljeno u nepovrat.!

Objasniti, ali kome.!?

Došlo je nekako čudno vrijeme…svi žude da što prije vide nešto što ih kasnije odstrani od njih samih i od njihovog do tadašnjeg razmišljanja…neke čudne “struje” im nameću više negoli mogu nositi..

ALI VRATIMO SE MALO..!

Nekada dok smo još bili “glupi i zaostali”, ljubav je bila nešto prirodno, dijelila se svima i od svakog si bez obzira na sve moga dobiti, pa čak i besplatno čašicu ili dvije čiste ljubavi…Nisu ljudi puno gledali na dobit svoju, više je se tražila međuljudska dobrobit…U to vrijeme ugnjetavaše nas mnogi sustavi i sistemi, ubijali onu ljudsku stranu..kao…!
Ali se ljudi nisu dali, trpjeli su i trpjeli, bez ustupka.!
Nitko se nije želio uzdizati i tražiti da ga se vidi za ono što je učinio prema svome bratu čovjeku…svi su bili jedno…!
Puno puta u jednom danu se čulo….NEKA, BOGU HVALA..!..pa imam dovoljno (a u stvari je bila “mizerija”) svega.!!
Čak u malo novije vrijeme od toga…ljudi se okupljali i zajedno molili, za ovo, za ono, onog,onu…i tako u nedogled..!

Evo nas danas …..napredni, prati nas tehnologija, sve imamo na dohvat ruke, informacije pršte sa svih strana, ljudi su se toliko ubrzali da ni sami ne znaju gdje idu….ali idu …! Toliko smo postali bezosjećajni da čak i sami svoju bol ne osjetimo. Mislimo da je normalno da moj brat pored mene nema sve ono što imam ja, jer, on nije u “toku događaja”…Bitni smo samo mi..! NAŽALOST..! Toliko smo ubrzali tijek događaja da i osnovne stvari nismo u stanju na miru napraviti…! Kao naprimjer:
– pogledati prvog do sebe i probati suosjećati s njim
– tražiti malo i za druge
– pomoći čovjeku koji je tehnološki “zaostao”
– čuti glas vjetra (jer ima i on toga dosta za reći…iznenadili bi se)
– podijeliti ljubav bez kompromisa
– željeti drugima dobro
– zahvaliti Bogu dobrom Ocu na svim darovima oko nas i u nama
– stati i napraviti dobar ispit svojih dijela………
………………………………………..ITD

Sve se zbrkalo…bitno je nebitno….nebitno je bitno…!
I tako u toj brzini prođe život kojeg ni sami nismo bili svijesni…i koji nam se ne sviđa, ali sami smo ga odabrali i kreirali svojim postupcima i djelima…
Čini se jako zapetljano, ali u biti nije…..:
Čim se probudiš, znači da si dobio dan na poklon sa svim njegovim lijepim i manje lijepim trenucima…pobrini se da bude više ovih lijepih…!
Nemoj provesti dragocjeno vrijeme u stvarim koje te ne mogu ispuniti dobrotom, ljubavlju i istinom…a to ti može dati samo dobri Bog…htio ti to vjerovati ili ne…opet je sve na tebi…!

Budi zahvalan i puno toga ćeš otkriti, pa čak ćeš se i iznenaditi kako malo treba za istinsku sreću..!
Čuvao te dobri Bog na svim putevima.!

Maknuli su..!

Ima jedna moja stvar koju sam već napisao, ali se “slučajno” nešto desilo , pa se obrisalo, ali napisati ću opet….nešto od mene:

– Bože dobri Oče hvala ti za sve ono čime me darivaš svaki dan i oprosti ni za sve ono za što ti nisam zahvalan, pomozi mi da živim u tvome svjetlu i radosti.!
– Isuse Kriste neka tvoja Ljubav i Dobrota očisti moje srce, dušu, tijelo,um i razum, te se nastani u njima ,ali po tvojoj darežljivosti i Ljubavi, a ne po mojim zaslugama.!
– Duše Sveti svojom me snagom zaštiti, prati i upravljaj na putevima pravde, ljubavi, mira i istine. Ojačaj me darovima svoje Ljubavi da mogu hoditi na stazama pravde, ljubavi, mira i istine
– Anđele čuvaru, ti koji gledaš lice Boga Živoga i moje lice, posveti me po Licu Gospodinovu. Mačem svojim zaštitnim izreži sve okove koji me drže u blatu grijeha, te mi pomozi izaći iz blata i objeliti svoju haljinu da mogu stati pred Gospodina .!
– Marijo Majko i sveti Josipe, svojom roditeljskom ljubavlju ispunite i moju obitelj, te nam pomozite da jedni druge pratimo na putevima ljubavi , dobrote, mira i istine.!
– Svi Sveci Božji molite za nas.!

Istina..što je to.!?

Znam, evo već mnogo puta i sam nisam znao odgovor nato pitanje…ne znam ni sad…samo pokušavam razumski sam sebi objasniti…..dali je to onaj tren u životu kada sam svoja uvjerenja pobiješ …dali je to onaj tren kada shvatiš kolike stvari koje su bile rutina postaju nedodirljive..!–dali je to ono kad shvatiš da nisi sam..da te Netko gleda-.!?

Neznam opet…ni sad što je istina na ovome svijetu, jer je previše truba, koje trube svaka na svoj način i za sebe…trube li ga trube i nekako ih narod sluša i vjeruje…stvarajući takvu buku , teško je vidjeti, a kamoli čuti istinu..!
Ona je ipak nekako našla način da pusti svoj glas, ali vjerujte mi nije to taj glas koji bi ja htio čuti , a ni vi., jer je to glas koji nam govori da ne idemo dobrim putem, da smo otišli daleko..!
Glas je čudan jer govori istinu..!

Nismo navikli gledati u Istinu, bolje nam je u udobnosti i komforu svojih truba slušati što nam odgovara, jer je nam tako lakše….

Istina kaže:
– promijeni se , počni slušati tišinu, ona govori puno više nego svi zajedno
– operi oči, uši, nos i sva osjetila ovozemaljska da bi mogao razumjeti govor
– nisi sam, kao što ti pokazuju svaki dan,tren.!
– pogledaj srcem, ono zna razliku.!
– napiši si nešto lijepo, za srce i dušu, slovima ljubavi i Istine
– prestani mrziti išta, a kamoli nekog
– postani kralj plača, operi se suzama svojim
– izađi iz svog komfora laži i blata
– usadi u razum sve ono što sada nemaš, potječe iz Istine
– zaboravi nepravdu, jer je već upisana kod našeg Notara
……………..i još mnogo toga ona kaže i govori, ali počni slušati srcem,m jer je bolji zvuk nego sve ono što uho može čuti, ..!

Ustajanje iz….!

Svaki dan imamo priliku biti dio nečega…negdje!…Stvar je u tome gdje smo i što želimo, jer često smo zaokupljeni svime onim …najčešće nebitnim..!

Postoje danni kad imamo toga svega lijepog na pretek…u tim danima nismo realni prema sebi i svijetu koji nas okružuje , jer najčešće gledamo sebe..!…samo…pogled nam postaje kao na izgled sve jasniji, kao kužimo sve…!Čak nas i radoznalost počinje napuštati jer smo zaokupljeni sami sa sobom.:!..u tim trenucima naša stvarnost postaje mašta, jer smo ispunjeni …ispraznošću…ipak…ne vidimo to , jer gledamo druge kako se “pate”…1

pOSTOJE DANI KOJI NAM POKAŽU PRAVU SLIKU….TE DANE ZOVEMO ŽALOSNI DANI…!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! ŽALOSNI DANI..!!!!!TUŽNI DANI….!!!

Dali to oni stvarno jesu…pitanje je na mjestu..!
Oni se pojave na kraju “obračunskog razdoblja” kao i u svemu…!

Živimo u okruženju prirode kod koje ovako stvari stoje…..
-Rađamo se…mladi smo…učimo osnove…postajemo svaki dan sve pametniji, ljepši, zgodniji,puni sebe, idemo naprijed, grabbimo..!!!!!!!!!!!!!!!!!!
-Zrijemo…kužimo naizgled nemoguće stvari…objašanjavamo, pokazujemo, učimo druge da budu kao mi, pametni smo jako, sve više….!
– Zreli smo, najljepši smo, puni elana, još brže trčimo, postajemo sve brži, ap čak najbrži…gazimo sve više,grabimo sve više, postajemo sve veći….!..Nedodirljivi smo, na visini spoznajemo, ekstra smo pametni…sve znamo…dajemo se iznad mogućnosti….želimo sve da bude pod našim.!!!
……..kao i u našem okruženju…počinje ono što mi nebi..!nikako nebi..!!
– Plod je spreman za berbu, za otpadanje, za drugi “level”…ali mi to nebismo…taman kad smo pomislili da smo najljepši dođe dan…predaje….zamišljeni pitamo se pa kako….pa zašto, ali to smo mi to je to…!
– Cijeli svoj vijek smo se pripremali za ovaj dan ili dani, a da toga nismo bili svjesni…bili smo toliko ushićeni sami sa sobom da nismo imali vremena pratiti ono bitno…bitno je oku ne vidljivo….
-Otpadamo počinje faza kad trebamo dati sve svoje drugima…..kao na primjer jedan obični list…sve navedeno smo prošli i sad je došao dan kad smo otpali od svoje matice….padamo na pod da našim “truljenjem” na podu doprinesemo nastavku onog što smo i sami bili na početku…nastavak , odnosno početak nakon nečijeg kraja, ali to nismo tada vidjeli, jer je bilo kako je bilo na početku..!
ZAKLJUČAK:

Ako smo… a jesmo bili i prošli neku od faza..!..sad je vrijeme da shvatimo..što je bitno i da uz to urastemo…da otpadanje nebi bilo bolno, već s radošću gledajući u naše plodove vremenite koje smo za života napravili…i kojima smo se životom posvetili, ali samo u nadi da ćemo uspjeti u pomoći da nas prepoznaju po našim djelima…onda kad nas život povede na drugi…put…drugačiji..!

Kako pronaći…nešto..!

Evo nakon nekog vremena , nakon što je sve nekako se izbrislao..kako pronaći nešto čega nemaa…!!??’ Kako nema…pa ljepo ne.a..!!

Pisao sam mnogo o svemu i svačemu…što mi je dolazilo iz moga bitka…negdje iznutra…ni sam neznam odakle, ali eto, nekako se to sve obrisalo…2111–??? Neam pojam kako ,,..

Ali znam iz dosadašnjeg iskustva i saznanja, da sve ima nekakav razlog, pa se onda i ne zamaram s time…

ono što je bitno, je umu nevidljivo…on to svim svojim znanjem nemože osjetiti, jer um zna,ali ne osjeća…nažalost, ne želi…odupire se,…!

Zašto se odupire…pa zato jer on zna…i zna, ali nezna da nezna ono bitno , jer ne osjeća…srce ima taj veličanstveni dar, da osjeća, ali nezna sve ove zemaljske “fore”…zna božju”foru”, a to je ljubav…LJUBAV….ona sve zna jer osjeća, ali nije to pročitala pa naučila nego je taj dar dobila pohranjen u srcu….i kao i sve trebaq vremena da se probudi…da počne osjećati…blizinu, sve ono što je zaista bitno..!
Što je to bitnoo…pa opet na početak…bitna je LJUBAV…ona gradi tamo gdje se ne može…ona pravi od blata najljepše figure…ona prolazi gdje nitko ne želi….ona traži gdje su svi otišli….ona je ta koja pokreće procese kojih se mnogi plaše, jer mnogo puta zna izmamiti suzu, koje se svi stide….a ONA se diči…!…i viče…zna da smo samo prašina….jer suza pomješana s prašinom daje blato od kojeg ona pravi najljepše figure…!!!!!!!!!

Povezanost…!!

Svjedoci smo sve većeg….nazovimo “raskola”…pitanje se postavlja zašto..???…nekad …ne tako davno cca.prije 25 godina…gledali smo ljude i neki sami bili sudionici vremena u kojem je sve bilo ništa i ništa sve….ljudi su bili zadovoljni sa puno..puno manje materijalnog…ali su imali više ljubavi jedni prema drugima…zvali su se braćom…pogled na jedan događaj od prije kako rekoh cca 25 godina postavlja pitanje što je to bilo među ljudima da su bili bliski..???…djeca su trčkarala okolo puno zadovljstva i sreće , te razigranošću i domišljatošću uživala u svakom trenutku svoga djetinstva…mladi su bili u svojim neim mladenačkim igrama sa svojim prvim simpatijama..i još tome slično…odrasli su se družili i gledali..onako bez puno prezira jedni prema drugima….oni stariji su bili svjesni kako dolazi vrijeme u kojem će se sve promjeniti i izmjeniti..pa su izgledali kao malo zabrinuti….i tako cijelo društvo od onoga najmanjeg , pa do najstarijeg je bilo u svojim ulogama podijeljeno među svojim bližnjima…i tako se onda desio jedan događaj u koji su ušli sa svim tim vjerovanjima o ljubavi i bliskosti….i trudili se postati još bolji jedni prema drugima…..

Trudom i krvlju su napravili nešto u čemu su mogli uživati…i uživali su i to zadovoljstvo koje su uživali su djelili…..ali su se pojavili odnekud ljudi ..koji nisu bili tu…koji su bili negdje daleko…koji neznaju za ljubav prema bližnjem i krenuli su raditi ono što najbolje znaju…..UNIŠTAVATI…..sve …i svakoga…….i evo danas……imamo……

DJECU….koja trčkaraju u mjestu i nemaju pravih prijatelja…iako ih imaju puno….imaju puno više materijalnog .,ali neuživaju ni u kojem trenu
MLADE…koji neznaju na koju stranu da krenu….neznaju tko je pravi, a tko krivi…..
ODRASLE…koji se muče između….nemogućeg i nemogućnosti svoje..u borbi za svoje egzistencije…trudom i mukom stvaraju bolesti i muke, bez mogućnosti uživanja u trenucima ljubavi iskrene….
STARIJI…su idalje zabrinuti jer ih neshvaća nitko…iako imaju puno toga za reći…i znaju puno toga…što je nama nevidljivo…,k+jer živimo u svijetu nerealnosti i grubosti….i kao takvi nevidimo i nečujemo nikoga…..

VRIJEME JE ZA BUĐENJE BOLNO…..!!!!

Danas nas vode ljudi koji……koji…..većina njih nisu ljudi….samo imaju oblik…iznutra su prazni….ima među njima i ljudi koji se bore za ljude…samo što ih je teško vidjetii na špicama i na medijima..jer su negdje u nekom dijelu gdje nitko ne želi biti…taj dio je u kućama nekih bolesnika, među djecom koja su prerano oboljela…među nekim ljudima koji nisu nikad propričali….i takva mjesta vrve ljudima ispunjenima…DUHOM….
Nažalost naša sljepoća će nas odvesti od puta…ispunjenja….progledati znači..htjeti vidjeti…ne znati nego htjeti……

Danas više nego ikad…trebamo biti bliski….jer ljude koji stvoriše nešto…odbaciše i zaboraviše, ali mi koji se deklariramo kao neki katolici, nebi trebali samo sjediti kao da se nas to ne tiče….svi smo odgovorni…za sve….SVI…iako to neizgleda tako…..ljudi koji su dali svoje najdragocjenije…su zaboravljeni…iako ti koji ih zaboraviše uživaju u onome što im oni stvoriše…ali ti ljudi koji su sada daleko od nas zbog naše zemlje slobodne…nesmiju biti zaboravljeni od nas koji smo s njima nekad zajedno prolazili kroz svaku radost i tugu…mi smo ti koji trebaju sve podsjećati na njih…..danas više nego ikad….!!!…moramo biti povezani…bez traženja nekog materilanog…jer to već imamo u izobilju…nego trebamo tražiti bliskost sa ljudima i Bogom….a sve ostalo će se nadodati……povezanost….u dobru i zlu ….i ajde da se probudimo….iz sna i počnemo biti odgovorni za svoje bližnje i same sebe………………..PROBUDIMO SE I POVEŽIMO SE KAO NEKAD PRIJE 20-TAK GODINA.

Poći putem…!

Kako poći putem..koji nam je bio kao nešto što nismo znali ….da postoji..iako smo tradicionalno vjerovali u to….kad kažem tradicionalno mislim na svaku onu Svetu Misu na koju smo otišli onako radi reda…ili samo da vidimo tko je sve tamo….mislim na ono kad u našem društvu netko psuje…dali smo mu mogli reći da to neradi ili jednostavno otići….mislim na ono kad smo bili na nečijem krštenju na kojem smo bili samo radi reda…iz razloga što smo pozvani…..mislim na ono kad idemo okolo ispunjavajući sebi sve želje bez obzira što tamo negdje ima netko tko je gladan kruha kojeg mi nismo niti svjesni..
mislim na ono kad moji roditelji nezaslužuju nimalo moje pažnje jer su dosadni i naporni..
mislim na još puno toga što bih mogao povezati sa sebičnošću, neljubaznošću, ohološću, ogovaranjem, škrtošću, bogohuljenjem, i nevjerom…

Postoji jedan dan u tjednu kad je Bog odredio da želi da dođemo do Njega raskajana i otvorena srca…to je NERADNI dan u tjednu…ime mu je NEDJELJA….odredio ga je za počinak i druženje sa obitelji, ako nam ON nije obitelj…čiji smo onda mi..??…svaki dah udahnut  je od Njega, svako jutro koje osvane je od Njega….pa čiji smo onda mi..???…tko nam može dati nešto slično tome…???..Izbjegavanje činjenica je jako loše za sve…!!
Ima jako puno ovozemaljskih činjenica, ali one su suhe…bez korjena…lažne…nebitne…
oči vide, nos miriše, uši čuju, prsti opipavaju…razum razlučuje…razum je taj koji nam pokušava povezati unutrašnjost i vanjštinu ovozemaljsku….i ponekad mu nedamo da sluša svoga jedinoga saveznika SRCE…koje sve vidi i sve osjeti onako kako nije ovdje prikazano…ovdje se može sve prikazati, ali u dubini našeg srca ima jedna mala duša koja neda mira srcu u traženju onoga pravoga s kim je i povezana…ovozemaljsko je sve samo slika, ali pravi osjet je u dubini srca….pravo ono i ono bitno je tamo…kad bi imali vremena svaki dan  nekoliko minuta ostati u tišini i da čujemo svoje srce kako nam potaknuto dušom progovara…naš razum bi mogao sam razlučiti istinu od neistine….bez nekakvog posebnog dokaza…čuo bi ono bitno ..iako mi nebi mogli to nikome objasniti, ali bi znali u dubini svoga bića da smo mi stvoreni iz Ljubavi..Njegove..AMEN

Posebna riječ…rečenica…priča…

Svaki od nas ima nešto od ovoga…bilo u svojim pričama, razmišljanjima, djelima…svatko od nas ima nešto svoje što ga špotiče na neku stranu kretanja…..postoje mnoge riječi koje nemogu zamjeniti djelo…i mnogo djela koja mogu zamjeniti mnoge riječi…..sve je do nas onako kako mi to si želimo….mi si želimo…a drugi nam pomažu ili odmažu….sve je nebitno….bitno je samo da …svako jutro kad se probudiš…prvo pomisliš na Gospodina…kažeš mu jednu riječ, poslije nje mu reci rečenicu, i onda mu ispričaj cijelu priču..to ti traje oko par sekundi….otprilike nešto ovako:
Gospodine……Gospodine molim te da danas hodam tvojim putovima…..i onda mu ispričaj svoju priču…..molim te da mi daš snage i volje da danas tokom cijeloga dana budem pod tvojom zaštitom čineći tebi mila djela i radeći drugima sreću…a ako me što i zadesi tokom dana a da mi se nesvidi ili me ražalosti….neka bude volja tvoja, a ne moja….i točka
Sve svoje poslove dajmo Njemu u ruke…i Njemu na čast…., pa i kad bi nas netko uvrijedio…oprostimo mu ma koliko to teško bilo, jer Gospodin nas nagrađuje svakim našim poniznim djelom….nisu svi krivi…slike nekad ne govore istinu…nemoj zaključivati na brzinu…budi hrabar, odlučan, i mudar,,,…sve ostalo će doći po Duhu Svetom…

Jednom prilikom dok sam pričao sa Njim…rekao sam da Mu zahvaljujem na svemu …i molio ga da me vodi putevim svojim i da me čuva na putevima svim….i navečer…razmišljajući o svome provedenom danu sam uvidio kako me je doveo do jednog mjesta….kroz neka druga polja meni nepoznata do tada…nisam se bojao…proći kroz sve to iako sam u trenucima bio na rubu živčanog sloma…vraćao sam se nekom čudnom voljom…iako sam tokom dana obavio na stotine poziva i razgovora…On mi je slao mir …cijelo vrijeme….taman kad sam mislio da nemogu…evo nekog osjećaja koji me vrati na sretne dane..i nastane sreća…i nastane smijeh unutarnji…najbolji….opet mi dođe energija i tako stalno…jer nas ON uvijek “optereti” baš onoliko koliko treba..nikad više..nikad manje…točno uvijek,,…jer ON zna sve o nama…..jer nas je ON stvorio….i dao nam sve…i ON zna sve…i hvala MU……………………………….!

I tako na kraju cijele ove priče dolazim do sljedećeg zaključka…..:
svi mi smo tu radi nekog razloga…neki žive ovako…neki onako….nekima je dano 100 godina život ovdje, nekima 10, nekima par mjeseci, više manje svi imajuj neku ulogu ovdje, veću ili manju…i treba biti zadovoljan sa svime…jer je sve radi nas i naše okoline..koja nas okružuje…..bez obzira na provedeno vrijeme svi smo pozvani činiti dobro….i samo tako ćemo mu se još više svidjeti i biti MU dragi….tako da nas jednog dana na kraju našeg putovanja…pozove k sebi tako da nam pokaže sve one miline koje smo zaslužili na ovome putovanju…..dobro pazi pri odabiru priče….jer sa većim prohtjevima dolazi i veća odgovornost……NEMOJ DA TI NEKI DAR POSTANE TERET….

GOSPODINE, PODARI SVIMA SREĆE I TUGE ONOLIKO KOLIKO MOGU PODNIJETI, JER SAMO TI ZNAŠ ZA SVE ŠTO NAM TREBA. HVALA TI NA UKAZANOM POVJERENJU I PODARENOM VREMENU KOJEG PROVODIM SVAKI DAN OVDJE. OPROSTI MI AKO SAM NEKAD BIO OHOL PREMA TEBI I DRUGIMA. POMOZI MI DA IDEM PUTEM TVOJIM.