Iz dubine, bez krinke..

-Bože Dobri Oče, hvala ti na svim darovima kojima me darivaš svaki dan. Molim te da mi oprostiš za sve one za koje ti nisam zahvalan. Pomozi mi da živim u tvom svjetlu i radosti.!
-Isuse Kriste, neka tvoja Ljubav i Dobrota očisti moje srce, dušu, tijelo, um i razum i neka se nastani se u njima, ali po tvojoj Dobroti i Ljubavi, ne po mojim zaslugama.!
-Duše Sveti, svojom me snagom zaštiti, prati i upravljaj na putevima pravde, ljubavi, mira i istine. Ispuni me darovima svoje ljubavi da mogu hoditi stazama pravde, ljubavi, mira i istine.!
-Anđele Čuvaru, ti koji gledaš Lice Boga Živoga i lice moje, posveti me po Licu Gospodinovu, snage mi daj da budem bolji. Mačem svojim zaštitnim izreži sve okove koji me drže u blatu grijeha ovozemaljskih. Pomozi mi da izađem iz tog blata, da operem svoje haljine i dovedi me pred lice Gospodinovo i pomozi mi da me prepozna kao svoga,!
-Marijo Majko i sveti Josipe, svojom roditeljskom ljubavi zaštite i moju obitelj, te nam pomozite da svi zajedno hodimo stazama pravde, ljubavi, mira i istine.!

Kuda poslije..!

Onog trena kad smo postali ono što smo odabrali…dali smo bili sretni..!??
Pitanje za sve..!…lako je pitanje, ali je odgovor mučan, malo i bučan..! Tragedije životne i putevi koji nam se nekad nametnu odrede jedan dio puta kojeg pređemo ili prođemo, ali opet je jedan dio do nas…odnosno …kako smo se postavili u tom trenu ili vremenu..!
Život i njegovi putevi pred nas stavljaju odabire i to nas određuje… Nije pitanje koliko je veličina toga što je pred nama, nego kako smo mi se ponijeli prema tome…Dali smo samo gledali i govorili da mi za to nismo krivi ili da nas se to ne tiče….ILI..smo dali sve što smo mogli u tome trenu i onako kako smo znali..:!
Postoje razni trenutci kada smo samo gledali sa strane na ono što se zbiva…ti trenutci su nas odredili možda dobro možda loše…sami trebamo o tome razmisliti, ali ne iz naše perspektive , nego iz perspektive onoga kojemu se to nešto događalo….što je on očekivao od nas i koliko…

Primjer: (pročitao sam negdje o tome..!)
Zapalila se štala nekome seljaku…dva goluba sa strane na jednom drvetu gledali što se zbiva…jedan od njih vidjevši da nema nikoga da pomogne gasiti požar, odleti od obližnjeg jezera uzme vode u kljun i baci na vatru…drugi, dok je gledao što taj golub radi…sa podsmijehom reče: pa što ti možeš s par kapi tolikoj vatri…!
Odgovori mu golub: možda ništa, ali je to sve što ja mogu napraviti..!

Naše nedaće u životu su prilika da dokažemo kako, kada i koliko smo spremni napraviti za nekoga i za sebe..! Prilika je svaki dan da budemo oni koji će dati sve od sebe da nešto bude malo bolje ili malo manje loše…do nas je…nije do drugih..!

Točnost onog što je nebitno.!

Postavljajući sebi pitanje …što je to točno kada mi govorimo ili netko drugi, misli i djela nas odvedu na razna mjesta u našim srcima i pameti.! Ono čega se sjećamo da je netko rekao ili zanijekao nas često puta odvede pred mjesto gdje nekome ili nečemu mi donosimo sud i ocjenu.! Sami sebi odredimo gdje je tome mjesto, gdje to da pohranimo i kako, bez obzira dali je to ispravno ili ne.!

Put kojim se krećemo je dosta puta drugačiji od onog puta kojeg poznajemo.!

Naše saznanje o svemu potječe najčešće iz našeg sjećanja, znanja i onog što su nam rekli.!
Pa onda moramo dobro paziti kada o nečem donosimo sud…dali je to temeljeno na našem znanju, sjećanju ili ipak iz onog što su nam rekli!!!, jer možda nekom ili nečem napravimo veliku štetu.! Naše nas znanje može dosta pomoći, ali isto tako i odmoći, sjećanja su u pravilu dosta puta ispravna, ali nisu baš ključna, jer točnost našeg sjećaja je ipak upitna, jer smo nešto u nekom trenutku spoznali, a pitanje je dali je to točno ili smo mi odredili da bude točno.!
A ono što su nam rekli je poteklo iz ove dvije pretpostavke koje kao što vidimo mogu biti svakakve..! Zato jednostavno, nemojmo nikome i ničemu suditi, jer kao što kažu: “Ne sudi ljudima nisi Bog”..!

Ima jedna dosta stara, ali prava istina….a to je: BOG.!
Ljudi svoji vanjštinu dosta temelje na pogledu prema ogledalu i ona je odraz onog što mi vidimo, a ne onog što mi jesmo, jer ipak smo mi stvoreni na sliku Božju.! Bog uvijek i u svakom trenu točno zna što smo i kako smo! Pa onda:
– za dobar izgled iz vana korisiti ogledalo, ono će pokazati tvoj odraz onakvim kako ti vidiš, a ranije smo spominjali da naš sud se ipak temelji na dosta ograničenim izvorima informacija. Tako da ćeš moći odrediti:
boju, ali ne i toplinu…!
čistinu, ali ne i ljubav…!
doba dana, ali ne i postojanost….!
kvalitetu, ali ne i čvrstoću….!
pravac, ali ne i ispravnost….!
i još dosta toga izvanjskog, ali nećemu moći pravu istinu i smisao…!
– za dobar izgled iznutra, onog što je Njemu najbitnije, ogledajmo se u Isusu…dobro proučimo njegov život od rođenja i smrti na križu…i sve ća biti puno jasnije…ISUS je pravo ogledalo nama ljudima, koje će nam uvijek reći ono najbitnije i najbolje za nas..!
Sve će biti puno bolje…koliko će ti vremena za to trebati ovisi o tebi, ali za krenuti je uvijek pravi tren, iako u ovom svijetu je sva manje pravih trenutaka za reći istinu i krenuti pravim putem ,a to je Bog dobri Otac.! Ne čekaj pravi tren, jer možda propustiš vidjeti pravu ljepotu svega već ovdje….samo nemoj suditi i pazi u koga se ogledaš.!

Oči koje vide ono drugo..:!

Ne smijem niti pomisliti što sve se događa u onome trenutku kada nevino dijete umre od strane čovjekove ruke i njegove taštine……..!!…svaki dan, svaki tren umre jedno nevino dijete, koje još nije uspjelo dođi tamo gdje ga je Stvoritelj poslao…bojim se pomisli na ono što se u tom trenu događa…mislim da toga nismo svjesni….!

Bog Otac Svemogući, po svojoj volji nam daje dobrotu i ljubav…isto tako svaki dan šalje nam u suradnji s nama svoje najljepše i najbolje moguće…oči koje vide samo ljubav i kojima treba samo ljubav……Nevinu dječicu….svaki dan….mi smo ipak sebi dali za pravo određivati i igrati se s odlukama, koje izravno krše Božji naum i dobrotu…

dajemo si za pravo biti nekakvi “bogovi”…tako da ubijamo vlastitu nevinu djecu…svaki dan…svaki tren…..!

Bog po svojoj naravi…sama Ljubav…sama Dobrota…Oči koje vide pravu istinu smo mi ljudi napunili suzama…dao nam je tolike proroke i znamenja, pa čak i svog Sina, kojeg smo ubili, jer nam nije odgovarala njegova Nauka-(ISTINA)…Oči smo napunili suzama, kada te suze krenu padati po nama ljudima…kad krene taj potok gorkih suza…bit će nam bolje da nismo nikad ni bili ovdje, jer to su suze milijardu puta teže od bilo koje tegobe koju smo vidjeli, pa čak i iskusili….Suze Boga…!

Suze Boga Oca….su nešto što smo mi ljudi svojom voljom napravili… i nije dobro…još nisu krenule, jer ponekad netko malo zaustavi svojom žrtvom ili postom na tu i takve nakane, ali kada ostanemo bez tih ljudi koji mole za oprost…jao nama…svaka žrtva…koliko god mala bila na tren obriše Suze, ali kad toga više ne bude…jao nama…onog trena kada Suza krene niz Lice…jao nama grešnicima…!…u taj tren će sve biti jasno, ali kasno…!!…ali kasno…!

Molite za svoje svećenike, za nova duhovna zvanja, za mnoge stvari koje će povremeno obrisati Suze…Molite i postite, činite dobro svaki dan, pa možda uspijemo, ali ako se ne obratimo i ne krenemo putem…PRAVDE, ISTINE, LJUBAVI…jao nama….

IPAK SAMI BIRAMO SVAKI DAN, SVAKI TREN, ŠTO ĆEMO I KAKO NAPAVITI, PA NEKA TO BUDE ….DOBRO.!

Postali smo

Svijet, mi, sve ovo što nas okružuje, sve je postalo nešto čudno. Sramimo se sebe samih, sebe domišljatih, nastao je kaso zbog toga….sve što je bilo normalno, više nije…djeci je zabranjeno da budu djeca…tjeraju ih da budu nešto što nisu….da budu odrasli…nikad , pa čak niti onda to neće biti dobro…djeca su jedino zbog čega smo još ovdje i zbog čega dobri Bog još nije rekao …Kraj….Djeca su nešto što nas drži da budemo što želimo , da pravimo kuće…kupujemo auta-…pravimo se veliki…praveći njih malima, prisiljavajući ih da budu nešto drugo osim djece….rekao je Krist…i ponovio da ako želimo vidjeti Boga moramo biti poput Djece, male dječice koja nema način za mržnjom…nema način za svimo onim čime smo mi “veliki” preplavili ovaj svijet…žalosno je to …žalosno…tjerati nevine i ubijati ih….kazna je mala kakva god bude…puno je ubijenih još u trenutku začeća i još dok su bespoćni…puno j ebilo ubojstava…kazna za to kakva god bude bit će blaga….sve što se trenutno dešava je mali ,jako mali podsjetnik nama velikima…možda ga prepoznamo , pa se pokajemo istinski za sve, pa kazna bude blaža, ali čisto sumnjam….gledajući svaki dan ovo ovdje…mislim da ne vidimo pored zdravih očiju…nažalost kad budemo vidjeli bit će kasno…!!! Djeca nam neće moći nikad uzvratiti ono zlo koje smo im načinili, ali će se sve vratiti samo, jer što smo posijali, to moramo i pobrati…!

Dali sam trebao…!

Čitajući nekakve odlomke …nekakve pričice nas ljudi…zastajem i razmišljam i shvaćam…nismo mi ipak zahavlni na svemu što imamo….nismo ni svijesni svakog trena u nama…oko nas…u drugima…oko njih…sve je povezano…S jedne strane umiremo od gladi, a s druge od pretilosti…znači nismo izjednačili…uzeli smo sebi veći dio…!
OPet s jedne umiremo žedni…dok se neki guše u vodi…nismo izjednačili..!
s jedne strane tražimo sreću u novcu, s druge oni koji imaju novac nisu baš sretni, jer im uvijek fali…fali još samo malo…pa malo i tako stalno….mmoglo bi se reći da nismo izjednačili….Pokušavajući shvatiti ovo…ipak nema nekakvog posebnog zaključak…
Bog je nekada davno poslao jasnu poruku…čuli smo je, ali nismo izjednačili…želimo sve za sebe, a kad dođu te stvari, ne želimo ih …ili su nam teret…nikako mi nije jasno kako smo sve , ali baš SVE uspjeli zakomplicirati…..možda se čini nejasno, ali je sve jasno…,samo treba gledati iz nekog drugog kuta..!

Moj brat čovjek je svaki, ne samo onaj ili oni koje mi je mama rodila, ipak toga nismo svjesni..!želimo pomoći samo onda kad za to bude kasno…kad više nikome nije bitno…kad se sve već zamrači onda bi mi nešto rasvijetljavali…kome…zašto…ne znam…

Bog je stvorio sve i dao nam sve….ali što će biti kad odemo odavdje…što će ostati i kome…nije to nama čak ni bitno…bitno je koliko smo ljubavi dali za drugog…nije čak ni u pitanju materijalno, jer kako napisah ..NISMO IZJEDNAČILI..!

Evo svi smo svjedoci da svi oni koji su otišli odavdje nisu ponijeli ništa sa sobom…NIŠTA…ponijeli su svoja dobra dijela i bilježnicu u kojoj je bila ljubav, ako su u njoj sve stranice čitave…ako je nismo poderali i podijelili…nismo onda uspjeli…BOG Dobri Otac će biti tužan, jer smo mogli i trebali , a nismo poderali svoje stranice koje smo trebali nego smo ih čuvali, ali tamo kad dođemo više ih ne možemo i ne trebamo trošiti, jer nas tamo čeka samo ljubav …ta nam bilježnica treba biti prazna kada tamo dođemo da je naš dobro Otac može opet napuniti svojim stranicama…!

Bože, hvala ti na svemu što činiš za mene svaki dan, molim Te oprosti mi za sve ono za što ti nisam zahvalan.:!!

Možda…!

Ova riječ se dosta proteže kroz naš život…možda ovo…možda ono… i tako uokolo i naokolo…svaki dan se probudimo u svojim uvjerenjima i živimo tako naizgled, u nedogled..!
Nije bitno nama što to misle drugi i što to ima kod nekog drugog što bi nama trebalo biti kao primjer….Postojanje u našoj “možda” stvarnosti nas odvaja od onoga što imamo, tjrajući nas prema onome što nemamo…vrtimo se mi tako u krug i tražimo stalno nekakva objašnjenja za naše …”možda smo trebali”…

Ako za sebe tvrdim da sam u svemu dobar i možda nekad iznad prosjeka…od kuda sumnja u sebe samog..!?…pa ne znamo ni sami svi zajedno gdje je početak, a gdje kraj…!
Sumnja je briga za vremenita dobra…znači da nema veze s Bogom
Težnja za nečim je briga za sebe samog…možda ima veze s Bogom ako je za njegovom riječju težnja
Briga je problem oko problema koji je rješiv ili nije…opet smo i tu isključili Boga
Zaokupljenost je teret koji nam krade vrijeme i mir koji nam Bog neprestano želi dati
Žurba za poslom je vrijeme koje dajemo da bi nam bilo “udobno” na mjestu gdje se nalazimo

Sve je to uzaludno ako isključimo Boga iz našeg života, ako damo svoje vrijeme kojim smo trenutno ograničeni ovim stvarima koje su nabrojane…odošmo mi daleko od bitnog..

Uključimo Boga u sve i stalno…i sve će biti onako kako treba biti…,Možda će nam biti malo čudno, ali na kraju će nam biti sve jasno..!

Poznato u nepoznatom…!

Svi mi imamo neke svoje teže ili lakše mane, iako su sve mane..! Ali isto tako imamo mi svoje ljepše i lošije strane…kako kada, ali ljudi su u svojoj srži ili biti ipak svi dobri..! Neke je promijenila nekakva situacija u njegovom postojanju prije ili tokom njegovog života…sve je to nekako povezano, zamršeno…! Ljudi su stvoreni da budu voljeni i da vole…tako je zamislio nas Stvoritelj, ali sve je opet kod nas u našim rukama..! Ipak imamo slobodnu volju da svojim razumom, voljom, željom , snagom,….dođemo do onoga što nas čini drugačijima, pa tako svatko izabere sebi stranu ili više strana..

Bog na početku stvori sve…dan po dan…nije žurio…isto radi i sa nama…dan po dan…čeka da vidi pomak…kad vidi da je dobro, odmori, pa ide dalje …..tako i nama želi…dan po dan…kad vidiš da je dobro…opet stani i polako dan po dan…

Svatko od nas želi biti poseban i misli da je sve što radi najbolje…tako to izgleda u našim očima, ali da bi vidjeli stvari kako izgledaju stvarno, ipak je potrebno otići malo sa strane…jer se odandje bolje vidi..rekli bi….pa tako svi mi nekad odemo “sa strane” …samo što je to nekad sa strane gdje nije Bog, nego naše želje i naše zamisli, ne gledamo očima i srcem već nečim što se zove oholost….pa nam sve izgleda dobro…!

Čovjek ne vidi nagradu u onome što ima , već u želji za onim što nema..!

Javiti se iz dubine.!

Mnogo čemu smo svi svjedočili u svom svakodnevnom životu. To nas čini onakvima kakvi smo sada, ovog trena…razmišljajući o svojoj prošlosti i pretresajući događaje u našem životu, mnogo toga se može naučiti….Mi ljudi dosta svojih postupaka ograničavamo na priču kako je netko drugi u našoj prošlosti mnogo puta bio kriv za sve naše probleme….tako razmišljajući stavljamo sebe u drugi plan…kao da nismo krivi nikad i za ništa…

Postojanje nas uči, postojanost se rađa iz toga, ali sve to da bi bilo stvarno i iskreno, moramo sve prilike i neprilike u svojoj prošlosti pripisati sebi-isključivo, jer kako se to nešto desilo ako ja nisam bio tamo ili svojim postupcima doveo druge do toga da naprave što su napravili…pitanje je za svakog ponaosob.!

Razum govori sljedeće: nije potrebna velika doza pameti da izračunaš sljedeće:
ako radiš loše stvari sebi i drugima, ako razmišljaš loše o sebi ili drugima, ako si za sve spreman okriviti druge, ako sve što je loše nastaviš raditi…pa matematika je tu bez ustupka….sve se zbraja i dodaje…tako u konačnici sve što radimo dođe opet nama nazad, uvećano, zbrojeno i pomnoženo…nema tu nikakvih dodatnih objašnjenja, jer bi sve bilo kompliciranje….matematika je to, a njom upravlja isključivo razum.!
PRIMJER : ako neko drvo malo uzmemo i stavimo ga u zemlju, a da prije toga nismo napravili sve ono da to drvo uspije u toj zemlji, ako ga svaki dan udaramo u režemo mu njegovu koru, ako ga ne zalijevamo, ako nismo stavili gnojivo za uspješan rast….rezultat je jasan…ugiba, suši se i ostaje suho zauvijek…nitko, i nikad više neće biti isto…
Tako i čovjeka ili ženu, ako uzmeš sebi i napraviš nešto slično kao ovom drvetu…opet dolazi razumski zbroj svega i dobijemo ono što smo radili, nazad..!
nema tu puno pametovanja, jednostavno je zbroj svega što radimo na m se vraća…!!

Nismo puno puta toga svjesni iz mnogo “glupih” razloga koje smo si postavili kao da smo mi ti koji su savršeni i mi smo ti koji bi trebali drugima reći kakvi da budu..!
A opet je sve tako jednostavno:
– Imamo deset pravila…odavno zapisanih…prejednostavnih, bez puno “sitnih slova”…!
– Imamo ovu računsko-matematičku jednadžbu, koja je prejednostavna jer se uči u 1.razredu osnovne škole……

znači ako bi ove dvije stvari primjenjivali svaki dan u svome život…nebi tu bilo nikakvih nejasnoća tko je tko i što je što…!!!!!!