Svaki trenutak čovjekovog postojanja ovdje na zemlji je ispunjen nekakvih osjećajima.! često nas ti osjećaji i određuju odnosno određuju naš položaj u obitelji, crkvi, društvu, na poslu itd…! Ima tako svakakvih osjećaja i stanja u kojima se nalazimo. Nekako najteže stanje je osjećaj tuge, odbačenosti, nepoštovanja, bolesti i tome sličnih osjećaja. Nismo stvoreni da bi patili iako nekad ispitujemo sami sebe i okolinu zašto je to tako….nekako nam se čini da onaj drugi pored nas bolje prolazi..! Čovjekova nutrina “žeđa” za mnogim stvarima i stanjima..!..očekujemo da bi se nekako stvari i osjećaji trebali sami posložiti, sami doći na svoje mjesto…očekivanje je zaista nekada bolno…čak nepodnošljivo..!
Zašto je to sve tako..!??
Odgovor je često na početku naše priče ili na samim počecima života…sami biramo kad postanemo toga svjesni..ali dok nismo svjesni sami sebe drugi odlučuju umjesto nas, naši roditelji, kumovi, rodbina itd..! Pa onda imamo puno tih stvari i osjećaja koji nisu naš nego su nam nametnuti…nekako na neki način..!
Blago čovjeku koji spozna ili dopusti da mu se kaže i pokaže, što od drugih ljudi, što od naše nutrine..! Često nam Bog stavi na naš put neke ljude ili događaje da nas nekako probude od sna odnosno da nam pokažu da se nalazimo tamo gdje ne pripadamo..!
Čovjek u sljepoći svoga srca koju je možda naslijedio ili sam zaradio pogrešnim odabirima ne želi vidjeti…nekako se navikne na sve te pomalo loše stvari i događaje..!
Bog nam nije uskratio slobodnu volju…na taj način nas učini sebi sličnima…samo što nismo toga svjesni…! Često tu svoju slobodnu volju koristimo na pogrešnim mjestima i na pogrešan način…znači na sve moguće načine koji nisu od Boga…!

Blago čovjeku koji uspije dati sebi šansu da spozna svoju udaljenost od Boga…često tu prazninu ispunimo svjetovnim smećem koje nas udalji poprilično od Boga…! Ali Bog nas čeka i čeka…prvi korak prema Njemu je izreći u dubini svoga bića ovu rečenicu iz naslova
“Smiluj se meni grešniku, Bože, Oče moj”…!
Teška odluka i vapaj!!…ali nas ipak usmjerava prema Bogu, taj put povratka ovisi o nama samima…odnosno na količini “smeća” koje moramo izbaciti iz svog života…da bi u njega mogao ući Otac…! Zato kreni što prije na put povratka, jer je jedino to bitno u cijelom postojanju i životu…zadobiti Ljubav nazad koju smo odbacili zbog svih tih nekih gore navedenih situacija…vratimo se Bogu svjesni da je jedino On vrijedan naše ljubavi..!