Kad misliš da kao čovjek ne možeš ni koraka dalje, kada ti je i vlastito postojanje teško..obasja te Ljubav iznutra i osvjetli ti sve kuteve tvoga srca koje nisi predao..Sve trnje i gudure, sve ponore i pustinje. Začuješ glas koji ti šapuće – zašto mi ih ne predaš?Nije tvoja duša stvorena da zjapi ogoljena i opustošena nego da rodi stostruko obasjana suncem moga Milosrđa i suzama moje radosti zbog tebe, moga djeteta.Što svoje nade polažeš u čovjeka i zašto uvjeravaš sam sebe da si jak i da možeš to podnijeti?Zar ne osjećaš kako se tvoja leđa slamaju križem koji si sam natovario na sebe, križem koji nije od mene..Jer križ je moj lak, a breme je moje slatko.Ne osjećaš li nemir u svim lažnim mirnoćama koje glumiš sam pred sobom ili pre drugima koji te ne poznaju kao što te ja poznajem?Ne zvuče li ti tvoje vlastite riječi licemjerno i čim ih izgovoriš znaš da si slagao, ako nikoga drugoga onda samoga sebe..svoje ja koje sam ja stvorio da bude istinito i ispunjeno u Meni, svome Ocu..Čovječe, zar ne vidiš koliko te ljubim..Zar ne vidiš svoje dostojanstvo u mojim očima..mene Boga, koji sam iznad svega i sve je po meni i meni pripada, meni se vraća kao svom jedinom uzroku i izvoru..Ja te ljubim čovječe..neka ti te riječi uvijek budu na usnama i još više i bitnije neka ti budu u srcu kao obrana protiv svih oluja i štit od svih napada koji te žele uvjeriti da nisi bitan..Bitan si čovječe, i svaka tvoja suza peče moj dlan i moja je bol kao i tvoja.Nisam te stvorio da patiš..ne na način tebi znan.Ali, ako mi ne dopustiš da ti pomognem – pomoći ti ne mogu.O, koliko puta sam plakao za tobom u svim tvojim lutanjima, kada si odlazio tako daleko od mene i skrivao pogled od mog lica, lica prepunog ljubavi, nadanja i snova za tebe čovječe..koliko puta sam te dozivao, opominjao nježno ili šibao tvoje udove ne bi li sačuvao ono najvrijednije – tvoju dušu..Čuješ li me čovječe?Tako si dragocjen u mojim očima..i da nestane svaga, ja bih bio tu za tebe..da te svi ostave ja to nikada ne bih učinio.Da si najprezreniji, najodvratniji stvor u ljudskim očima ja bih te ljubio čovječe..Djelo si ruku mojih – rebro moga rebra, krv moje krvi, duh moga duha..i sve je moje tvoje.Čuješ li?Baš sve..

Usudi se čovječe..usudi se riskirati da bi provjerio istinitost mojih riječi, ako mi već ne vjeruješ.Stavi sve svoje na kocku za svog Boga.I neka ti bude srce mirno jer prebiva u mojim rukama.Neka ti noći budu blagoslovljene, a dani obasjani svjetlom moga Mira..mira nepatvorenog, istinskog, pravog..mira koji život znači. Da, čovječe i u tvojim najvećim tminama znaj da sam ja svjetlo na kraju tunela..dođi mi čovječe..dođi na moje srce, dođi u moj zagrljaj..isplači se na grudima koje i danas dišu samo za tebe, za tvoje dobro, za tvoje ostvarenje i tvoj spas. Dođi mi čovječe i ja ću biti tvoj Otac, a ti moj sin, nekada izgubljeni, a sada nađeni..i spašen u meni svom Ocu, početku i kraju. Amen

Napisano by Đ.K.