Mnogo čemu smo svi svjedočili u svom svakodnevnom životu. To nas čini onakvima kakvi smo sada, ovog trena…razmišljajući o svojoj prošlosti i pretresajući događaje u našem životu, mnogo toga se može naučiti….Mi ljudi dosta svojih postupaka ograničavamo na priču kako je netko drugi u našoj prošlosti mnogo puta bio kriv za sve naše probleme….tako razmišljajući stavljamo sebe u drugi plan…kao da nismo krivi nikad i za ništa…

Postojanje nas uči, postojanost se rađa iz toga, ali sve to da bi bilo stvarno i iskreno, moramo sve prilike i neprilike u svojoj prošlosti pripisati sebi-isključivo, jer kako se to nešto desilo ako ja nisam bio tamo ili svojim postupcima doveo druge do toga da naprave što su napravili…pitanje je za svakog ponaosob.!

Razum govori sljedeće: nije potrebna velika doza pameti da izračunaš sljedeće:
ako radiš loše stvari sebi i drugima, ako razmišljaš loše o sebi ili drugima, ako si za sve spreman okriviti druge, ako sve što je loše nastaviš raditi…pa matematika je tu bez ustupka….sve se zbraja i dodaje…tako u konačnici sve što radimo dođe opet nama nazad, uvećano, zbrojeno i pomnoženo…nema tu nikakvih dodatnih objašnjenja, jer bi sve bilo kompliciranje….matematika je to, a njom upravlja isključivo razum.!
PRIMJER : ako neko drvo malo uzmemo i stavimo ga u zemlju, a da prije toga nismo napravili sve ono da to drvo uspije u toj zemlji, ako ga svaki dan udaramo u režemo mu njegovu koru, ako ga ne zalijevamo, ako nismo stavili gnojivo za uspješan rast….rezultat je jasan…ugiba, suši se i ostaje suho zauvijek…nitko, i nikad više neće biti isto…
Tako i čovjeka ili ženu, ako uzmeš sebi i napraviš nešto slično kao ovom drvetu…opet dolazi razumski zbroj svega i dobijemo ono što smo radili, nazad..!
nema tu puno pametovanja, jednostavno je zbroj svega što radimo na m se vraća…!!

Nismo puno puta toga svjesni iz mnogo “glupih” razloga koje smo si postavili kao da smo mi ti koji su savršeni i mi smo ti koji bi trebali drugima reći kakvi da budu..!
A opet je sve tako jednostavno:
– Imamo deset pravila…odavno zapisanih…prejednostavnih, bez puno “sitnih slova”…!
– Imamo ovu računsko-matematičku jednadžbu, koja je prejednostavna jer se uči u 1.razredu osnovne škole……

znači ako bi ove dvije stvari primjenjivali svaki dan u svome život…nebi tu bilo nikakvih nejasnoća tko je tko i što je što…!!!!!!

Kad je pravo vrijem za reći ljudima da nisi ili jesi, ono što oni ne žele čuti.!?
Postojanje nas uči svaki dan rasti i činiti što nas je volja. Isto tako svaki dan odabiremo za koga idemo i gdje idemo…svaki dan se razlikuje po mnogo čemu, ali nikad po onome najbitnijem. Treba reći i presjeći odmah i sada….JA SAM KRISTOV I KRIST JE MOJ.(točka)
Iz ove naizgled jednostavne riječi mnogo toga izvire.!
Ne možeš učiniti ništa loše nikome, izgovorivši ovu rečenicu.! Možda ćeš mnogo toga ovozemaljskog izgubiti, od prijatelja, rodbine, materijalnog, i mnoge naizgled bitne stvari ćeš izgubiti, ali koga briga kada imaš KRISTA.!
Želeći Krista u svome životu bez ustupaka i svega onoga što te može odvojiti od Njega, ti samo dobivaš svaki dan na svim poljima koja su bitna.! Ipak mnogo je ljudi na koncu svoga života kojeg su živjeli bez Krista, priznalo da su uzalud potrošili PREDRAGOCJENO Vrijeme uzalud, trčeći i tražeći nešto čega nema.! Svaki dan poklonjen Kristu znači da toga dana uzimaš od svoga vremena sve i činiš sve da Krist zna da si njegov.!

Nikad nije pravo vrijeme za reći ljudima da si drugačiji, da si našao nešto što te promijenilo malo i svaki dan sve više mijenja. Nema tog trenutka kad bi bilo dobro.!
Najbolji trenutak je SAD, ovaj TREN, ovu MILISTOTINKU…….REĆI……
JA SAM KRISTOV I KRIST JE MOJ. !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Neka bude što treba biti, jer mnogo puta sam već napisao i stalno pišem, mnogo toga, ali da bi se sve krenulo dešavati onako kako treba, ipak ovdje sve kreće od ovog trena.!!!!!!!!

Razmišljajući tako svaki dan, nije teško vidjeti da sve polako, ali sigurno ode u nekakve loše putove. Nije teško biti sretan kada nam je sve super i sve ide po planu. Ali onog trenutka kada nešto pođe po nama ne dobrom putu onda smo spremni za sve, da pronalazimo krivca za sve. Najčešće to bude naš stvoritelj i Bog. Njega prvog okrivimo za sve ono loše, a nikad nam nije prije bilo na pameti da Ga okrivimo za ono što nam je bilo super ili samo dobro. Hm.!…Eto tako nam dani prolaze u stalnom pronalasku krivca za sve.! Onog trenutka kada shvatimo ono što je bitno, najčešće bude izgubljeno u nepovrat.!

Došlo je nekako čudno vrijeme…svi žude da što prije vide nešto što ih kasnije odstrani od njih samih i od njihovog do tadašnjeg razmišljanja…neke čudne “struje” im nameću više negoli mogu nositi..

ALI VRATIMO SE MALO..!

Nekada dok smo još bili “glupi i zaostali”, ljubav je bila nešto prirodno, dijelila se svima i od svakog si bez obzira na sve moga dobiti, pa čak i besplatno čašicu ili dvije čiste ljubavi…Nisu ljudi puno gledali na dobit svoju, više je se tražila međuljudska dobrobit…U to vrijeme ugnjetavaše nas mnogi sustavi i sistemi, ubijali onu ljudsku stranu..kao…!
Ali se ljudi nisu dali, trpjeli su i trpjeli, bez ustupka.!
Nitko se nije želio uzdizati i tražiti da ga se vidi za ono što je učinio prema svome bratu čovjeku…svi su bili jedno…!
Puno puta u jednom danu se čulo….NEKA, BOGU HVALA..!..pa imam dovoljno (a u stvari je bila “mizerija”) svega.!!
Čak u malo novije vrijeme od toga…ljudi se okupljali i zajedno molili, za ovo, za ono, onog,onu…i tako u nedogled..!

Evo nas danas …..napredni, prati nas tehnologija, sve imamo na dohvat ruke, informacije pršte sa svih strana, ljudi su se toliko ubrzali da ni sami ne znaju gdje idu….ali idu …! Toliko smo postali bezosjećajni da čak i sami svoju bol ne osjetimo. Mislimo da je normalno da moj brat pored mene nema sve ono što imam ja, jer, on nije u “toku događaja”…Bitni smo samo mi..! NAŽALOST..! Toliko smo ubrzali tijek događaja da i osnovne stvari nismo u stanju na miru napraviti…! Kao naprimjer:
– pogledati prvog do sebe i probati suosjećati s njim
– tražiti malo i za druge
– pomoći čovjeku koji je tehnološki “zaostao”
– čuti glas vjetra (jer ima i on toga dosta za reći…iznenadili bi se)
– podijeliti ljubav bez kompromisa
– željeti drugima dobro
– zahvaliti Bogu dobrom Ocu na svim darovima oko nas i u nama
– stati i napraviti dobar ispit svojih dijela………
………………………………………..ITD

Sve se zbrkalo…bitno je nebitno….nebitno je bitno…!
I tako u toj brzini prođe život kojeg ni sami nismo bili svijesni…i koji nam se ne sviđa, ali sami smo ga odabrali i kreirali svojim postupcima i djelima…
Čini se jako zapetljano, ali u biti nije…..:
Čim se probudiš, znači da si dobio dan na poklon sa svim njegovim lijepim i manje lijepim trenucima…pobrini se da bude više ovih lijepih…!
Nemoj provesti dragocjeno vrijeme u stvarim koje te ne mogu ispuniti dobrotom, ljubavlju i istinom…a to ti može dati samo dobri Bog…htio ti to vjerovati ili ne…opet je sve na tebi…!

Budi zahvalan i puno toga ćeš otkriti, pa čak ćeš se i iznenaditi kako malo treba za istinsku sreću..!
Čuvao te dobri Bog na svim putevima.!

Ima jedna moja stvar koju sam već napisao, ali se “slučajno” nešto desilo , pa se obrisalo, ali napisati ću opet….nešto od mene:

– Bože dobri Oče hvala ti za sve ono čime me darivaš svaki dan i oprosti ni za sve ono za što ti nisam zahvalan, pomozi mi da živim u tvome svjetlu i radosti.!
– Isuse Kriste neka tvoja Ljubav i Dobrota očisti moje srce, dušu, tijelo,um i razum, te se nastani u njima ,ali po tvojoj darežljivosti i Ljubavi, a ne po mojim zaslugama.!
– Duše Sveti svojom me snagom zaštiti, prati i upravljaj na putevima pravde, ljubavi, mira i istine. Ojačaj me darovima svoje Ljubavi da mogu hoditi na stazama pravde, ljubavi, mira i istine
– Anđele čuvaru, ti koji gledaš lice Boga Živoga i moje lice, posveti me po Licu Gospodinovu. Mačem svojim zaštitnim izreži sve okove koji me drže u blatu grijeha, te mi pomozi izaći iz blata i objeliti svoju haljinu da mogu stati pred Gospodina .!
– Marijo Majko i sveti Josipe, svojom roditeljskom ljubavlju ispunite i moju obitelj, te nam pomozite da jedni druge pratimo na putevima ljubavi , dobrote, mira i istine.!
– Svi Sveci Božji molite za nas.!

Znam, evo već mnogo puta i sam nisam znao odgovor nato pitanje…ne znam ni sad…samo pokušavam razumski sam sebi objasniti…..dali je to onaj tren u životu kada sam svoja uvjerenja pobiješ …dali je to onaj tren kada shvatiš kolike stvari koje su bile rutina postaju nedodirljive..!–dali je to ono kad shvatiš da nisi sam..da te Netko gleda-.!?

Neznam opet…ni sad što je istina na ovome svijetu, jer je previše truba, koje trube svaka na svoj način i za sebe…trube li ga trube i nekako ih narod sluša i vjeruje…stvarajući takvu buku , teško je vidjeti, a kamoli čuti istinu..!
Ona je ipak nekako našla način da pusti svoj glas, ali vjerujte mi nije to taj glas koji bi ja htio čuti , a ni vi., jer je to glas koji nam govori da ne idemo dobrim putem, da smo otišli daleko..!
Glas je čudan jer govori istinu..!

Nismo navikli gledati u Istinu, bolje nam je u udobnosti i komforu svojih truba slušati što nam odgovara, jer je nam tako lakše….

Istina kaže:
– promijeni se , počni slušati tišinu, ona govori puno više nego svi zajedno
– operi oči, uši, nos i sva osjetila ovozemaljska da bi mogao razumjeti govor
– nisi sam, kao što ti pokazuju svaki dan,tren.!
– pogledaj srcem, ono zna razliku.!
– napiši si nešto lijepo, za srce i dušu, slovima ljubavi i Istine
– prestani mrziti išta, a kamoli nekog
– postani kralj plača, operi se suzama svojim
– izađi iz svog komfora laži i blata
– usadi u razum sve ono što sada nemaš, potječe iz Istine
– zaboravi nepravdu, jer je već upisana kod našeg Notara
……………..i još mnogo toga ona kaže i govori, ali počni slušati srcem,m jer je bolji zvuk nego sve ono što uho može čuti, ..!

Svaki dan imamo priliku biti dio nečega…negdje!…Stvar je u tome gdje smo i što želimo, jer često smo zaokupljeni svime onim …najčešće nebitnim..!

Postoje danni kad imamo toga svega lijepog na pretek…u tim danima nismo realni prema sebi i svijetu koji nas okružuje , jer najčešće gledamo sebe..!…samo…pogled nam postaje kao na izgled sve jasniji, kao kužimo sve…!Čak nas i radoznalost počinje napuštati jer smo zaokupljeni sami sa sobom.:!..u tim trenucima naša stvarnost postaje mašta, jer smo ispunjeni …ispraznošću…ipak…ne vidimo to , jer gledamo druge kako se “pate”…1

pOSTOJE DANI KOJI NAM POKAŽU PRAVU SLIKU….TE DANE ZOVEMO ŽALOSNI DANI…!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! ŽALOSNI DANI..!!!!!TUŽNI DANI….!!!

Dali to oni stvarno jesu…pitanje je na mjestu..!
Oni se pojave na kraju “obračunskog razdoblja” kao i u svemu…!

Živimo u okruženju prirode kod koje ovako stvari stoje…..
-Rađamo se…mladi smo…učimo osnove…postajemo svaki dan sve pametniji, ljepši, zgodniji,puni sebe, idemo naprijed, grabbimo..!!!!!!!!!!!!!!!!!!
-Zrijemo…kužimo naizgled nemoguće stvari…objašanjavamo, pokazujemo, učimo druge da budu kao mi, pametni smo jako, sve više….!
– Zreli smo, najljepši smo, puni elana, još brže trčimo, postajemo sve brži, ap čak najbrži…gazimo sve više,grabimo sve više, postajemo sve veći….!..Nedodirljivi smo, na visini spoznajemo, ekstra smo pametni…sve znamo…dajemo se iznad mogućnosti….želimo sve da bude pod našim.!!!
……..kao i u našem okruženju…počinje ono što mi nebi..!nikako nebi..!!
– Plod je spreman za berbu, za otpadanje, za drugi “level”…ali mi to nebismo…taman kad smo pomislili da smo najljepši dođe dan…predaje….zamišljeni pitamo se pa kako….pa zašto, ali to smo mi to je to…!
– Cijeli svoj vijek smo se pripremali za ovaj dan ili dani, a da toga nismo bili svjesni…bili smo toliko ushićeni sami sa sobom da nismo imali vremena pratiti ono bitno…bitno je oku ne vidljivo….
-Otpadamo počinje faza kad trebamo dati sve svoje drugima…..kao na primjer jedan obični list…sve navedeno smo prošli i sad je došao dan kad smo otpali od svoje matice….padamo na pod da našim “truljenjem” na podu doprinesemo nastavku onog što smo i sami bili na početku…nastavak , odnosno početak nakon nečijeg kraja, ali to nismo tada vidjeli, jer je bilo kako je bilo na početku..!
ZAKLJUČAK:

Ako smo… a jesmo bili i prošli neku od faza..!..sad je vrijeme da shvatimo..što je bitno i da uz to urastemo…da otpadanje nebi bilo bolno, već s radošću gledajući u naše plodove vremenite koje smo za života napravili…i kojima smo se životom posvetili, ali samo u nadi da ćemo uspjeti u pomoći da nas prepoznaju po našim djelima…onda kad nas život povede na drugi…put…drugačiji..!

Evo nakon nekog vremena , nakon što je sve nekako se izbrislao..kako pronaći nešto čega nemaa…!!??’ Kako nema…pa ljepo ne.a..!!

Pisao sam mnogo o svemu i svačemu…što mi je dolazilo iz moga bitka…negdje iznutra…ni sam neznam odakle, ali eto, nekako se to sve obrisalo…2111–??? Neam pojam kako ,,..

Ali znam iz dosadašnjeg iskustva i saznanja, da sve ima nekakav razlog, pa se onda i ne zamaram s time…

ono što je bitno, je umu nevidljivo…on to svim svojim znanjem nemože osjetiti, jer um zna,ali ne osjeća…nažalost, ne želi…odupire se,…!

Zašto se odupire…pa zato jer on zna…i zna, ali nezna da nezna ono bitno , jer ne osjeća…srce ima taj veličanstveni dar, da osjeća, ali nezna sve ove zemaljske “fore”…zna božju”foru”, a to je ljubav…LJUBAV….ona sve zna jer osjeća, ali nije to pročitala pa naučila nego je taj dar dobila pohranjen u srcu….i kao i sve trebaq vremena da se probudi…da počne osjećati…blizinu, sve ono što je zaista bitno..!
Što je to bitnoo…pa opet na početak…bitna je LJUBAV…ona gradi tamo gdje se ne može…ona pravi od blata najljepše figure…ona prolazi gdje nitko ne želi….ona traži gdje su svi otišli….ona je ta koja pokreće procese kojih se mnogi plaše, jer mnogo puta zna izmamiti suzu, koje se svi stide….a ONA se diči…!…i viče…zna da smo samo prašina….jer suza pomješana s prašinom daje blato od kojeg ona pravi najljepše figure…!!!!!!!!!