Početak kraja ili kraj početka…završetak…strah od nečeg, bilo da je početak ili kraj uvijek neki strah…mi ljudi često smo otvoreni nekom strahu od nečeg: novog, nepoznatog, neizvjesnog, stranog, teškog, lakog, dalekog, onog što je blizu…uglavnom neki strahovi..i nije loše ponekad imati strah ,ali od čega i zbog čega ovisi i nama…!
Mnogi su propali u samom početku kada su nešto htjeli poduzeti, pa su ih ljudi zbog straha savjetovali i plašili zbog svog straha…prenosili su strah na druge i tako u krug…nekako se uvuklo to među nas…!
Što je to što nas plaši…najčešće ono prije navedeno, ali opet najviše strah dolazi jer se ne želimo pouzdati u Onog kod koga nema straha…On je već odavno pobijedio sve strahove, ne samo jedan ..neki u nizu…nego sve do kraja

Sve što je napravio je i dao da se zapiše, tako da mi možemo i danas vidjeti kroz čitanje svakodnevno i ustrajno, nešto kao molitva…onog dana kad budemo spoznali onu pravu istinu u kojoj nema straha, bit ćemo nepobjedljivi u svojoj ne pokobljebljivosti…ne trebamo biti pokoljebljivi, jer nas to umara i razdvaja od bitnog…od potrebnog..!
Strah nas tjera da uzmaknemo, da napustimo bitku, koja je već dobivena..samo treba ustrajati u toj bitci..!

Neka nam strah ne bude nešto strano već povod da strah odredimo da nas drži blizu Boga, da nas bude strah da se ne udaljimo od Stvoritelja, po kome je sve stvoreno i posloženo…onda čega se drugog imamo bojati….!
Predati mu svoje misli, djela, probleme, nedoumice, neshvaćanja i sve ostalo što nas tjera u strah…Njemu se otvoriti i zajedno ići s Njim i svi će putevi ako ne odmah, ali poslije biti kristalno jasni..!
U to možemo i moramo biti sigurni, jer sve ne jasnoće u početku naše borbe sa samim sobom i okolinom kasnije će biti jasne, ali je bitna vjera u Njega i briga odnosno strah da se ne udaljimo od Njega i njegove Ljubavi…!