Ovih dana nas je potreslo…sve…neke više, a neke manje ..možda.!
Prije dva dana..nastavak na sve ovo od ove godine…počelo je tlo da se trese opet…svi su bili zabrinuti ili nisu …nije bilo baš definirano…jučer 29.12.2020. desilo se nešto što me na prvi pogleda malo više protreslo… ali sve to je počelo…i zamišljeno je do samo savršenosti…kako…??…pa ovako..!
Do jučer je bilo sve uobičajeno..svi su bili u svojoj zoni komfora, svi su gledali svoja posla..počevši od vladajućih..do ovih što žele da vladaju našim umom…preko ovih što nameću svoja razmišljanja…do onih (nas) koje nije briga..!
Desio se potres …jak…sve je stalo…naizgled…!
I onda buuuum….cijela Hrvatska, svi narodi, svi oni kojima je bilo ili je bilo malo manje stalo su se udružili i vrlo kratkom vremenu, napravili toliku pomutnju na društvenim mrežama, svima onima koji su mislili da nas mogu odvojiti jedne od drugih…
Sada stojim i gledam i pomalo sa suzama izmješanim od tuge i veselja…jer je to ipak sve tako i zamišljeno:
Svi koji su mogli pomoći jedni drugima su pomogli na sve moguće načine do te mjere da graniči s nadnaravnim, od svih strana stiže pomoć u svim mogućim oblicima, na nemoguće načine. na sve ono koje graniči s nečim što ni sam ne mogu objasniti.!
Svi su stali jedni uz druge…mi Hrvati…mi malo manje Hrvati…mi koji ni nismo Hrvati, zar je u ovom trenu to uopće kome bitno….sve ovo gledajući…imam svoj neki “čudan” zaključak…!
A to je ovo: Bog, dobri otac, preko nas želi pokazati “onima” drugima da smo mi njegovo najveće oružje, da smo mi kad nas nešto napadne spremni sve učiniti i pomoći bez ustupka.
Želi da pokaže da se s nama mogu igrati do jedne granice i kada je prijeđu shvate da mi Hrvati imamo nešto što se zove Ljubav u kojoj smo okupani od našeg krštenja, u kojoj smo odrasli i nitko i ništa nam ne može oduzeti to naše zajedništvo….I svi oni koji nas žele rastaviti na mnoge načine, bit će jako iznenađeni kad vide što smo spremni napraviti za sve ono u što vjerujemo…bolje im je da ostanu…tamo gdje već jesu ..!
Nisam fanatik, možda i jesam ne znam, ali ovo mi je jako slično mnogim stvarima koje su se desile u prošlosti iz kojih smo izašli kao pobjednici, sa vjerom i molitvom, protiv toga nitko nikad nije pobijedio.:!
Evo sad je najbitnije ono što nije bilo bitno…čovjek, a ne materijalne stvari..!
(toliko toga u meni vrije, ali to ne mogu izbaciti, jer bi ovaj tekst bio beskonačan.!)
Samo mogu reći…Bogu hvala, na svemu..!
