Čovjek u svome radu i životnom poslanju uči od malena. Učimo kroz školstvo, kroz obiteljski odgoj i kroz raznorazne tečajeve za koje osjetimo potrebu. Kroz život dolazimo do raznih spoznaja, radimo na sebi i upijamo od drugih – bilo da netko dobro svira violinu ili klavir, obrađuje drvo, radi s betonom ili lijepo pjeva. No, usprkos svemu tom znanju koje skupljamo, kada se u životu dogodi neka nepredviđena stvar ili problem, nije nužno odmah dati odgovor. Nije sramota reći: ne znam!
Kada izgovorimo to “ne znam”, mi zapravo ne uskraćujemo odgovor zato što zaista nemamo pojma, već zato što ne želimo na temelju vlastitog predznanja ili tuđih utjecaja odmah donositi sudove. Dajemo si prostora da to pitanje još malo izanaliziramo, da postavimo dodatna pitanja – kako, zašto, tko i kada se nešto dogodilo. Ako si damo truda i ne odgovorimo na prvu, dobit ćemo puno dublji i točniji odgovor.
Uzmimo konkretan primjer: vidimo čovjeka kako tetura ulicom. Najlakše je složiti se s prolaznicima i osuditi ga, zalijepiti mu etiketu “pijanac”. Ali, jesmo li rekli “ne znam zašto tetura”? Možda je taj čovjek krenuo na put pa mu je pozlilo. Možda je popio neku tabletu jer je bio tužan i pod stresom, pa ga je to pogodilo. Možda je nešto sasvim treće u pitanju. Ako brzo sudimo na osnovu onoga što nam okolina sugerira, donosimo prebrze i pogrešne odluke. Naša riječ ima težinu i ne bismo smjeli žuriti s donošenjem loših etiketa za druge ljude.
Zato nas rečenica “ne znam” oslobađa. Oslobađa nas od površnosti i od davanja pogrešnih statusa drugima. Čovjek koji je slobodan puno bolje razmišlja o svim stvarima, neopterećen vremenskim ograničenjima, tuđim osudama i pritiskom da mora imati spreman odgovor na sve. Nisi obavezan odgovoriti na sve što te netko pita. Ako nisi siguran, jednostavno reci: ne znam.
Živi svoj život u nadi za bolje sutra i tako ga gradi. Ne zgrći sebi vidljivo materijalno bogatstvo, jer je puno važnije ono bogatstvo u srcu koje se očituje kroz dobra djela, dobre misli i dobre riječi. Iskoristi to “ne znam” za sebe, da se oslobodiš. Tko će što misliti o tome, najmanje je bitno, jer tuđe misli ne upravljaju tvojim životom. Tvojim životom upravljaju tvoje misli, riječi i djela.
Zato se ohrabri, daj si prostora i budi slobodan čovjek. Isus Krist je otkupio tu tvoju slobodu i dao ti je, zato je iskoristi.
Amen, Aleluja.