Ponekad, a možda i stalno…mi ljudi jedni drugima govorimo stvari, ali preko drugih..!
Želimo pomoći, ali ogovarajući .!
Tražimo kod drugih sitnice koje nisu dobre, skačući po svome smeću…!
“Molimo” se na krivim mjestima..!
Trčimo na pokretnoj traci pokušavajući negdje stići..!
Plačemo da nas vide, pa da nam obrišu suze..!
Govorimo bitne stvari na nebitnim mjestima…!
Skačemo iz tople vode u blato…!
Smijemo se na silu, dok bi trebali gledati..!
Postimo, ali da nas vide dok se izobličujemo zbog posta..!
Gledamo bitne stvari “zatvorenih” očiju..!
Prolazimo pored brata u potrebi, jer kažemo: “sam si je kriv”..!!
Kupujemo vrijeme novcem koji smo zaradili trošenjem vremena..!!
Veselimo se tuđem uspjehu skoro pa nikad..!
Tražimo od drugih savršenost iz svoje bijede..!
Koristimo sve oko sebe da bi dobili ono što je daleko..!
Gledamo se u ogledalo sa naglaskom na savršenost…!
Žalujemo s drugima zbog njihovih problema gledajući “televizor besrama”..!
Radimo s užitkom ono što nam stvara tugu..!
Poklanjamo ono bitno da bi dobili nebitno..!

Zamisli da si najbolji pjevač koji sve svoje pjevačke kvalitete pokazuje onima što su gluhi..pa nije li to uzaludno, jer tko ima uši neka čuje…!!!