Čovjek na svom putu htio on to ili ne dolazi do nekih spoznaja i saznanja…kao neka mudrost, dan po dan sve se slaže, ide život.! Kad god se nešto loše desi čovjek kao emocijonalno biće razmišlja kako ga je netko ili nešto zaboravilo, ostavilo, možda proklelo i još puno teško razumljivih stvari mu padne na pamet. Međutim čovjek vidi ono što može vidjeti, nema snage da pogleda pored, iza ili sa neke druge perspektive. To je uvijek prijelomni trenutak čovjekovog postojanja.!
Nakon takvih događaja koje čovjek osjeti i prođe s njima kroz svoj život, uvijek poslije shvati da koliko god loša situacija bila ipak je nešto na kraju dobro nastalo iza nje…dali možda promjena pogleda na neke do tada logične stvari, dali možda oprezniji govor, misli…itd
Uglavnom kroz teške trenutke se mijenjaju stvari u nama i oko nas, ali puno su bitniji one u nama.! Tako nastaju osjećaji kojih do tada nije bilo. Tako se mijenja pogled prema stvorenom, tako se dolazi do spoznaje Stvoritelja.
Iako čovjek sebi ne želi ili ne može priznati određene detalje koji su ga zauvijek promijenili, ON ipak ne odustaje od nas..! On stoji i čeka, gleda svaki tvoj korak.!
On zna sve što se dešava da je za naše dobro ili dobro drugih oko nas.!
On neće dati da bude nešto što bi nas ubilo, satralo, ali dopusti da mi poberemo one plodove koje smo posijali svojim radom, mišlju i riječju.!
Zato pazi kakvo sjeme siješ, jer samo ti ćeš brati te plodove!