U bučnoj tišini…tišina..!

Kad počinje mir…kako nastaje dali dolazi od tišine ili tišina dolazi od njega. Koliko vremena treba miru da postane tišina ili tišini da postane mir. Razna vremena i događaji , naši postupci iz prošlosti, naša previranja u nama samima sa nama samima. Postoje dani i minute u tim danima kad jako čeznemo za mirom i tišinom, ali ne za ovozemaljskim mirom i tišinom nego za onim dugotrajnim mirom i tišinom kojeg daje Stvoritelj. Taj Mir od Njega je nešto što se ne može opisati ovim našim riječima, taj mir ima zvuk, ima nešto kao glas koji govori sve ono što nas smiruje i što nas vraća na izvore nade, ljubavi i mira.!
Kad Stvoritelj daje mir, On ga daje u izobilju.!
Za taj mir moramo biti spremni u srcu, duši i tijelu, inače ga nećemo doživjeti.!
Kako da budemo spremni za “MIR”.?
1. Priznavanje pogrešaka
2. Ispovijed
3. Iskreno pokajanje prije i poslije ispovijedi
4. Molitva iz srca
5. Brisanje starih navika
6. Umivanje u Božjoj milosti
7. Radovanje nakon što nam je sve oprošteno

Nije neka mudrost potrebna da bi se slijedili ovi koraci, više nam je potrebna volja. Volja srca, volja mozga, volja mišića.
1. Negdje u osami svog bića, vrati se na prošle dane i priznaj sebi da si počinio mnogo pogrešaka, mnogo nepravilnosti, mnogo ružnih stvari, bez toga ne vrijedi niti početi s ovim procesom
2. Nakon naše istrage i popisa naših pogrešaka tražiti Ispovijed i priznati drugome da smo grešni i da nam treba pomoć.
3. Dok istražujemo s Gospodinom našu bližu ili dalju prošlost iskreno se pokajati kad vidimo sve te sline pogreške i grijehe. Kako u tim trenucima spoznaje svojih grijeha, tako i nakon ispovijedi se kajati i biti žalosni zbog onog što učinismo, dali iz znanja ili neznanja.!
4. Početi kroz to pokajanje s molitvom iz srca, hvaliti i slaviti Onoga koji je spreman to sve oprostiti i početi s nama iz početka. Molitvom iz srca priznati sve ono čega smo bili svjesni ili nismo bili u tim trenucima naših padova
5. Kada molimo i kad gledamo naše pogreške, moliti Njega da nam pomogne obrisati stare navike koje su nas držale u blatu grijeha daleko od Stvoritelja
6. Kroz te korake dolaziti do ovoga i gledajući u Gospodina tražiti od Njega malo rose da bi umili svoje lice tako da stavimo tu rosu Božje milosti na svoja usta- da ne povrijedimo Stvoritelja i Njegova stvorenja, oči- da ne gledamo sve oko nas s prijezirom, uši- da tražimo samo Njegov glas koji će nas voditi putem Istine, Ljubavi i Mira.
7. Kada sve ove korake prođemo, tražiti radost od gore i držati je u blizini, da možemo se radovati u toj Svetoj radosti svaki tren svjesni da nam je Gospodin pomogao, da nas ne osuđuje i da želi dijeliti radost svoje Ljubavi s nama

Nemoj biti uplašen ili lijen…aktiviraj svoj mišiće i kreni na put bez povratka na staro, jer da bi došle lijepe stvari, moraju se maknuti ružne iz našega života. Kad imaš ranu i ako je u toj rani neko smeće, ona nikad neće zacijeliti, ona će stalno grebana tim smećem curiti, smrditi i boliti….zato; otvori ranu, očisti je, stavi u nju melem da zacijeli i da prođe. Ostati će tu neki ožiljak kao podsjetnik što ne trebamo više raditi…!
Ne boj se boli, bol rađa najljepše stvari.!!!!