Čovjek na svome putu donosi brojne odluke jer mu je od Gospodina dana slobodna volja. Naši postupci i naše odluke nas obilježavaju. Iako često znamo prebaciti krivicu na nekog drugog, na one ispred ili iza nas, na kraju se nekako uvijek snađemo. No, ono što je najbitnije jest to da ponekad u životu radimo stvari koje nam stvaraju “salo” na srcu.
To “salo” na srcu je nešto što se ne vidi, ali stvara ogroman teret. Dok srce obavlja ono najvažnije – održava nas na životu – to nevidljivo salo stvara pritisak sa svih strana i otežava mu njegovu primarnu zadaću. Duh Sveti nas potiče da slušamo glas Gospodnji, ali srce ima problema jer od tog tereta ne može obavljati ono za što je poslano. Natovarili smo na sebe terete koji nisu od Boga, a jedan od najvećih takvih tereta je naša samovolja.
Samovolja je nešto što nas udaljava od Gospodina. Udaljava nas od našeg Oca koji nam želi pomoći i koji je tu dok tek učimo hodati. Čovjek koji provodi samovolju – bez da se pomoli, razmisli ili posavjetuje – jednostavno kaže: “Ma to ću ja napraviti ovako ili onako, to je dobro.” A onda, kada se vrate plodovi takvoga rada, najčešće to ne bude ono što smo doista htjeli.
Zato moramo jako paziti. Iako smo dobili slobodnu volju kako bismo vršili volju Božju i bili Njegova djeca – bez prisile i ikakvog nagona, ispunjeni ljubavlju, razumijevanjem i nadom – samovolja i nepokornost jedni su od najtežih grijeha prema našem Stvoritelju, milosrdnom Ocu nebeskom. To su grijesi koji nas izravno udaljavaju od Njega i Njegove ljubavi.
Kada hodaš ovim putem, zastani. U svojoj iskrenosti, sjedni i popiši sve što imaš. Imaš dan pred sobom, auto, kuću, posao… Imaš obitelj, suprugu i djecu. Imaš krov nad glavom, televizor, kuhinju. Imaš toliko toga za uživanje. Ali ta ista samovolja te toliko udaljila da više ne uživaš ni u čemu. Kroz nju i nepokornost uvukla se krađa tvog mira.
Odbaci samovolju i traži glas Božji iz srca. Barem na jedan trenutak u danu sve stavi sa strane. Sjedni, klekni, lezi… gdje god da jesi. Odi pred najveću svjetlost koju si ikada zamislio, pred svog Oca, i reci: “Oče, sagriješio sam. Udaljio sam se. Oprosti mi.” Odbaci tu nepokornost. Neka to budu samo tri minute tvog dana. Sjedni negdje gdje nemaš ništa i sjeti se: gol si došao, gol ćeš se i vratiti.
Pazi što radiš i pazi na kojem ćeš mjestu završiti. Nije svejedno. Ustraj na putu ljubavi, dobrote i mira. Koliko god te to koštalo, sve je to ništa naspram onoga što nas tek čeka. Amen.