Pomislio bih da je sve u redu…onaj koji nije progledao..kao i ja što sam bio…svaka sekunda je bitna u našem životu na ovome svijetu…. svaka sekunda prožživljena nas jača ili slabi ..u nekom pogledu…mislima putujem u srce ove organizacije koja nam pokušava pokazati kako možemo sve sami…i uspijevaju…nažalost…!!….možemo li  sve sami..?? možemo…malo sutra…!svaka epizoda prikazana je pomno i sa visokim učinkom iz razloga jer onaj koji nezna ništa o čovjeku i njegovom ponašanju, strahovima , potrebama, željama je dobio u ruke jako veliko oružje…MEDIJE….tv, radio, internet,  itd…sve je dobio..pružio nam je napravimo svoj profil i obznanimo ga svima osim Bogu jer je to njegova zamisao…da sve sazna…tako da zna što će nam pričati kako bi nas pridobio za sebe i pokazao nam da možemo sve sami i na ovome svijetu…udaljava na od našega Boga…pokazujući nam sebe kao spasenje….

Trenutak proveden na internetu i sve naše objave se pomno proučavaju i spremaju…tako da u svakom trenu može doći do nas sa raznih strana slabijih naravno…ali ne da nas ojača nego baš suprotno…da nam da lažnu nadu…da nam pokaže kako sve možemi i bez Boga i bez Njegove pomoći……

Pokazuju nam svaki dan kako se može zaraditi novac, kako se može ubiti, kako se može što god mi hoćemo jer smo mi skoro pa svemogući, jaki smo…to nam pokazuju…odabir je naš…netreba nam nitko…a kamoli Bog….ee koliko zablude i jada…!!!

dolazim sada do trena kada upadam u sustav za  praćenje i statistiku u kojem sve vidi onaj koji sebe predstavlja kao spasenje..
.on gleda kakvu boju volimo, kakvu nevolimo,
.gleda sve naše strahove
.gleda svu našu djecu
.vidi sve jer smo se previše otvorili ovozemaljskom, a zatvorili Bogu, sve to uz pomoć tehnologije koja Boga kao potrebu izbacuje iz našega života…..ali sve je to samo jer je
GOSPODIN milostiv i neželi sada ništa poduzimati…nego čeka da žito bude spremno za žetvu i onda će poslati svoje radnike da počupaju kukolj iz njegovog žita i spale ga, a žito pokupe i spreme ga u njegovu žitnicu…

Prijatelju ovo poruku ti pišem jer neželim da te uplašim jer je za to već kasno,,. nego ti pišem da je shvatiš ozbiljno i počneš gledati na stvari ovako:
-Gospodin Bog je stvaran i nije nikakva izmišljotina, On je Kralj Spasenja, On je živ,tu je pored tebe stoji pred vratima i čeka, ali nemoj da čeka dugo, jer nitko od nas to nevoli …čekati dugo….otvori vrata od svoga srca, budi spreman na mirnoću koja ti dolazi po Njemu jer te on želi kraj sebe,,..sve što ti napravi je iz ljubavi iako ti se neće činiti da je to tako, ali gledaj to ovako :slikovito ću ti opisati: ako želiš novo kupatilo, jer ti je staro već dojadilo ili bilo koji drugi razlog, prvo ćeš sve iz njega izbaciti (lažne slike), pločice sa zidova poskidati (maske), pa čak i žbuku ako neželiš da ti nove otpadnu zbog stare žbuke (grijeha)….sve izbaci (ispovijed) doći će majstori (DuhSveti) i početi će sa radovima….staviti će novu žbuku….nove pločice…novi namještaj…sve novo…a ono staro će baciti nešto na smeće, nešto će spaliti, nešto će zakopati….i tek onda ćeš moći gledati djelo ruku njihovih…
-koliko će te taj pogled koštati…e to je ono što neznaš dok nepočneš sa radovima, ali budi spreman na sve samo da gledaš tu ljepotu , jer od toga nema ništa ljepše …vjeruj mi odbaci sve što nevalja i uzmi si za pravo da budeš u novom i u ljepšem svijetu, bez obzira na radove koji te čekaju….

Prijatelju nedaj da te zavaraju….iako sve znaju o tebi….neznaju da kad se promjeniš ti neće moći ništa….nikakvi strahovi,,nikave druge stvari te neće moći udaljiti kad jednom osjetiš ono za što smo stvoreni…..za LJUBAV….
-LJUBAV je istina nepogrešiva
-LJUBAV je nenadomjestiva
-LJUBAV je snaga koji nitko nije vidio, a rijetki su je osjetili
-LJUBAV je spoznaja
-LJUBAV je sve jer od nje se neživi(nije za hranu), ali je hrana bez koje ne živimo
-LJUBAV je nešto od čega se ne udebljaš, nego narasteš do granica, bezgraničnog
-LJUBAV je slika tebe i Njega
-LJUBAV je sve
-LJUBAV je u nama, samo je treba malo probuditi
-LJUBAV je velika
-LJUBAV je kap iz koje nastane  slap
-LJUBAV je more mira bez kraja
-LJUBAV je nemoguće zamjeniti sa bilo čime na ovome svijetu
-LJUBAV je bliskost sa bližnjim
-LJUBAV je bespoštedna
-LJUBAV je nevidljiva oku ili bilo čemu osim srcu
-LJUBAV je plavidba po mirnom moru
-LJUBAV je ……………………………………………………..BOG…OTAC….naš

i sve drugo je malo u usporedbi sa jednom njegovom kapi kiše koju nam šalje  da nas posjeti kako nas nije zaboravio i kako nas voli…..

HVALA TI BOŽE ŠTO SI MI UPALIO SVIJEĆU U MOME ŽIVOTU I ŠTO ME VODIŠ PREMA PRAVOM SVIJETLU SVOM KOJE SE NEMOŽE NIKADA UGASITI….HVALA TI JER NISAM TO NIČIM ZASLUŽIO….HVALA TI NA TVOJOJ MILOSTI…HVALA TI I OPROSTI,..!

Putevima hodaj znanim, a ne neznanim…nekako mi se provukla misao ovakva…
Svaki dan imamo  priliku odabrati istinu ili laž…mogućnost odabira nam je  dana iz razloga da potvrdimo ljubav prema Njemu…on nas je stvorio prvenstveno iz ljubavi i naravno da očekuje uzvrat…uzvratit MU možemo na razne načine…to je naš odabir ne Njegov…prilikom svog izlaganja svijetu u prilici smo reći što nas je volja..možemo lagati…možemo istinu govoriti…možemo što god hoćemo, ali kad prođe period našeg izlaganja pred jednom publikom…dođe period pred drugom i trećom i tako dalje…i uvijek imamo nekoga iz predhodne grupe koji nas s radošću sluša….ako smo pribjegli lažima i govorili lažne stvari….naš um ih mora sve zapamtiti i posložiti po istom redu, a to mu je teško jer je ograničen…ponavljajući svaki dan laži uvijek imamo nove ljude koji se iznenade našim izlaganjem i one stare koji čuju priču istu ali malo drukčiju…i za njih postajemo jednostavno lašci….ljudi koji uvijek lažu i govore gluposti, pa čak i onda kad smo u pravu i govorimo dijelove istinite…za njih smo isti….i svaki dan sve više ljudi nam počinje vjerovati da lažemo uvijek…naša neistina će nas doveti pred rub sloma kao čovjeka…….

Sa druge strane ako se okrenemo istini….tek tu nas očekuju problemi pravi, svaki dan govoreći istinu nemoramo pamtiti neke stavri iz naše mašte nego govorimo o događajima iz našeg svakodnevnog razvoja…put je teži…put istine i ljubavi , ali hodeći tim putem rastemo iz dana u dan i jačamo kao čovjek , osoba…koja je mila Njemu, a kad smo mili Njemu onda rastemi iznutra prema van i jačamo iznutra prema van i sve tegobe nam nemogu ništa iznutra nego izvana ostavljaju tragove koji sa vremenom zacijele i postanu nevidljivi, nebitni, jer smo iznutra jaki….”kad vas budu svi progonili znajte da ste na putu prema meni”……

Laži nas slabe iznutra i pretvaraju u jako nestabilno osobu koja gradi svoju osobnost na lažima..to je propast…za nas kao čovjeka
Jednom prilikom sam čuo ovo:

“AKO MORAŠ BILO ŠTO STAVITI NA VAGU SA ISTINOM, BEZ OBZIRA NA TEŽINU, IZABERI ISTINU”….kratko i jasno…bilo što na ovome svijetu nemoj vagati sa istinom…
jer samo iz istine proizlazi prava ljubav prema svakom čovjeku, prema svima…

GOSPODINE MOLIM TE POMOZI MI DA UVIJEK IMAM SNAGE IZABRATI ISTINU, JER JE PO NJOJ PUT KOJI VODI PREMA TEBI, A TO JE PUT NA KOJEM ŽELIM BITI…S TOBOM

Kad sunce bude na svom zalasku…trebali bi zastati i pogledati u svojim mislima na svoj proživljei dan…malo ga proučiti…zastati nad svakom našom mogućnosti da nekome uljepšamo dan svojim djelom….jesmo li uspjeli…??…jesmo li uspjeli sa svojim mogućnostima, bez obzira kakve one bile u našem pogledu, barem imalo nekome uljepšati dan njegov…ako smo bili u mogućnosti zašto nismo napravili….ponekad ćemo naći milion razloga zašto nismo….i vjerovati ćemo da je to tako…
Sunce je već na izmaku i počinje tama, koja nas treba podsjećati kako uvijek poslije sunca ona dolazi…i samim time nas obvezivati da se radujemo novom početku dana…da svojim mogućnostima ma kakve god one bile probamo nekome uljepšati dan,,….jer uvijek imamo osmijeh kojeg možemo dati…to smo svi u mogućnosti , pa čak i onda kad nam je stvarno teško…imamo mogućnosti….imamo sve da postajemo bolji iz toga što ćemo činiti dobro svaki dan….bilo kome i bilo gdje…barem osmijeh i lijepa riječ…barem to i već krećemo na put prema tamo…gdje nas čeka svaki uzvraćeni osmijeh…svako naše djelo….svaka naša riječ…sve nas to čeka na kraju…pa kad ti je već BOG dao mogućnosti od početka dana samim time što si se probudio…i dao ti da možeš hodati među svojom braćom…barem učini to nekom uljepšaš dan….jer samo tako postoji mogućnost da postaneš razborit…ali ne u smislu da pričaš o drugima nego da drugima pričaš o sebi i o svom dragom prijatelju…Bogu…kojeg vidiš svaki dan u svakom svom prijatelju…koji dijeli trenutak s tobom….

Svi ovdje smo dobili neko vrijeme za trošenje (nazovimo to tako), kao i naša braća i sestre, pa kad već nas dan spoji na tren iskoristimo taj dio života n a nešto lijepo, uljepšajmo barem taj tren našeg zajedničkog života…kolika je čast imati nekoga tko ti posveti jedan dio svoga vremena…..a zamisli se na kraju dana koliko si čašćen kada spoznaš da je ON CIJELO VRIJEME uz tebe i sav svoj vijek daje za tebe….da bi mogao Njega častiti sa svojim djelima…pa se zapitaj o svojim mogućnostima da uljepšaš svoj odonos sa Njim i da se skupa častite nad tvojim dobrim djelima. Amen

GOSPODINE, TI IMAŠ VREMENA ZA MENE, MOLIM TE DA I JA IMAM VREMENA ZA TEBE, DA TE POKUŠAM UVESELITI SVOJIM DJELIMA. TAKO ĆU TI ZAHVALITI NA DANIIM MOGUĆNOSTIMA.POMOZI MI DA POSTANEM RAZBORIT…

Postojanje tu…nas obvezuje da radimo i živimo sa ljudima koji bi trebali biti dio nas i naše okoline…veći broj puta nas te osobe rane po ranama nezacjeljenim….i nisu oni tako krivi zbog toga, ali trenutak otvaranja naše rane je trenutak kada nismo u mogućnosti razumno se ponašati zbog boli koja nas razdire…okolina nas mijenja ako mi to želimo…mjenja nas zato jer smo tu u toj okolini…i prvi put kad osjetimo da nas okolina stišće i pritišće po istim ranama i po onim ožiljcima koji su još malo mokri od krvi….to je prvi znak našeg odlaska…i netrebamo biti nesretni zbog toga jer je  to jako dobro za nas…napustiti posao i promjeniti okolinu je vrlo lako…i ide ovako…..dobar dan, ja sam došao sa razlogom da dam otkaz, jer mislim da ova obitelj nije za mene i naravno niste vi krivi nego ja…i iskreno mi je žao, ali moram probati nešto drugo….hvala vam za sve vrijeme koje ste mi posvetili i dali u nadi da radim za vas….i tu je kraj….tek kad prekinemo sa jednom pričom možemo započeti novu…ja osobno sam ih prekinuo veliki broj…ponekad neke bez puno razmišljanja, ali svaki prekid me je doveo do  novog početka…boljeg moram priznati….i sad se više nebojim promjeniti ili prekinuti niti jednu priču…bitno mi je da sam cijelo vrijeme sa svojim STVORITELJEM koji me voli…a i sam znam da kad imaš nekoga koga voliš si u stanju sve napraviti da njemu ili njoj bude što bolje i da bude što sretnija s tobom……..

pa kad imam nekoga tko me voli bezgranično…zašto da si odvajam vrijeme na ono što me čini nesretnim i udaljava me od Njega koji me voli, pa i onda kad sam nesavršen pa čak ionda me voli bezuvjetno……..I PITAM JA VAS…KOGA DA SE BOJIM KAD IMAM NJEGA DA ME VOLI..KOGA SE BOJATI??…PRED KIME DA STREPIM KAD MI JE ON UZ BOK…..PRED KIME..???…..jedino mu služiti na taj nači da mu posvetim sve što radim i činim svima oko sebe…samo njemu…jer mi je On dao šansu da ga iznenadim svojoj ljubavlju prema drugima…što Ga više iznenadim On će biti sretniji….što je On sretniji …to će i meni biti bolje…..i tako stalno….a ne da se pokušavam dokazati bezbroj puta onima koji i onako samo sebe vole i nežele tu svoju ljubav podijeliti samnom…a toliko ljudi onih koji su u potrebi čeka da mu pomogneš….

I zato nemoj nikad biti nesretan zbog okoline ili zbog gubitka okoline jer je svaki gubitak ustvari dobitak….ALI PAZI nemoj davati svoja dobra u zamjenu za loše…nemoj činiti loše i neće ti nikad biti loše ….ne u smislu da ti je muka…nego u smislu da se ne osjećaš ugodno u svojoj okolini….čim te pritisne….makni se ….udalji se…da bi vidio pravim pogledom iz daleka o čemu se tu radi….

……………………………i reče ON ovako…..NEBOJ SE BITI ONO ŠTO JESI, JER SAM TE JA STVORIO BAŠ TAKVOG I JA ĆU TI DATI SVE ŠTO TREBAŠ SAMO UZVRATI LJUBAV MENI, ALI NEMORAŠ IZRAVNO NEGO PROBAJ SVAKI DAN UČINITI NEŠTO DOBRO I BIT ĆE DOVOLJNO….VJERUJEM U TEBE…NEMOJ SE BOJATI…BITAN SI MI….

Hvala ti GOSPODINE na ukazanom povjerenju i truditi ću se da te ne iznevjerim.!

Nisam ja dostojan da vam govorim kojim putem da idete….ali na ovome svijetu ima jedna cesta koja je jako uska i trnovita….nije ona trnovita sama os sebe…nego od naših djela sazdana….putić kroz grmove pune trnja je put koji nam pokazuje pravu sliku ovoga ovdje….u daljini ima lijepog puta , ali koliko god mi se trudili da dođemo do njega uvijek nas neki problemi ovozemaljski odvoje od tog pogleda…zadržati sliku je jako teško…čak ponekad i preteško…ali sve što mi sada živimo i što jesmo je put i cesta za dalje…ako ujutro ustaneš i posadiš nekakvo “malo” zlo…znaj da sve raste…ali eto to raste još brže jer sve što je otrovno pa bilo ono i jako malo…može puno toga zatrovati oko sebe….naveo bih kao primjer jednu kap nafte…koja može onečistiti milion kapi čiste vode…e takav je omjer i u ovom slučaju …jedan mali nepromišljeni “grijehić” nam može jako puno toga zatrovati…sve oko nas i nas same….znam da je teško biti bez grijeha..ipak nama ljudima…jer smo mi slabići….ali ako mi kao jako slabi odlučimo da budemo bolji iz dana u dan…..i da zaslužimo to bogastvo koje se sastoji od upoznavanja Boga Oca…kroz razne milosti koje nam daje…e to je bogastvo i snaga…samo tako postajemo jaki do besvijesti…jako je teško sve podesiti da radi onako kako mi želimo…jer to nikad ni neće biti…jer smo mi sami sebi najveći neprijatelji…uvijek nam je cilj biti kao netko za koga mi mislimo da je dobar i velik….ali mi smo Bogu najveći….ja…ti…on…mi trebamo gledati sebe i svoje propuste i slabosti ..a ne tuđe…tek onda postajemo uz njegovu pomoć veliki…to je veličina…koja se traži…ne vanjska…nego nutarnja veličina…koja će izgraditi nas kao osobu…to je bit svega….unutarnja veličina…koliko ljubavi stane u jedan mali centimetar našeg srca…e toliko smo veliki…i to je put…ljubav…i kad nas onda na putu naše i nešto ogrebe…znati ćemo da će i zarasti u ljubavi…neka ožiljak i ostane ali onaj vanjski…a onaj unutra će nestati pod pritiskom ljubavi…naša ljubav prema drugima bi trebala izgledati kao voda u nekoj posudi…koliko god da je želimo porezati, izmješati, ili nešto tome slično…ta voda nakon nekog vremena će se smiriti i postati jasna…bez obzira na sve…i tu je to sve…i tu našu ljubav nesmijemo dati drugima da je isprljaju…nego je uvijek čistiti i čuvati da ostane čista…naravno uz pomoć Boga koji će nam uvijek dati priliku da pročistimo našu vodu i da je sami neprljamo…e to je veličina ljubavi…kad je ljubav u pitanju sve drugo je nebitno ili manje bitno…sve drugo se kad tad ustupi ljubavi, jer jedino još nisu pronašli metodu kako da čovjeku zabrane da se zaljubi u Boga…i neće…jer je jedino LJUBAV…PUT, ISTINA I ŽIVOT

GOSPODINE TI SI NEISCRPAN IZVOR LJUBAVI PREMA NAMA, MOLIM TE, DAJ I MENI SNAGU DA BUDEM NEISCRPAN IZVOR DOBRIH DJELA, TEBI NA ČAST.

Poštovani,
sve što sada trenutno vidimo oko nas…je…početak kraja…i to kraja ovoga našega predivno zamišljenoga svijeta…predivno da…bilo je nekad…
budeći se ujutro, gledam kroz prozor i nevidim ništa osim oblaka, ali zato čujem kako ptice koje su ustale prije mene lagano pjevuše…divne li ljepote…za koga je to..??? sve tu…za sve nas koji smo bili…koji jesmo…i one koji dolaze poslije nas… sve je tu zbog nas…iz nekog razloga…mislim da je iz ljubavi prema čovjeku ipak…toliko s jedne strane ljubavi koja je uzvraćena sa ružnim stvarima sa druge strane koja je prima….hm…kakotrebaš biti velik da toliko voliš i praštaš…jako velik.
i sad dolazimo do kraja…ali tko je kraj osmislio…on tako velik ili mi tako mali…po djelima koja obilježavaju kraj ipak mislim da smo mi veći dio kreirali…svojim djelima odnosno nedjelima….kako žalosno…došli smo do toga da smo dobili ogromnu ljubav, a vratili ogromnu nesreću…i opet nam je netko drugi kriv…došli smo do toga da  ljudski život postaje predmet,…stvar….ne nešto što je ljubavlju sazdano nego nešto kao obična kutija šibica…svejedno gdje ćemo je baciti…!…sav potresen okolinom moram priznati da sam i ja kreator ovoga svega…na svima nama je krivica…nije samo tamo neki “čudak” kriv…i ja sam ,,,….jer sam već nekoliko miliona puta iznevjerio onoga koji me volio… i borim se da mu kažem kako ga volim…ali ta mala riječ..to malo djelo ostaje u meni …nikako da ga prinesem njemu na slavu….kada vidim malu djecu kako se igraju…vidim koliko sreće ima u njihovim očima…koliko razigranosti…koliko ljubavi…i opet ih mi odvratimo od toga svega…i stavimo na naš put…jer mislimo da je pravi…sve na kraju pokvarimo…jer NEVJERUJEMO…nikome… pa čak ni onome koji nas voli…koji nas je stvorio i koji od nas traži samo ljubav prema bližnjem jer tako iskazujemo poštovanje prema njemu…ali kako da vidim svoga bližnjega..kad mi je tu auto kojeg moram natočiti, evo i ovaj mi je račun stigao moram i njega platiti, šta ja imam njemu davati nek si zaradi malo novaca šta ima veze ako je star može raditi.., tko mu je kriv ja sam si obećao obojati kuću za to sam radio cijelo ljeto, a već su mi i slavine loše moram ih promjeniti.

Mislim kad bih rekao da imamo milion razloga samo da ne napravimo ono za što smo stvoreni …bio bi skroman jer ih je puno više…a kad se nađemo u sitaciji da se razbolimo malo ili više….DALI ĆE NAM NAŠ AUTO DONIJETI ČAŠU VODE U KREVET…ILI BOJA SA KUĆE ONA NAJSKUPLJA HOĆE LI ONA MOŽDA….ILI ĆE SLAVINA SAMA NATOČITI VODE I POSLATI……..možda u filmovima , ali u ovoj stvarnosti mislim da ne….čovjek kojeg smo ljubili, on je taj koji će biti tu….koji će nam pomoći kao i mi drugima, ali ako to ne činimo zašto mislimo da ćemo dobiti pomoć…ljubi bližnjeg svoga kao samog sebe…neka to krene od mene prvog, jer netko mora biti prvi, pa neka onda i bude tako….

BOŽE PODARI MI SNAGE ZA NOŠENJE SA SVIM PROBLEMIMA NA MOME PUTU

Početak dana je jutro. To je onaj dio dana kad se ustanemo i krenemo sve ispočetka…svaki dan nam se otvara da krenemo iznova…da krenemo putem koji vodi prema pravom cilju…našem…sunce se ujutro također potrudi da zasija najboljim, najvećim i najljepšim sjajem kako za nas tako i za one za koje mi mislimo da su puno lošiji od nas….ali sunce to nezna ono sija za sve isto..!..ono se trudi da svima uljepša dan…tako je veliko i tako nas voli nas male….pa zašto i mi nebi svako jutro se trudili biti dobri prema svima…bez obzira dali su to zaslužili u našim očima ili ne…tko smo mi da određujemo čija su djela manja od naših…tko smo mi sudimo…kad nismo dostojni…potreba se nekad pomiješa sa zavisti, a zavist se pomiješa sa ohološću, a oholost se pomiješa sa škrtošću….i na kraju dobijemo čovjeka koji ima sve i nema ništa….ima sve što poželi, ali ništa ga ne ispunjava…ništa ga ne čini cijelim…i postane ljut na sve pa čak i na sebe….jer je bolji od svih , a nitko ga nešluša….zanimljivo..! bolji od svih onaj koji ni sebe nevoli…i gdje je tu kraj…e pa dragi moji kraj je na početku priče…kraj počinje u onome trenu kada primjetimo da nismo sami…kraj počinje u onome jutru kada učinimo nešto dobro bez predrasuda dali je to netko zaslužio ili ne….tko smo mi da suncu zapovjedimo da nas grije ,a susjeda sa kojim ne razgovaram, jer sam ja sigurnoo u pravu, da njega negrije….ovdje je početak i kraj svega samo zavisi od nas…kako ćemo na to gledati…kao kraj ili kao početak dana u kojem mogu napraviti nešto ili početak kraja kad samo razmišljam kako su svi zločesti samo ja dobar…

I bit ćemo i ja i ti puno bolji kad se potrudimo krenuti svaki dan ispočetka prema dobru, jer tamo susrećemo radost, mir, i blagost koji su zaštitni znak onoga koji nas je stvorio…sve…susrećemo NJEGA, Gospodara svega…dobroga….Amen

GOSPODINE TI SI SVOJOM SNAGOM POKAZAO SVOJU DOBROTU, MOLIM TE DA I JA SVOJU SNAGU ISKORISTIM ZA NEŠTO DOBRO.

Živeći u gladi duha može biti i ponekad je kobno …za nas….pričati puno neznači da smo nešto rekli…..ili postigli….gledati puno u raznim smjerovima …neznači da ćemo vidjeti ono što želimo….željeti puno ….nije pravac za uspijeh….nije sve u puno toga da napraviš….mislim i sam ponekad puno toga napravim i pričam i gledam…i na kraju budem jako iscrpljen i prazan…u duhu…smoren…jako…bezvoljan jako…ganut,,,jako u negativnom smjeru…srećom imao sam priliku da mi se malo operu stakla kroz koje sam gledao…i na divno čudo nisam ništa senzacionalno napravio ,….a bio sam ispunjen srećom koja je obuzimala svaku moju stanicu u tijelu…ništa toliko senzacionalno nema u tome kada pomogneš osobu starijoj u njezinim problemima koji su sve samo ne senzacionalni….prići…čuti..pomoći…i uživati u plodovim svoga rada…zvuči glupo možda nekome i je….ali meni nije bilo kad sam imao priliku napraviti nešto što nije bilo navikano…ili popraćeno od velike mase gledatelj…niti je bilo ikakve senzacije za čuđenje….pomoć je djeljenje svoga vremena za boga i ljude….to je dio našeg života kada činimo čuda svojim rukama i djelom…bez da ikome kažemo što činimo…ON zna….i samo On i treba znati…jer ON to tako želi….pogled čovjeka pogotovo djeteta kojem si pomogao je najveća plaća i sreća koju jedan čovjek može doživjeti…sve ono kada radimo da bo zaradili ili postigli materijno nas iscrpi i na kraju samo problemi jer sa tim novcem najčešće imamo samo probleme…kupi ovo..kupi ono..daj ovamo..daj onamo…fali…treba još-…treba još….i prođe nam vrijeme a da toga i nismo svjesni…i opet nas on vrati i da nam priliku da osjetimo radost postojanja i našeg života kroz sitnice u skrovitosti…budi tih …budi blag…pomozi bez očekivanja nekakvog čuda…jer je najveže čudo to što možeš nekome pomoći da u tebi vidi nekoga tko mu fali u životu…da mu pomogneš i postizanju njegovoga cilja …kroz pomoć…osmijh i sreća…to je plaća….i vjera uronjena u nadu…koja će nas hraniti bez da uzmemo koru kruha koju smo zaradili onda kad smo radili bez ljubavi…

BOG je blizu nas ponekad tako blizu da toga nismo ni svjesni…jer sama pomisao kako dišemo i hodamo…nas potiče na to…ON je tu u svakom udisaju…smijehu…u svakom otkucaju našeg premalog srca….vidjeti nečiju sreću koju smo mi prouzročili a da samo mi to znamo…je velika sreća i ljubav koja se nemože istrošiti preko noći…od toga osmijeha popraćenog iskrenim suzenjem očiju je znak da smo postigli najveće čudo koje uopće postoji igdje…i da će nam BOG da ti još prilika da postanemo sve veći u njegovim očima …jer on to želi da budemo veliki u njegovim očima…i da čita članke o nama u Svojim novinam… i da vidi naše slike u svoji m albumima…a ne u ovozemaljskim jer je  njemu to nečitko..iako je SVEMOGUĆI…ON je kralj svega…. treba imati to na umu svaki dan…svaki tren proveden na ovome svijetu…kojeg je stvorio samo za nas…mene..tebe, njih svih….bez predrasuda o bilo komu…

Učiniti i biti plaćen osmijehom malim skrovitim…zhnači imat sve potrebno za daljni rast u vjeri i vjernosti Bogu….BOŽE IAKO ZNAŠ DA SAM SLAB I GREŠAN IPAK SI PREMA MENI DOBAR….HVALA TI NA TOM…I OPROSTI MI…

Pronaći razlog za sve što radimo u ovom našem životu…e to je izazov,…!!!…kad se budimo ujutro…čineći sve ono što inače činimo nismo ni blizu svjesni kojiko smo sretni….koliko je to sreća kad možemo sami sebi ujutro oprati lice…hm zvuči smiješno ..a možda i je…!! ali koliko osoba na ovome svijetu nije to u mogućnosti napraviti nikad…sam…nego mu jepotrebna pomoć….puno ih je…!!!…kad radimo sve ono što želimo nismo svjesni toga….svaki dan bi treba izgledati lijepo i je…ali kad se odmaknemo od svih ovih svakodnavnih prilika…..i kad se upustimo u rad u svrhu poboljšanja nas samih i naših postupaka koji se sve osim dobri za nas….posebnost svake osobe je da se može usavršavati u svim pogledima….ne samo tjelesno nego i duhovno…..vrfijeme “leti” i sve ga je manje za prave susrete sa iskrenim osobama …zato se naoružajmo ovime:

kad radiš nešto…bilo što….nemoj to raditi samo da bi zaradio novac nego radi iz razloge da usrećiš onoga kome to daješ što si dobio u posjed i na korištenje

kad sretneš nekog…bilo kogg…nemoj u njemu gledati priliku ili nepriliku, on je kao i ti samo malo drugačiju odoru ima….bio sposobni i manje sposobni….učini susret kao da si se susreo sa samim BOGOM….iako i ne izgleda kao….probaj se smijati i da ti bude drago

kad dobiješ bilo što….pogotovo nešto lijepo podijeli sa svima tebi bliskima u tom trenu….da bio imao snage za nove kušnje

netrebaš nikoga osuđivati nego ga barem na tren pusti u svoj film i neka odigra svoju ulogu…bitna je koliko god nebitna bila…

sve ima svoj neki razlog i živimo tako…nije na nama da budemo najpametniji, najzgodniji, najljepši…itd…nego je na nama da budemo toliko veliki da sve dobro što napravimo…prešutimo ovdje…ponesemo to samo sa sobom…toliko ponizni da su nam svi bitni….toliko brzi da imamo vremena sa djecom praviti kule od pijeska…jer njih to u tom trenutku usrećuje..a nama je poznato ….bilo bi puno razloga da se svaki dan smijemo svima oko sebe jer koliko god mali svi su veliki….i svi imaju nekavu ulogu …stani pred ogledalo i zatvori oči i znaj da ima neko pored tebe…tko te i dalje gleda iako ti sam sebe nevidiš….jer nisi ti bitan sebi …nego drugima…i NJEMU…to je razlog za sve…..

GOSPODINE HVALA TI NA SVIM DAROVIMA KOJIMA ME DARIVAŠ SVAKI DAN I MOLIM TE DA MI OPROSTIŠ ZA SVE ONE ZA KOJE TI NISAM ZAHVALAN