Polako….ali sigurno

Poštovani,
sve što sada trenutno vidimo oko nas…je…početak kraja…i to kraja ovoga našega predivno zamišljenoga svijeta…predivno da…bilo je nekad…
budeći se ujutro, gledam kroz prozor i nevidim ništa osim oblaka, ali zato čujem kako ptice koje su ustale prije mene lagano pjevuše…divne li ljepote…za koga je to..??? sve tu…za sve nas koji smo bili…koji jesmo…i one koji dolaze poslije nas… sve je tu zbog nas…iz nekog razloga…mislim da je iz ljubavi prema čovjeku ipak…toliko s jedne strane ljubavi koja je uzvraćena sa ružnim stvarima sa druge strane koja je prima….hm…kakotrebaš biti velik da toliko voliš i praštaš…jako velik.
i sad dolazimo do kraja…ali tko je kraj osmislio…on tako velik ili mi tako mali…po djelima koja obilježavaju kraj ipak mislim da smo mi veći dio kreirali…svojim djelima odnosno nedjelima….kako žalosno…došli smo do toga da smo dobili ogromnu ljubav, a vratili ogromnu nesreću…i opet nam je netko drugi kriv…došli smo do toga da  ljudski život postaje predmet,…stvar….ne nešto što je ljubavlju sazdano nego nešto kao obična kutija šibica…svejedno gdje ćemo je baciti…!…sav potresen okolinom moram priznati da sam i ja kreator ovoga svega…na svima nama je krivica…nije samo tamo neki “čudak” kriv…i ja sam ,,,….jer sam već nekoliko miliona puta iznevjerio onoga koji me volio… i borim se da mu kažem kako ga volim…ali ta mala riječ..to malo djelo ostaje u meni …nikako da ga prinesem njemu na slavu….kada vidim malu djecu kako se igraju…vidim koliko sreće ima u njihovim očima…koliko razigranosti…koliko ljubavi…i opet ih mi odvratimo od toga svega…i stavimo na naš put…jer mislimo da je pravi…sve na kraju pokvarimo…jer NEVJERUJEMO…nikome… pa čak ni onome koji nas voli…koji nas je stvorio i koji od nas traži samo ljubav prema bližnjem jer tako iskazujemo poštovanje prema njemu…ali kako da vidim svoga bližnjega..kad mi je tu auto kojeg moram natočiti, evo i ovaj mi je račun stigao moram i njega platiti, šta ja imam njemu davati nek si zaradi malo novaca šta ima veze ako je star može raditi.., tko mu je kriv ja sam si obećao obojati kuću za to sam radio cijelo ljeto, a već su mi i slavine loše moram ih promjeniti.

Mislim kad bih rekao da imamo milion razloga samo da ne napravimo ono za što smo stvoreni …bio bi skroman jer ih je puno više…a kad se nađemo u sitaciji da se razbolimo malo ili više….DALI ĆE NAM NAŠ AUTO DONIJETI ČAŠU VODE U KREVET…ILI BOJA SA KUĆE ONA NAJSKUPLJA HOĆE LI ONA MOŽDA….ILI ĆE SLAVINA SAMA NATOČITI VODE I POSLATI……..možda u filmovima , ali u ovoj stvarnosti mislim da ne….čovjek kojeg smo ljubili, on je taj koji će biti tu….koji će nam pomoći kao i mi drugima, ali ako to ne činimo zašto mislimo da ćemo dobiti pomoć…ljubi bližnjeg svoga kao samog sebe…neka to krene od mene prvog, jer netko mora biti prvi, pa neka onda i bude tako….

BOŽE PODARI MI SNAGE ZA NOŠENJE SA SVIM PROBLEMIMA NA MOME PUTU