Nisam ja dostojan da vam govorim kojim putem da idete….ali na ovome svijetu ima jedna cesta koja je jako uska i trnovita….nije ona trnovita sama os sebe…nego od naših djela sazdana….putić kroz grmove pune trnja je put koji nam pokazuje pravu sliku ovoga ovdje….u daljini ima lijepog puta , ali koliko god mi se trudili da dođemo do njega uvijek nas neki problemi ovozemaljski odvoje od tog pogleda…zadržati sliku je jako teško…čak ponekad i preteško…ali sve što mi sada živimo i što jesmo je put i cesta za dalje…ako ujutro ustaneš i posadiš nekakvo “malo” zlo…znaj da sve raste…ali eto to raste još brže jer sve što je otrovno pa bilo ono i jako malo…može puno toga zatrovati oko sebe….naveo bih kao primjer jednu kap nafte…koja može onečistiti milion kapi čiste vode…e takav je omjer i u ovom slučaju …jedan mali nepromišljeni “grijehić” nam može jako puno toga zatrovati…sve oko nas i nas same….znam da je teško biti bez grijeha..ipak nama ljudima…jer smo mi slabići….ali ako mi kao jako slabi odlučimo da budemo bolji iz dana u dan…..i da zaslužimo to bogastvo koje se sastoji od upoznavanja Boga Oca…kroz razne milosti koje nam daje…e to je bogastvo i snaga…samo tako postajemo jaki do besvijesti…jako je teško sve podesiti da radi onako kako mi želimo…jer to nikad ni neće biti…jer smo mi sami sebi najveći neprijatelji…uvijek nam je cilj biti kao netko za koga mi mislimo da je dobar i velik….ali mi smo Bogu najveći….ja…ti…on…mi trebamo gledati sebe i svoje propuste i slabosti ..a ne tuđe…tek onda postajemo uz njegovu pomoć veliki…to je veličina…koja se traži…ne vanjska…nego nutarnja veličina…koja će izgraditi nas kao osobu…to je bit svega….unutarnja veličina…koliko ljubavi stane u jedan mali centimetar našeg srca…e toliko smo veliki…i to je put…ljubav…i kad nas onda na putu naše i nešto ogrebe…znati ćemo da će i zarasti u ljubavi…neka ožiljak i ostane ali onaj vanjski…a onaj unutra će nestati pod pritiskom ljubavi…naša ljubav prema drugima bi trebala izgledati kao voda u nekoj posudi…koliko god da je želimo porezati, izmješati, ili nešto tome slično…ta voda nakon nekog vremena će se smiriti i postati jasna…bez obzira na sve…i tu je to sve…i tu našu ljubav nesmijemo dati drugima da je isprljaju…nego je uvijek čistiti i čuvati da ostane čista…naravno uz pomoć Boga koji će nam uvijek dati priliku da pročistimo našu vodu i da je sami neprljamo…e to je veličina ljubavi…kad je ljubav u pitanju sve drugo je nebitno ili manje bitno…sve drugo se kad tad ustupi ljubavi, jer jedino još nisu pronašli metodu kako da čovjeku zabrane da se zaljubi u Boga…i neće…jer je jedino LJUBAV…PUT, ISTINA I ŽIVOT
GOSPODINE TI SI NEISCRPAN IZVOR LJUBAVI PREMA NAMA, MOLIM TE, DAJ I MENI SNAGU DA BUDEM NEISCRPAN IZVOR DOBRIH DJELA, TEBI NA ČAST.
