Koja bi nas poruka ili slika uspjela promjeniti…neznam..možda niti jedna….ali ima puno prizora u našem svakodnevnom životu koji nas potiču na to da …..svaki tren koji živimo…jako dobro proučimo, jer baš taj tren može biti nama dio naše slike ili poruke…puno ih je da bi ih pamtili…ili pričali, ali ako ih zapišemo onda ostaju vječni…

NE BOJ SE…jednom je rekao i stalno govori, ali ne onako kako bi mi htjeli, nego onako kako ON to zna….dao ti je sve samo da te zaštiti i to sve je sveo na 10 malih zakona..Njegovih, ali to Njemu netreba nego nama, i nisu napisani za tamo neke koji su živjeli prije puno godina nego ponajviše radi nas…sad koji jessmo….tu na ovome mjestu, ali kako se pridržavati nečega što tražimo kad ni samo neznamo što želimo, danas ovako, sutra onako. Sve je jasno,posve….samo što nas nešto ovozemaljsko tereti da razmišljamo ovozemaljski, jer se bojimo da ćemo sve izgubiti ako nemamo ništa ovdje…sad pored nas…u džepu…u banci na računu,,,jednostavno moramo imati….kao…

Koliko poruka je već poslano, i slika objavljeno, ali mi kao da nevidimo ono što vidimo i nečujemo ono što čujemo….ovako je prikazana jedna mala slikica koja nas obvezuje da se ne obvezujemo sa ovozemaljskim…jer je to prolazno i ne toliko bitno…..
Na slici je dijete koje drži krunicu u ruci…..slika je jednostavna i bez puno šarenila…jasna…posve……………….JA sam te stvorio i od tebe želim samo da vjeruješ da JA mogu sve……nitko ti netreba, ne zato da nikog nemaš pored sebe, nego što će te svi prije povrijediti nego JA……JA te volim….ali ne onako kako ti misliš nego puno više….na Svoj način….budi kao dijete…budi radoznao u svojim istraživanjima Moje ljubavi prema tebi, budi radoznao i uživaj u darovima mira i ljubavi Moje, jer za to sam te stvorio i dao ti sve što imaš trenutno…..vjeruj u to….i ako ti oduzmem… to je za tvoje dobro…nemoj žaliti za ničim ovdje vidljivim, jer je sve nebitno ….

Hoćeš li da ti objasnim slikovito….?????…..ovako : zamisli da možeš poletjeti daleko u visine i da vidiš našu zemlju iz daljine….zamisli je tako veliku da se nalazi kao kap u oceanima svim tebi znanim,kao da je jedna kap od svih oceana, tako velika , a tako mala….e takva je i moja ljubav prema tebi…jako velika inače nebi bi tu sad gdje jesi….i znao sve što znaš i nebi čitao ovo…jer je sve to napisano i pojašnjeno da shvatiš da te želim u svome društvu…sad….a ne poslije, nego sad…upravo…

Nemoj se bojati pokazati da sam ti JA na prvom mjestu i stidjeti reći pred bilo kime da sam ti ja OTAC…i Ja tebe neću zanijekati ni pred kime….i nagraditi ću te kao svoga sina da uživaš u mome društvu za vijeke vijekova….

GOSPODINE HVALA TI ŠTO SI MI OMOGUĆIO DA TI POKAŽEM I DOKAŽEM SVOJU LJUBAV PREMA TEBI, IAKO IMAM PUNO PROPUSTA, TI ME I DALJE ŽELIŠ I VOLIŠ. HVALA TI NA TOME.

Trenutak je jedan mali…jako mali dio našega života koji nas može uvelike promjeniti …i nas i našu okolinu….pa tako imamo uvijek priliku da se suočimo sa trenucima…ugodnim..i drugim….svaki od njih ostavi neko obilježje na nas, malo ili veliko, ali uvijek ostavi…ta obilježja nas označuju u trenucima naših slavni i neslavnih dana…po putu našem nas obično ljudi sude po našim vanjskim obilježjima i to im je jedini bitno…samo to…kakvi smo…kako smo obučeni….kako kakav mobitel, ..kakav auto itd…međutim sve to je nebitno…nama kao bićima Božjim…jer je sve ono što je nevidljivo oku…je vidljivo Njemu…svi naši trenuci koji nas uvelike pomjerju u svim smjerovima..oni su vidljivi Njemu…On zna…SVE….ON je tu i zna SVE…..ponekad nas u tim našim trenucima …malo podsjeti i posjeti u nama nepodobnom obliku, ali ipak On zna što nama treba…On zna SVE….ipak
Svaki tren posvetimo Njemu….kad god imamo vremena za otići i ne raditi ništa…ostanimo tu i Njemu podarimo dio svoga vremena kojeg smo svejedno dobili od Njega….ponekad je dovoljno i malo da bi bili sretni u svakom trenu

Postoji li tren u našem životu kojeg bi se odrekli…???nešto čega se stidimo..???

Vjerovatno postoji jako veliki broj trenutaka…ali nemoj ih se odreći, jer su oni dio našeg života….stvarnosti…prihvatimo ih…razmotrimo ih….pohranimo ih….i nastavimo dalje, jer samo tako možemo napredovati….nije problem i nelagoda uvijek nama na štetu…nekad je i na korist iako nam neizgleda u tom trenu….ali je to sve nekako povezano i ima veza sa Njim…pa nemojmo se onda odreći ničega što ima veze sa Njim…koliko god nam bilo teško u tome trenu,….stisni zube….budi hrabar….očekuj sve osim onoga što bi ti sam sebi odredio….jer kad si sam…svi problemi su veliki, a kad si s Njim sve je lako…jer imaš Njega za saveznika, prijatelja, OCA, a otac uvijek želi sve najbolje za svoju djecu…iako oni toga nisu svjesni…nismo svjesni da smo svi mi bitni Njemu…i da nam je dao iz Ljubavi slobodnu volju tako da možemo uživati u svakom trenu u Njegovom društvu, ali samo ako mi to želimo, On to želi i zove nas…kad jednom odeš…On te zove nazad i sve će napraviti da se vratiš…nazad…

Ponekad kad smo bili ovdje ili ondje….vidjeli smo neke stvari koje su nas zatekle, iznenadile..!…ponekad je dovoljno i malo da bi bili dovoljno hrabri za neki sitni podhvat koji bi nam promjenio ….smjer….smjer je samo smjer i nema veze sa našim sitnim nedoumicama….ponekad je dovoljno vidjeti siromaha…da bi bili sretni što mi imamo krov nad glavom…i ponekad je dovoljno vidjeti osobu koja nije kao mi da bi bili sretni….sve je to samo ponekad…kad bi mi ponekad …samo ponekad nemislili samo o sebi bilo bi nam puno ljepše…jer na kraju vremena ostaje samo ljubav izgrađena na pojedincu ….rekao bih čovjeku…jer je to nešto što je vrijedno spomena ovdje u ovome našem svijetu…..ponekad se zapitajmo kad dođemo tamo gdje se vrednuje nešto što mi nemamo …kako će nas netko ocijeniti…kako ćemo nekome objasniti…da smo mi nešto drugo mislili…ako uopće i mi znamo što smo htjeli…..a htjeli smo sve od ovoga svijeta, a nismo predviđeni za zgrtanje ovih vrednota,…je rnije vrednota jedan jabuka koja nam stoji u zdjeli na stolu…nego nam je vrijednost ona kad tu jabuku podjelimo sa nekim tko će se toga sjećati…poneka barem….što će nam nešto što smo dobili..kad je to već naše…..sve smo dobili…..priliku za dokazivanjem da smo vrijedni onoga najvrijednijeg…..a do toga se dolazi sitnicama….ponekad i uvijek…sitnicama….neće nikoga razveseliti to što mi imamo kuću tamo negdje….već onaj mali dio našeg vremena predodređen za njega….to će čovjeka usrećiti….i nas naposlijedku…onaj tko sije sreću i ljubav će i požeti isto to iako ponekad u malo drugačijem obliku kojeg nekad i neprepoznajemo, ali ćemo ga SIGURNO dobiti….isto tako je i sa svime ostalim…..VJERUJ MI….iskusio sam to….ponekad vidimo čovjeka kako plače…to je jako strašno nama, a vjerovatno i njemu …čim plače…jer je to znak da njemu i nije baš svejedno…..ponekad…..je ljubav jača od svega…i uvijek…

Postojati ovdje je dar…
Uloge su različite….
Cilj isti…
——–PONEKAD I UVIJEK…..LJUBAV——

Promjeniti svijet je nemoguća misija…..ali sebe je moguće…ponekad i uvijek
i onda smo promjenili SVE,,,,

Postoji li osoba bez problema…mislim da ne…!!…mislim da svatko od nas ima svojih problema koji se ponekad odriče, ponekad stidi, ponekad žali zbog njih…jesu svi su problemi …skoro jednaki ,..samo što je nekako uvijek lakše riješiti tuđi problem…nego svoj….nekako brže bolje budemo gotovi sa tuđim problemima nego da svoje razmotrimo….
Mislim da je definicija problema u tome što svaki dan se bavimo sa nekim drugim stvarima  više nego da pogledamo činjenicama u čelo i da ih riješimo u svoju korist…svaki dan zapostavljamo neke sitne probleme i mučimo se sa njima umjesto da ih svaki dan riješimo što je više moguće….ariješiti ih sve je nemoguće nama, ali nije Njemu….pa tako mislim da je ponekad i stalno potrebno Njega zamoliti da samo da snage za rješavanje,   ne da rješi,,,nego samo snage i volje….ako nešto što možemo riješiti danas ostavimo za sutra….onda sutra imamo još jedan poslić koji se pretvara u problem….znači problem nastaje iz neke sporedne situacije koja je u početku bila poslić, postala kroz par dana, godina posao i prerasla u problem….i tako u nedogled sa svim našim poslićima, i potrebama…

Nije potrebno pričati puno o tuđim problemima…neki od tuđih problema su nekad potekli od nas…od naših sitnih gluposti…nekad smo nekome napravili nešto čega nismo ni svjesni, pa prema tome nemojmo misliti da su tuđi problemi lakši, ili samo njegovi, budimo spremni na razmišljanje kako ja mogu svojim djelima olakšati nekome rješavanje njegovih problema…..tek onda postajemo svjesni svoje ulaoge u tuđim životima,…nemojmo previše rješavati tuđe stvari jer se neke stavri nekom dešavaju da bi postao netko drugi, nemojmo činiti i rješavati ono što nije namjenjeno nama…neka svatko bude svoj moderator svojih problema i rješenja..mi samo molimo i budimo hrabri  rješiti svoje problema tako da nađemo izvore svojih sitnih problema i zatvorimo ih na bilo koji način….ponekad je to način koji će nas u tome trenutku jako puno rastužiti ili već nešto drugo što nam se nesviđa, ali vjeruj mi nakon nekog vremena nećeš moći vjerovati koliko problema koji nam se dešavaju leže u našem ponašanju i djelovanju prema drugim ljudima i stvarima….

budi hrabar priznati da ti netreba ništa od ovoga prolaznoga radi trenutnog zadovoljstva, počni se ponašati tako i uživaj sve ono što ti bude dolazilo od tvoga srca koje neće biti opterećno glupostima nego samo bitnim…a to je….na 1.mjesto stavi BOGA, poslije njega svoju obitelj, prijatelje ione kojima možeš ti pomoći na bilo koji način….i to je recept …samo  ti je potrebna vjera u to sve nabrojano i možeš poći lagano putem koji je za tebe namjenjen,……

GOSPODINE, STAVIT ĆU TE NA PRVO MJESTO BEZ MOGUĆNOSTI ZA IZMJENAMA, MOLIM TE DA ME DOVOLJNO OSNAŽIŠ ZA TAJ PODHVAT I DA MI BUDEŠ NA POMOĆI KAO I DO SADA. OPROSTI MI ŠTO TI NEPREPUSTIM SVE SVOJE ŠTO SI MI IONAKO TI DAO.

Gotovo svaki dan čujem nešto novo i ne samo da čujem..već i vidim puno toga što nema veze sa odlaskom na počinak….koji počinak..??…mislim na onaj počinak….kada se čovjek probudi i počne razmišljati o svojoj svrsi i svom pohodu ovdje na ovome beznađu propasti u kojem vlada bezvlađe i požuda za svim osim Bogom…sve je bitno…sve nam je bitno osim nas i Njega u pravom smislu slike i riječi…opisanih u samo deset zapovijedi…sve drugo puno teže za nas ..nego pridržavati s enečega što j e stvoreno da bi nama bilo lakše…ne Njemu…nego nama samima….došao je dan kad se trebamo probuditi i otići na počinak…..i opet koji počinak..?–pa počinak recimo od rada Nedjeljom…počinak od zavisti…počinak od grijeha….tako samo može biti nama lakše, ne u početku…nego na kraju….kraj je početak…onoga pravoga…onoga za što smo izabrani.,,,nismo stvoreni da bi propali…nego da bi živjeli….sad…i onda…tamo sa Njim…ali On ima svoje zakone za nas…ne da nas koče…baš suprotno…da nam olokšaju put…jer samo je Njegov put pravi put ili kako bi ja to rekao MYWAY is the WAY= moj put je pravi put….a sve ostalo je sporedno i može nas odvesti tamo gdje neželimo biti…..
Ponekad je lakše ostati spavati nego budan gledati sve oko sebe…sve oko nas se dešava jer sve više ljudi izbacuje Gospodina iz svoga života stavljajući sebe na prvo mjesto, jer kao da smo sami sebe izabrali, kao da smo se sami kreirali, kao da znamo sve….i možemo sve bez Njega…e zato nam je svaki dan sve teže gledati….kako neki ljudi nemaju što jesti i to u našem susjedstvu, ne negdje tamo u dalekoj Africi, nego zu pored nas…oni su gladi svega, hrane, ljubavi, dobrih djela…svega.  Hranu bacamo, ljubav čuvamo samo za sebe da je nebi slučajno nekome poklonili u vidu nekog dobrog djela i znaka pažnje u vidu poklona za recimo rođendan….ne to je naše i samo za nas i radije to bacimo pred svinje nego da poklonimo nekome….a lijepo je rečeno:”ne bacajte bisere pred svinje”.
I još jednom…probudi se….i osvrni se oko sebe otvori oči…pogledaj prvog do sebe i to je čovjek….neki i nekaki sa svojom svrhom i zadaćom…pomozi mu…jer nikad neznaš gdje će te njegove riječi odveesti,,usudi se probati Božju dobrotu i providnost….usudi se iskusiti ljubav onoga koji ima sve u ruci…koji svime upravlja…usudi se probuditi i tražiti pomoć kroz pružanje pomoći drugima….probaj..nekošt puno, a zarada je neprocjenjiva, neizbrojiva, jer ide ono Njegovo koje kaže: “sve što učiniš, MENI si učinio”, zapitaj se srećo odabrana…kojim tokom želiš poći….PROLAZNOST ili NEPROLAZNOST….

GOSPODINE, POMOZI MI DA PUTUJEM PUTEVIMA TVOJIM BEZ OBZIRA NA MOJE POGREŠKE I PADOVE. OMOGUĆI MI DA ČINIM DOBRA DJELA TEBI NA ČAST.
HVALA TI GOSPODINE ŠTO SI MI NAMJESTIO SAT KOJI ME JE PROBUDIO, MOLIM TE DA DRUGIMA OMOGUĆIŠ DA SE PROBUDE ….!

Prijatelju moj. Poslao sam te da živiš , a ne da da se patiš…u svakoj svojoj muci potraži mene …JA ću te osloboditi…svih patnji…nemoj se dati zavarati da moraš patiti zbog nečije pohlepe…ne to nije tvoj problem ….nemoj patiti zbog nečije ljubomore…ne to nije tvoj problem…ne..,, tuđi problemi nisu tvoji problemi…svi smo poslani da živimo život u ljubavi…u kakvoj ljubavi..:!!!??? sigurno se pitaš prijatelju moj…e , pa u ljubavi prema bližnjem svom, samo neki od nas odaberu krivi put …put zadovoljstva ovozemaljskog.

Ovo ovdje što živimo je samo jedan mali dio naše ukupne životne priče…za puno više smo stvoreni i poslani na ovaj svijet…nije nam od ovoga ništa potrebno…..niti jedan mali dio ovoga ovdje, ali se svaki put vraćamo i prikupljamo krive stvari i slažemo ih na kriva mjesta….posloži prijatelju svoje stvari tako da si za SVE što ti je u i na listi…staviš prvo BOGA….Njega na prvo mjesto, na čelo svoje svake priče…svi koji te pitasju za Njega…reci ovako:

ON je moj prijatelj najbolji
ON je moj kum nad kumovima
ON je moj brat nad svom braćom
ON je moj OTAC
ON je neiscrpan izvor ljubavi
ON mi je SVE najbolje što mi se desilo u mome postojanju na ovome svijetu,
ŽELIŠ LI GA UPOZNATI PRIJATELJU MOJ….????
HOĆEŠ DA TI DAM BROJ NJEGOVOG TELEFONA…???
MOŽDA EMAIL..???
ILI HOĆEŠ DA VIDIŠ NJEGOVU SLIKU….???

ŽELIŠ…!?

E , pa kad želiš evo ti onda prijatelju sve to uzmi si da imaš…upoznaj ga na sljedeći način

Posjeti neku stariju osobu koja ti je u blizini i upoznaj se s njim
Otiđi u crkvu pomoli se za sve svoje prijatelje i bližnje i razgovaraj s njim
Pošalji mu i email, tako da svome bližnjem pokloniš nešto svoje najvrijednije i podijeliš sva svoja dobra od ovoga svijeta
Ako ga hoćeš vidjeti ….pogledaj u oči malom djetetu i razveseli ga i vidi NJEGA….jer je to djelo ruku NJEGOVIH na svoju sliku i priliku……prijatelju moj to je sva mudrost i pamet  koja ti treba kad Njega upoznaš….budi svoj…budi s Njim….pričaj svima o Njemu i Njegovoj ljepoti koja nije prolazna…koja je vječna i na koju smo mi pozvani….samo Mu moramo vjerovati i pustiti ga na prvo mjeto u našemu životu i svaki dan MU zahvaliti na svemu.

HVALA TI GOSPODINE NA JOŠ JEDNOM DANU KOJEG SI MI DAROVAO DA BIH SE JOŠ VIŠE U TEBE ZALJUBIO I SVIMA PRIČAO O TEBI I TVOJOJ DOBROTI. MOLIM TE NEDAJ DA SE ODJELIM OD TEBE…NIKAD…HVALA TI .

Svi smo mi ljudi posebna priča….svaki čovjek od rođenja ima svoje neke priče…svaki čovjek je poseban i nema dva ista čovjeka…ima sličnih i jako sličnih ,…ali istih nema…svi smo pozvani n aovaj svijet da bi pokazali sebi i drugima neku svoju priču…i sve više ljudi ima  više svojih priča….pa čak su počeli i omalovažavati druge kako bi oni bili u prvom planu….sebi…i drugima…
Sve počinje ovako…: jednoga dana postanemo svejsni sebe…postanemo svjesni da postojimo…i tako odrastamo učeći kroz život, gledajući svoju obitelj, prijatelje, poznanike…i tako usvajmo lik i djela…međutim danas živeći i radeći…nismo više u mogućanosti ljude dijeliti na dobre i loše…jer smo svi i dobri i loši….bez obzira na naš rad i djelo…dobri smo onoliko koliko drugi o tome govore…i loši onoliko koliko hoćemo biti…postoji razlika između toga kada mislimo kako dobrim djelima činimo dobro i lošima loše.,,,ali ….nije to baš tako…..nekada neko naizgled dobro djelo i nije dobro , jer dobro na kraju nezavrši…..pa isto tako ako nam se dogodi neko “loše” djelo na kraju ispadne dobro,……tako da je to jako izmješano……treba se voditi za ovim u prosudbama za činiti dobro ili loše……
Nismo mi ti koji sudimo što je dobro, a što loše…nego kad mislimo nešto napraviti , pa bilo to makar i ono najmanje što radimo svaki dan….zapitajmo se prvo:
-dali bih ja volio da meni to netko učini
-dali će se to svidjeti Njemu koji nas voli
-dali će to utjecati na mene…..
Svi odgovori leže u nama, samo ih treba naći…u tišini i molitvi,…ljudi su tu, mi smo tu, gospodin je tu…..nemoramo na sva zvona trubiti….onaj koji treba osjetiti će osjetiti i dobro i loše…….ONAJ koji treba znati već zna sve, a i mi ćemo to znati….netrebamo se hvaliti svojim djelima…..neka se djela naša hvale sa nama…..neka ljudi pričaju….neka se vesele….zbog naših djela…..jer samo oni to trebaju znati i osjetiti….
On će nas na kraju dana posjetiti u mislima i vjerujte mi znat ćemo što smo napravili dobro , a što ne….ON će nas obavijestiti….svojim načinima….i znati ćemo….sve ……
Njemu netrebaju trube….On to nevoli….ON voli mir i da razgovara s nama svima u miru i tišini, jer u tišini se čuju najljepše riječi….riječi koje sva vrata otvaraju….prepustimo se tišini Njemu i osjetiti ćemo što moramo učiniti Njemu za ljubav.

Pozvani smo na rad i čineći dobra djela i učeći po lošim…steći mogućnost ulaska u Njegovo Kraljevstvo….koje nas čeka…samo je na nama izbor…..ovom ili onom stranom…!

HVALA TI GOSPODINE NA SVIM RADOSTIMA KOJIMA ME OBASIPAŠ SVAKI DAN. MOLIM TE POMOZI MI DA I JA NEKOGA UČINIM RADOSNIM, SVAKI DAN.

To je onaj osjećaj kada se ujutro probudiš i shvatiš da si umoran, ali ne od posla, nego od ljudi koji svaki dan stave svoju neku novu masku….maske se mjenjaju , ali ljudi ostaju…. sa svim onim svojim slabostima….ponekad ujutro pomislim dali je moguće da opet iznova moram ići se susretati sa ljudima pod maskama…pa dokle više….kao na maskenbalu….sve je drugačije od one lijepe stvarnosti… koja nas okružuje….jer samo pravi pogled nas može odmoriti….to je onaj pogled jedne nemoćne osobe kojoj smo mi promijenili život sa svojim djelovanjem….možemo odabrati….i tu smo slabi….i sam sam takav….ponekad se uplašim promjene….jedne…druge…treće….isplaše me ljudi….mediji,…isplaše me da će nam biti jako loše….i oni nam nameću svoje maske da ih nosimo pri susretu sa drugim osobama…tako da ponekad  ni mi nismo ni svjesni da i  mi imamo masku…neku od nekog posuđenu…i kad je vratimo opet poželimo omati nešto od drugoga….sliku koju ćemo uzeti i izrezati oči i nos…kao da smo to mi……..i postajemo umorni jer cijelo vrijeme radimo nešto  što nije u našoj prirodi ili osobnosti….to je taj umor koji nas udaljava jedne od drugih,,….jer baš to žele ovi naši suvremeni znakovi da nas uvjere da možemo sve sami…mi  i naša maska …..

Lutajući tako unakolo i tražeći svoju sreću u nekim prolaznim stvarima svaki dan smo sve umorniji i umorniji jer sve što steknemo je prolazno……sve što imamo je prolazno..:!!?…kako pitam se i u tvoje ime…..KAKO…?…pa lijepo, Ovako:
-imaš kuću lijepo uređenu, auto super najnoviji, imaš pun ormar lijepe robe, imaš još puno toga….dođe nakon nekog vremena nešto i sve to nestane (požar recimo), i ostaneš sam bez igdje ičega i tako kad odeš sa ovoga svijet..ništa ne poneseš…baš ništa…..sve ostane

Vratit ću se sad na početak…nemaš ništa….ali imaš vjere u onoga koji te stvorio iz ljubavi…i uzvratiš mu tu ljubav , ali ON najviše voli indirektno odnosno preko tvojih djela….sve što činiš čini njemu indirektno preko svojih djela….jer samo tada i kad ti sve pred očima NESTANE …ON ti OSTAJE UVIJEK…..bez obzira što u trenu ostješ bez svega…negubi nadu i vjeru u NJEGA, jer On za tebe ima cijelu vječnost….samo za tebe…i traži da mu se povjeriš i sebe i sve što radiš….da nelutaš unaokolo nego…..
Skini masku, pokaži svoje pravo lice, budi dosljedan u ljubav prema NJEMU indirektno preko svojih dobrih djela i počni uživati u onome NAJVRIJEDNIJEM…….NJEGOVOJ LJUBAVI……sve je prašina u usporedbi sa NJEGOVOM LJUBAVI prema tebi…

Budit ćeš se ujutro….umor koji je bio će nestati, jer ćeš osjetiti da sve što radiš NJEMU za ljubav te odmara koliko god se činilo teško…….sve je lako kad si NJEGOV

GOSPODINE POMOZI MI DA SE NE UMORIM OD DOBRIH DJELA..

Ovako izgleda to: jedan dan kao ni jedan…čujem ponekad…i mislim si…a možda i je tako, ali kad malo zastanem …jedan dan može biti kao godina, ako pogledamo posljedice toga dana koje nam se dogode nakon toga….posljedice su posljedica naših djelovanja na putu prolaznosti…put prolaznosti je svaki dan, koji nam izmiče sa zalaskom sunca….i tako iznova…samo izmiču, a mi smo pozvani da budem u tom trenu baš na onome mjestu gdje i jesmo….postoji razlika između nas ljudi i ona se veže baš na shvaćanje te prolaznosti i nebitnosti nama nametnutih stvari….što prije čovjek savlada tehniku spoznavanja dobroga i lošega…ali ne za sebe nego za drugoga…tek onda mu se otvaraju vrata za početak dolaska na put neprolaznosti….puno sam rekao ,a nisam ništa napravio…koliko puta nam je bilo tako, a u biti nam je potrebno obrnuto….napravi puno reci malo…i tako svaki dan….reci sve onome koji bi to želio čuti,,nema potrebe trošiti riječi na nekog tko neželi slušati iz nekih svojih razloga…….svi oni neće moći ostati ravnodušni kada vide vaša djela, jer je jednom jedna draga osoba rekla: “PO DJELIMA ĆETE IH PREPOZNATI”…nije spomenuo nikakvu pjesmu ili priču…jer oni koji žele vidjeti će vidjeti, a iz djela će i čuti…tako da nam isprazne priče netrebaju…opisati ću to ovako:
djete koje nezna razlikovati priču stvarnu od priče nestvarne, će uvijek povjerovati u djela koja vidi, i ostati će mu u sjećanju dok koliko se trudili mu objasniti, već za nekakvo kratko vrijeme će to i zaboraviti…tako i mi kao odrasli smo isti….puno priče nas fascinira na početku, ali poslije se to zaboravi…dok djela ostaju….

I tako naša dobra djela nas vode na put neprolaznosti kojim i bi trebali hoditi….prijatelju svaki dan je prilika da proživimo nešto…kakvo god bilo iskustvo na kraju dana moramo biti sretni, jer ima ljudi koji nisu se uspjeli probuditi i nisu bili u mogućnosti ništa iskusiti….i na tome trebamo biti zahvalni.

GOSPODINE PODARI MI SNAGE I VOLJE DA ČINIM DOBRA DJELA BEZ OBZIRA NA OKOLNOSTI, JER DOBRA DJELA SU TEBI MILA, A JA ŽELIM TEBI UZVRATITI BAREM DIO OD ONOGA ŠTO SAM DOBIO OD TEBE. HVALA TI GOSPODINE.