…gdje počinje kraj….počinje na početku odnosno prvi puta kad sagriješimo svjesno…tu je naš kraj..,tu je njegov početak…sve ono kad bi giješili u nekom svome svijetu neznanja..je oprostivo i lako izbrisivo…a kad nam savjest pokaže kako griješimo..odmah i bez puno pitanja treba krenuti u promjenu pravca…jer svaki put nije lako promjeniti svoj pravac…teško je ali nije neizvedivo..

ako smo svijesni da griješimo i to čak radimo onako kao iz zadovoljstva…jaoj se na nama…tu nema kraja našem očaju na kraju vremena…
ako bi sada promatrali kao da smo mi posebni i dosta sveti i kako negriješimo..onda ćemo krenuti sa laganim pitanjima o toj postojanosti i nepogršivosti…..:
-ako ja vjerujem i ako sam kršćanin i tako se zovem…
—-kad sam bio zadnji puta na raspolaganju nekoj starijoj osobi u svojoj blizini…?…kad sam bio prema svojoj djeci razborit..?…kad sam prema svome supružniku napravio sve ono što sam obećao na vjenčanju..?…kad sam prema svojoj djevojci se ophodio kao prema svojoj budućoj ženi…?…kad sam bio zadnji put na Svetoj Misi…???…kad sam zadnji put molio bez da sam nabrajao molitve samo da ih bude što više…????…kad sam se ispovjedio..???…kad nisam komentirao svoga svećenika…???….kad nisam prošao pored nekoga koga nisam želio pozdraviti jer sam bolji od njega…???…kad sam bio sudjelovao u nekom ogovaranju..??….kad sam zadnji put proveo dan da nisam ništa opsovao…niti jednu psovku..??…kad je bilo to kad nisam imao pokvarene misli…o svome bližnjem..??…kad sam učinio ono što sam mogao…???…kad sam rekao djeci da trebaju ići zajedno sa nama u crkvu..???…kad je bilo zadnji put kad sam svome supružniku napravio barem jednu malu lijepu stvar..koju bih volio da i on meni napravi..???kad je to sve bilo…???propitajmo se..!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!..i onda se nazovimo KATOLICIMA……………………….!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!????????????????????????????

I ima toga puno i još više od toga…Isus svojim utjelovljenjem i rođenjem nije želio pokazati kako je on moćan..nego je došao među nas da nam pokaže koliko nas volio i ljubi….i mi smo ga razapeli…ni manje ni više…prvo na sve moguće načine ponizili i onda ubili okrutnom smrću….i ON nam OPROSTIO sve to….i znam da će mnogi reći da su to napravili tamo neki ljudi….ali pitajmo se opet po barem jednom pitanju…a koga ja to ponižavam ili već nešto drugo…ako smo svi stvoreni na sliku Božju…kome onda ja to radim….DANAS,,,…!!??…znam…i osjećam da sve što radimo radimo NJEMU…..a i ON je to rekao “SVE ŠTO UČINISTE I JEDNOM OD OVE MOJE NAJMANJE BRAĆE , MENI UČINISTE”….tko će dobiti odlikovanje i od koga…propitajte se ..opet i …opet…i neka vam nebude teško…OPET…, sve dok vam ne bude jasno………..tko tu koga ponižava i razapinje danas…

GOSPODINE ISUSE NEK TVOJA LJUBAV I DOBROTA OČISTI MOJE SRCE, DUŠU,TIJELO,UM I RAZUM I NASTANI SE U MENI…HVALA TI..!

Što je to odlučnost…???…dali je to kad sam odlučan u nečem…???..ili kad sam odlučio nešto..ili kad su drugi odlučili umjesto mene..??…ili je to nešto što nas može koštati…??..

odlučnost je jedan osjećaj koji dolazi ili nedolazi bolje rečeno sam po sebi…netko nas ponekad pokrene da odlučimo…kao naprimjer kad vidimo kako je naš otac udario majku..pa poneseni njenom tugom i nesrećeom odlučimo da mi to nećemo nikad raditi…nekome….ili je to kad vidimo kako ima djece i odraslih koji trebaju tuđu pomoć da bi obavljali stvari koje mi radimo bez znanja o n jima..pranje nogu recim navečer…pa onda odlučimo kako ćemo gospodinu zahvaljivati i biti sretni na daru…kojem daru…dali smo stvarni nešto odlučili to tek pokazuju kušnje..svakodnevne…male i velike i srednje…sve su kušnje…

Ponekad odlučimo recimo ići svake nedjelje na svetu misu..i tako idemo svake nedjelje na svetu  misu, ali oni koji neidu kao mi…počnu nam se kao malo rugati i ako nismo stvarno to odlučili odnosno ako nismo našli pravi razlog za odluku onda ona polako se gasi i prestaje naša želja za provedbom…ali naći pravi razlog u ovome zbunjujućem svijetu je stvar odlučnosti…..to je odlučnost..kada svaki dan kad ustanem pomislim sa zahvalom prema gospodinu Bogu koji mi dade još jedan dan na raspolaganje….mogu raditi što god odlučim…ali ako odlučim da ću sve činiti da Njega slušam i usrećim….e onda ništa nije teško…jer ponekad se treba pitati …kako sam danas zahvalio Onome koji sve stvori, koji svim upravlja, koji sve zna…kako sam Mu zahvalio

ako Mu želim zahvaliti onda ću za svaku svoju odluku staviti Njegovu sreću…uvijek će biti ON u pozadini odluke…a ne moji prohtjevi ili želja z adokazivanje nekome drugome….ON je jedini koji nas nikad ne zaboravi….odluka da nas drži živima je u Njegovoj dobroti …ne u našoj nekoj posebnoj zasluzi,,…nego po Njegovoj dobroti….ON je dosljedan….kako da opišem NJEGA,……ON JE : nezamisliv, neuhvatljiv, nesebičan, odlučan, brz, dobar, moćan, hrabar, velik, jak, čudotvoran, blag, tih, pouzdan, miran, čudesan, istina, svjetlost, sjaj, bogat, siromašan, žedan, željan, gladan, strpljiv, čestit, čist, milosrdan, …ON je još puno toga, ali i kad bih sve napisao bile bi to samo ovozemaljske riječi koje nemogu Njega opisati…ON je neopisiv…ON se osjeća….unutra…nemoguće GA je opisati ničime doli ljubavi prema Njemu i drugima u tome leži naša odlučnost…pronaći pravu riječ koja bi ga barem malo opisala ili pojasnila Njega…ja je još uvijek tražim i odlučan sam u tome da neću prestati je tražiti……odlušnost neka me prati putem i neda mi trena pokolebljivosti u traženju opisa ili riječi….

GOSPODINE, MILOST UDIJELI SVOME DJETETU KOJE TE TRAŽI. DA OSJETI TVOJU BLIZINU I DA ODLUČI OSTATI U NJOJ U SVE DANE ŽIVOTA SVOGA . AMEN.

Tokom razmišljanja o Isusovu rođenju ovdje na zemlji…svi smo pozvani da osjetimo to na način kao da smo dio toga jer jesmo….kad su pastiri čuli za Isusovo rođenje u Betlehemu…počeli su nagovarati jedni druge da od tamo i da vide i uvjere su u ono što su čuli od anđela koji ima se ukazao…i kad su krenuli putem su razgovarali jjer iako su vidjeli svojim očima anđela i čuli svojim ušima …što je rekao..pitali su se kakav je Gospodin…kako je to moguće..postavljali su si razna pitanja….ali kad su došli na mjesto gdje se to sve dogodilo i vidjeli da je sve onako kako im anđeo reče počeli su hvaliti Gospodina i pričati svima o onome što su čuli od anđela…iznenadio ih je Isus koji je došao kod nas i izgledao je poput nas…i to im je bilo nešto što ih je učinilo drugačijima pri povratku na svoja dosadašnja prebivališta….otišli su drugačiji….

I mi smo pozvani da dopustimo Isusu da se rodi….ali u nama…i da mu damo prostora u svome životu…da ga upoznamo….da svjedočimo ono što smo čuli od Njega…da iako nekad sumnjičavi budemo svjesni Njegove volje i Ljubavi koju nam je iskazao kad se rodio i nama…i pozvao nas k sebi…

…..kad postanemo svjesni što je On učinio za nas i kad postanemo stvarno svjesni svoje grešnosti…pitati ćemo se čime smo mi to zaslužili..???…i ako Mu damo prostora On će nam pokazati kako dalje sa Njim….i kako koristiti Njegovu ljubav i zaštitu u svim vremenima koja dolaze i sve životne krize…

On se želio roditi daleko od svoga doma i bez puno buke i vike…u tišini jedne prohladne noći..negdje na osami izvan svih onih zemaljskih znamenitosti….pokazujući tko mu je bitan…MI….smo MU bitni….izato se i rodio….i želi se roditi u svima nama…da nam pomogne u našim svakodnevnim problemima….AMEN

Pišem ti , ali me nečuješ…šaljem ti poruke….ali nema nikakvog odgovora…malo sam zastao i počeo razmišljati zašto si me ostavio na stendbaju….

I evo otvori se…”nisam te zaboravio nikad”…kaže glas u dubini….
..sumnje naše su kao dvosjekli mač ako razmišljamo o problemu koji je na stvari i u biti tako da uvijek mislimo kako je netko drugi kriv za to …možda i je…, ali moramo se uvijke pitati kako je mene netko uspio pokolebati ili kako sam se uspio sam odvojiti…možda nisam dovoljno jak…,možda sam htio nešto što nisam spreman prihavtiti…možda ovo ..možda ono…svatko ima neki problem i neko obrazloženje za njega…..svi naši problemi su samo nastavak naše male oskudice vjere u Gospodina….jer iako smo u problemu…problem nas pokušava vratiti u odvojenost od bitnosti…naše…
naša bitnost je naveznaost i ovisnost o Onome koji nas pozva….ali isto tako Njegova želja za nama je neutješna i uvijek nas poziva i prima natrag…..UVIJEK….
pa zašto se onda brineš oko svoga problema…on je izvor tvoje slabosti…
-PREPOZNAJ…..RAZMISLI…..PRONAĐI…..OTIĐI…ZAHVALI….POKAJ SE….
svi oni koji tepokušaju odvojiti od tvoga saznanja u vjere u Gospodina ti nisu prijatelji….iako nekad se može desiti da i oni samo neznaju da te vrijeđaju…to znam iz osobnog iskustva, ali isto tako sam i ja nekad nekoga namjerno ili slučajno povrijedio….a ona jedna mala zgodica kaže…..”ne čini drugima ono što nebi želio da oni tebi čine”………kako jednostavno….ali baš zbog te jednostavnosti smo podložni kombinacijama…koje nas odvoje od Bitnog…i Stalnog….
Imajmo na umu da nam ne dolaze poruke onako kako bi mi htjeli nego onako kako Gospodin želi…a On se nalazi u malim stvarima , ali jako bitnim….jer nečini Njega zadovoljnim puno nego malo ,ali iskreno…to je put za prepoznavanje…malo …ali….iskreno…što god radili…napravimo bolje malo , ali iskreno..nego puno ,,,bez nekog značaja….ako nekome nešto pokloniš ili daš nemoj razmišljati dali je on to zaslužio ili ne…neka  tvoj naum bude pravedan…a njegov ako je recimo neki prevarant ili bilo što drugo…to je ipak njegova osobina o kojoj nemoj razmišljati…kao što i Gospodin nije razmišljao kad je svoj život dao za nas na križu i nije se vodio dali smo mi ovaki ili onaki…nego je to napravio radi nas i da nam pokaže kako se može sve napraviti ako nemaš puno predrasuda o ljudima….nego samo ljubav….jer tko sije Ljubav,,…taj bere…zadovoljstvo…puninu….i još bezgranične ljubavi…zato je posijmo…tu u blizini..i tamo daleko i svuda gdje god ima mjesta..i ako nema…samo je širite..i sijte….jer to Mu je milo….jer to mu je drago…..
ČINI ONO ŠTO BI VOLIO DA TEBI DRUGI UČINI…….KOLIKO GOD TI SE ČINILO NEMOGUĆIM….UČINI TO…RADI GOSPODINA…I KRENI SA MALIM STVARIMA…JER TU JE PUT…..”TKO JE U MALOM VJERAN..I VELIKOM ĆE BITI….A TKO JE U MALOM NEVJERAN..U VELIKOM GA NEĆE NI BITI…”….amen…aleluja…

Sad bih nešto napisao što me je već odavno mučilo i što nisam razumio..nikako…a to je :
Isusove riječi na križu koje su glasile….Bože moj…Bože moj zašto si me ostavio..!
Isprva dok sam o tome razmišljao sam mislio kako je Isus dok je bio na križu i u muci pomislio da ga je Otac ostavio, i to mi je bila onako kao neka poruka da nam daje prostora da i mi ponekad možemo posumnjati u Gospodina, ali čitajući i razgovarajući sa ljudima koji su već pročitali Psalam 22, sam uvidio da sam loše, pomislio o tome i da nikad, nikad, nikad, pa čak ni onda ne posumnjamo u Gospodina, u njegovu Ljubav, u Njegovu Dobrotu prema nama ljudima. A Isusova poruka je početak toga Psalma 22 koji je napisao kralj David prije otprilike 1000 godina prije krista, i napisao sve ono što će se desiti….
I čitajući i razmišljajući o tome zapisu sam uvidio da je Isus poslao poruku onima koji su ga razapeli jer im tamo jasno cijeli događaj opisuje sve ono što je se zbilo a ide ovako:
1Zborovođi. Po napjevu “Košuta u zoru”
Psalam. Davidov.
2Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?
Daleko si od ridanja moga.
3Bože moj, vičem danju, al’ne odvraćaš;
noću vapijem i nema mi počinka.
4A ipak, ti u Svetištu prebivaš,
Nado Izraelova!
5U tebe se očevi naši uzdaše,
uzdaše se, i ti ih izbavi;
6k tebi su vikali i spasavali se,
u tebe se uzdali, i postidjeli se nisu.
7A ja, crv sam, a ne čovjek,
ruglo ljudi i naroda prezir.
8Koji me vode, podruguju se meni,
razvlače usne, mašu glavom:
9“U Jahvu se on uzda, neka ga sad izbavi,
neka ga spasi ako mu omilje!”
10Iz krila majčina ti si me izveo,
mir mi dao na grudima majke.
11Tebi sam predan iz materine utrobe,
od krila majčina ti si Bog moj.
12Ne udaljuj se od mene, blizu je nevolja,
a nikog nema da mi pomogne.
13Opkoliše me junci mnogobrojni,
bašanski bikovi okružiše mene.
14Ždrijela svoja razvaljuju na me
k’o lav koji plijen kida i riče.
15Kao voda razlih se,
sve mi se kosti rasuše;
srce mi posta poput voska,
topi se u grudima mojim.
16Grlo je moje kao crijep suho,
i moj se jezik uz nepce slijepi:
u prah smrtni bacio si mene.
17Opkolio me čopor pasa,
rulje me zločinačke okružile.
Probodoše mi ruke i noge,
18 sve kosti svoje prebrojiti mogu,
a oni me gledaju i zure na me.
19Haljine moje dijele među sobom
i kocku bacaju za odjeću moju.
20Ali ti, o Jahve, daleko mi ne budi;
snago moja, pohiti mi u pomoć!
21Dušu moju istrgni maču,
iz šapa pasjih život moj.
22Spasi me iz ralja lavljih
i jadnu mi dušu od rogova bivoljih!
23A sada, braći ću svojoj naviještat’ ime tvoje,
hvalit ću te usred zbora.
24“Koji se bojite Jahve, hvalite njega!
Svi od roda Jakovljeva, slavite njega!
Svi potomci Izraelovi, njega se bojte!
25Jer nije prezreo ni zaboravio muku jadnika,
i nije sakrio lice svoje od njega;
kad ga je zazvao, on ga je čuo.”
26Zato ću te hvaliti u zboru veliku,
pred vjernicima tvojim izvršit’ zavjete.
27Siromasi će jesti i nasitit će se,
hvalit će Jahvu koji traže njega:
nek’ živi srce vaše dovijeka!
28Spomenut će se i Jahvi se vratit’
svi krajevi zemlje;
pred njim će nice pasti
sve obitelji pogana.
29Jer Jahvino je kraljevstvo,
on je vladar pucima.
30Njemu će se jedinom klanjati svi koji snivaju u zemlji,
pred njim se sagnuti svi koji u prah silaze.
I moja će duša za njega živjeti,
31 njemu će služiti potomstvo moje.
O Gospodu će se pripovijedat’
32slijedećem koljenu,
o njegovoj pravdi naviještati narodu budućem:
“Ovo učini Jahve!”
———————————————

 Ovo je napiasno 1000 godina prije krista. I eto sad mi je drago što sam ovo podijelio sa vama koji možete razmišljati i misliti o tome što god hoćete, ali ja mislim ovako:
Gospodin Bog, Gospodin Isus Krist i Duh Sveti su nama jadnicima uporište i oslonac, koliko god imali ili neimali materijalnog oni su tu i pomažu nam, ali ne onako kako bi mi očekivali i htjeli i to nas ponekad buni i udaljava…oni nikad nisu otišli nikuda uvijek su tu , ali mi smo ti koji ponekad odemo, i eto baš za divno čudo koliko smo dobri Bog u Svojoj Ljubavi nas uvijek primi nazad, ali ne po našim zaslugama nego po svojoj Dobroti i Ljubavi,
o kojoj nas stalno posjeća kad svako jutro nam omogući da ustanemo i pođemo putem…na kojem nas On vodi i poučava, ali nekako uvijek nas razdvoji nešto, mi uvijek žurimo , On ide polako….mi poželimo i hoćemo to odmah, a On čeka pravi tren….mi uzimamo stvari onakve kakve jesu, On ih prikazuje iz svih kutova…mi se ljutimo i gunđamo , On ljubi…..mi psujemo, ON blagosljiva…mi ogovaramo, On šalje Riječ svoju….mi se vežemo za sve ovozemaljsko, ON šalje Duha Svetoga….mi tražimo slike i potvrdu, On posla Sina svoga…i eto razapeše Njega oni koji ga ne prepoznaše zbog svojih grijeha, pa i mi još i danas i svaki dan Ga razapinjemo i udaramo po ranama NJegovim…jer ga nevidimo zbog grijeha svojih. ne zato dali je pitanje jeli On tu pored nas..jer je to neosporno..već je pitanje što je sve između nas .

..dokle god mi nepočnemo čistiti i izbacivati stvari koje nas udaljavaju od Njega nećemo ga naći…jer smo otišli ispred Njega i nabacali hrpu ovozemaljskih gluposti između nas i naravno tražimo krivca za to….i nikako da ga nažemo….

A krivi smo mi…a ne ON…iako je razapet kao krivac….i danas mi ga proglašavmo krivcem kao i oni prije…tako da nismo ništa bolji od tih licemjera…ništa..čak smo i gori..jer znamo, a  pravimo se da neznamo….

GOSPODINE, LJUBAVI SVOJOM KOJA MOŽE SVE OČISTITI. OČISTI SVE NAŠE SLABOSTI I PODARI NAM SNAGE DA OKRENEMO NOVI LIST, NA KOJEM ĆEŠ TI BITI NA PRVOM MJESTU. I SVE DA BUDE SA TVOJOM VOLJOM. JER NAŠA NAS VODI U PROPAST. AMEN

Želim ispuniti upisnicu da se ispišem..!…iz čega…?…od svega…i ….što onda…onda budeš slobodan za dialog…monolog…već nešto…..da pojasnim…jednoga dana kad razmišljao sam o samome sebi i o svojoj okolini…zapitao sam se gdje ja idem i koja je moja svrha…nisam mislio na put prema nekome određenome mjestu nego općenito …kud je idem….???..i za divno čudo..tajac…neznam, pa idem…ja idem..i idem ali eto neznam kuda…idem u glavnom….kad ono glasić…pomješan sa nečim i svačim….pokušavao sam čuti cijelo vrijeme i nije se ništa dešavalo…slušao sam i očekivao kao neku veliku rečenicu…i ništa nisam čuo…jer nisam bio svjestan da nisam podešen da čujem nego da osjetim….i sad trenutno radim na tome da počnem čuti srcem….to u opsiu nepostoji….u literaturi nema toga djela koje može ili knjige koja može pojasniti kako čuti s organom koji nema uho, ali ima jedna knjiga koja je napisana, koja se piše, i koja će se pisati, bez vremenska knjiga i zove se BIBLIJA…to je knjiga svih knjiga….to je knjiga koja govori organu koji nema uši..onda govori …ona jedina govori o onome što je bilo, što se dešava, i što će biti….u svakom njenom dijelu u svakoj njenoj rečenici.u svakom slovu njenom je Bog……i piše ovako: mojim riječima ili za mene….”ja sam bio,jesam i bit ću”…i cijela poanta je tu….napisao sam da ti pročitaš , jer sve je napisano za tebe i mene…..svako slovo se meni obraća…baš svako…nema tog slova oje nije meni napisano…sva su moja i meni….

Počeo sam Bibliju čitati nekad davno ima sigurno oko 1 godinu dana…ilustriranu sam nekako počeo i sad osjetim i vidim da velike promjene se desiše…u meni i oko mene, ali ta knjiga je moja, meni napisana, tek sad vidim da se mogu naći uvijek i svagdje…kao neka karta, atlas, zemljovid, kao neko pojašnjenje u obliku kojeg nemožeš razumiti odnosno očekivati čuti…nego prvenstveno se to sve u njoj osjeti daleko negdje u mome malom srcu…koje kuca i šalje signale na sve strane, meni znane i neznane,

I što se tiče knjiga…mislim da kad Bibliju pročitam onda ću uzeti neku drugu.,,,mislim da je stvaim ispred Biblije….čitam oko godinu dana…sad puno češće nego prije i mislim da sam pročitao (spoznao) negdje oko 0,000001%, znači ako nastavim ovim tempom čitanja, spoznati bibliju bi mogao za otprilike 1.000.000 godina, i uvidjeti o čemu se tu radi, ali ako je budem čitao srcem…osjetiti je mogu odmah i sve to svaki dan sve više i više..

.i eto onda što reći o upisu u razred ..gdje se netraži neka velika snalažljivost u vremenu i prostoru, netraži se dokazivanje moći učenja napamet, nema ocjenjivanja, nema ničega nama poznatog u vezi sa ovozemaljskim učenjem….to je razred gdje je ovo:
Učitelj stalno veseo i kad je tu i kad nije nama vidljiv
kriterij za ocjenjivanje …Ljubav, bezvremenska,bezgranična,
materijali stalno dostupni….usađeni u srce uvijek ih možeš koristiti
testovi….ništa lakše…pitanja, sa jedne, odgovori sa druge strane i još ako nisi siguran u ispravnost odgovora, možeš upitati Učitelja koji će ti dati uvijek odgovor
ozračje na satovima…Ljubav….Ljubav…i samo to..
Učitelj nikad nekasni bez obzira gdje se mi nalazili
učionica je naš život
uvijek lijepo uređena učionica, samo je moramo gledati srcem…ne očima, jer sve ono lijepo nije vidljivo ovim našim očima, ali ih imamo da postanemo svjeni koliko smo dobili, ocjena i kvaliteta koje nismo ničime zaslužili, i uzimamo ih kao nešto što je naše i što smo sami napravili….

I evo sad kad ovo znam i još puno toga što nemogu izraziti riječima već svojim osjetom, sa punom odgovornošću i bez prisile se upisujem u ovaj razred, jer nemam što izgubiti, kad ni nemam ništa osim svoga Učitelja, i Njegove Ljubavi i Riječi meni napisane radi lakšeg shvaćanja samoga sebe….

GOSPODINE, HVALA TI ŠTO SI MI POSLAO UPISNICU I OMOGUĆIO MI DA SE UPIŠEM U TVOJ RAZRED U KOJEM NEMOGU PROPASTI, AKO SE BUDEM DRŽAO ONOGA ŠTO SI MI VEĆ DAO. KAO ZNAK ZAHVALNOSTI SVAKI SVOJ TREN ĆU RAZMIŠLJATI O TEBI I POKAZIVATI DRUGIMA DA JE MOJ PUT U TVOME RAZREDU. AMEN

Sve navedeno je različito i isto….sve je ovako ili onako zavisi u kojoj poziviji se nalazimo…možda se i ne nalazimo…možda smo tek na putu da se nađemo…sve je to samo možda.
Veličina može biti ovo : ja sam uspješan poslovni čovjek, imam dobru karijeru, veliku kuću, tri automobila…imam još puno toga tome slično.,,,jako sam zadovoljan sa svime imam i obitelj koja me voli iako nisam često sa njima, ali ipak im mogu sve kupiti i  priuštiti…oni me vole …gdje god dođem u društvo svi me vole…u crkvu idem kad osjetim potrebu, jer ionako tamo idu svakakvi ljudi, a ja se volim družiti samo sa pametnima ili sa ljudima moje kategorije obrazovanja….i tako to još …je veličina…ovozemaljska…
ima jedna veličina manje vidljiva oku, ali se osjeti srcem i ide ovako: ja sam nitko i ništa iako radim za jednu dobro stojeću tvrtku, imam par “prijatelja” , jedan se zove Otac, drugi se zove Isus, treći Marija, četvrti Duh Sveti…oni su jedni od mojih najdražih prijatelja, imam ih još, ali ovi su mi prvi na pameti…..sve što imam i posjedujem u svome životu je ljubav  prema Njima…oni su mi uvijek tu…uvijek…
u crkvu idem kad god mogu ne da bi bio viđen nego da vidim i čujem što moji prijatelji mi poručuju…oni kažu danas da ima jedna bakica koja živi blizu mene…da je jako usamljena…da bi bilo dobro da je posjetim….i samo da i ona osjeti bliskost kao i ja…nemam joj što ponijeti…pomislih…..ali glas kaže podario joj lijepu riječ….hm dobro…koju..??…reci joj da kad bude htjela jesti kolača da ti javi koje voli da joj ti i žena pripremite, a dok ti ne javi ponesi joj onog pola kojeg si ti dobio….sladak je i lagan baš za nju…pola tebi pola njoj….
To je prava veličina gdje sa malo energije možeš kupiti puno ljubavi….i koja nemože nestati nikad…može se malo zaboraviti, ali nestati ,…nikad…
malenkost…poniznost u ovoj priči su …..nestavljati sebe ispred nikoga..ma tko god on bio….nikad….uvijek za posrednika uzimati jednog od  “prijatelja” i sve davati Njima na čast..oni znaju sve…
punina je ono kad imaš osjećaj da i kad bi vlak u punoj brzini udario u tebe…nebi ti ništa bilo….to se zarađuje samo sa Božjim djelima …ima ih puno , ja bih istaknuo samo Ljubav, jer je to Njegovo oružje…a Njegova oružja su Najjača….ON je …Ljubav

Kud si krenuo čovječe posrnuli…kud odeš i hromlješ na obje noge….kud trčiš i trošiš snagu na gluposti…uspori…prepoznaj,….upoznaj….uzvjeruj….budi blizu…jer je još malo vremna ostalo za nas slabe….plešći od onoga trena kad uzvjeruješ…jer je u tome spas….budi blizu sam sebi i Njemu jer je tu pravi put….
ne to nije sila..ne nije…,, to je ljubav i strpljenje…isčakivanje i očekivanje ljubavi Njegove …budi blizu…..budi blizu Njemu,,,..jer samo je u Bogu mir dušo moja…….ovo ponavljaj dokle god budeš imao snage u svojim plućima i srcu….sve do dana završetka…ovdje boravka…tako da duša zna gdje će……da nebi lutala uokolo..tražeći nešto…čega nema….
upoznati nekoga neznači vidjeti njegove mane…nego potrebu za rješavanjem prioblema…kad god imaš priliku budi blizu…toliko da osjetiš dah Njegov….

Nekoga osuditi i suditi nije na nama……kome da ja sudim …svome bratu..hm…da baš kako..???…kako da ga osudim…koliko god da je lošeg napravio…zar da se usporedima ja sa Njim koji sve zna….ja netrebam biti pamet previše da bih imao si dati za pravo da rješavam ono što je ON zapopčeo…ne nisam dostojan niti pročitati niti jedno slovo Njegovog zakona…tko sam ja da sam odlučujem…kojim putem da idem…a kamoli u svome neznanju da osudim svoga brata….sestru..tebe koji čitaš ovo što tipkam….moj brat je i veliki i mali…zavisi tko ga gleda……ja ili ON….

Kaže ovako…..: nisam dostojan….i nisam i neželim se uspinjati  tamo gdje mi nije mjesto…neželim se praviti pametan…kad nisam..ne nisam…bez Njega sam….korov, ništa,…ništa….sa Njim mogu sve….s Njim želim biti u društvu svaki dan….svaki sat….svaki minut…….svaku sekundu sve svoje Njemu dati na čast…..jer sve je to Njegov naum…..ne moj….ja sam samo izvršitelj, izvođač radova, ON je investitor i projektant svega i nadzor svega…moje je samo da MU služim i izvodim Njegove zadatke….bez imalo pitanja i uplitanja…mali sam….ali ipak dostojan da mu budem izvođač radova…to je čast…koja se nedobiva preko noći…za to treba puno odricanja i ljubavi…ali….isplati se….biti blizu Njemu

SAMO JE U BOGU MIR DUŠO MOJA…!

MOJ JE PUT NA TVOME SADA PUTU…!

http://www.youtube.com/watch?v=0ARIHo4c3R0