Sve navedeno je različito i isto….sve je ovako ili onako zavisi u kojoj poziviji se nalazimo…možda se i ne nalazimo…možda smo tek na putu da se nađemo…sve je to samo možda.
Veličina može biti ovo : ja sam uspješan poslovni čovjek, imam dobru karijeru, veliku kuću, tri automobila…imam još puno toga tome slično.,,,jako sam zadovoljan sa svime imam i obitelj koja me voli iako nisam često sa njima, ali ipak im mogu sve kupiti i  priuštiti…oni me vole …gdje god dođem u društvo svi me vole…u crkvu idem kad osjetim potrebu, jer ionako tamo idu svakakvi ljudi, a ja se volim družiti samo sa pametnima ili sa ljudima moje kategorije obrazovanja….i tako to još …je veličina…ovozemaljska…
ima jedna veličina manje vidljiva oku, ali se osjeti srcem i ide ovako: ja sam nitko i ništa iako radim za jednu dobro stojeću tvrtku, imam par “prijatelja” , jedan se zove Otac, drugi se zove Isus, treći Marija, četvrti Duh Sveti…oni su jedni od mojih najdražih prijatelja, imam ih još, ali ovi su mi prvi na pameti…..sve što imam i posjedujem u svome životu je ljubav  prema Njima…oni su mi uvijek tu…uvijek…
u crkvu idem kad god mogu ne da bi bio viđen nego da vidim i čujem što moji prijatelji mi poručuju…oni kažu danas da ima jedna bakica koja živi blizu mene…da je jako usamljena…da bi bilo dobro da je posjetim….i samo da i ona osjeti bliskost kao i ja…nemam joj što ponijeti…pomislih…..ali glas kaže podario joj lijepu riječ….hm dobro…koju..??…reci joj da kad bude htjela jesti kolača da ti javi koje voli da joj ti i žena pripremite, a dok ti ne javi ponesi joj onog pola kojeg si ti dobio….sladak je i lagan baš za nju…pola tebi pola njoj….
To je prava veličina gdje sa malo energije možeš kupiti puno ljubavi….i koja nemože nestati nikad…može se malo zaboraviti, ali nestati ,…nikad…
malenkost…poniznost u ovoj priči su …..nestavljati sebe ispred nikoga..ma tko god on bio….nikad….uvijek za posrednika uzimati jednog od  “prijatelja” i sve davati Njima na čast..oni znaju sve…
punina je ono kad imaš osjećaj da i kad bi vlak u punoj brzini udario u tebe…nebi ti ništa bilo….to se zarađuje samo sa Božjim djelima …ima ih puno , ja bih istaknuo samo Ljubav, jer je to Njegovo oružje…a Njegova oružja su Najjača….ON je …Ljubav

Kud si krenuo čovječe posrnuli…kud odeš i hromlješ na obje noge….kud trčiš i trošiš snagu na gluposti…uspori…prepoznaj,….upoznaj….uzvjeruj….budi blizu…jer je još malo vremna ostalo za nas slabe….plešći od onoga trena kad uzvjeruješ…jer je u tome spas….budi blizu sam sebi i Njemu jer je tu pravi put….
ne to nije sila..ne nije…,, to je ljubav i strpljenje…isčakivanje i očekivanje ljubavi Njegove …budi blizu…..budi blizu Njemu,,,..jer samo je u Bogu mir dušo moja…….ovo ponavljaj dokle god budeš imao snage u svojim plućima i srcu….sve do dana završetka…ovdje boravka…tako da duša zna gdje će……da nebi lutala uokolo..tražeći nešto…čega nema….
upoznati nekoga neznači vidjeti njegove mane…nego potrebu za rješavanjem prioblema…kad god imaš priliku budi blizu…toliko da osjetiš dah Njegov….

Nekoga osuditi i suditi nije na nama……kome da ja sudim …svome bratu..hm…da baš kako..???…kako da ga osudim…koliko god da je lošeg napravio…zar da se usporedima ja sa Njim koji sve zna….ja netrebam biti pamet previše da bih imao si dati za pravo da rješavam ono što je ON zapopčeo…ne nisam dostojan niti pročitati niti jedno slovo Njegovog zakona…tko sam ja da sam odlučujem…kojim putem da idem…a kamoli u svome neznanju da osudim svoga brata….sestru..tebe koji čitaš ovo što tipkam….moj brat je i veliki i mali…zavisi tko ga gleda……ja ili ON….

Kaže ovako…..: nisam dostojan….i nisam i neželim se uspinjati  tamo gdje mi nije mjesto…neželim se praviti pametan…kad nisam..ne nisam…bez Njega sam….korov, ništa,…ništa….sa Njim mogu sve….s Njim želim biti u društvu svaki dan….svaki sat….svaki minut…….svaku sekundu sve svoje Njemu dati na čast…..jer sve je to Njegov naum…..ne moj….ja sam samo izvršitelj, izvođač radova, ON je investitor i projektant svega i nadzor svega…moje je samo da MU služim i izvodim Njegove zadatke….bez imalo pitanja i uplitanja…mali sam….ali ipak dostojan da mu budem izvođač radova…to je čast…koja se nedobiva preko noći…za to treba puno odricanja i ljubavi…ali….isplati se….biti blizu Njemu

SAMO JE U BOGU MIR DUŠO MOJA…!

MOJ JE PUT NA TVOME SADA PUTU…!

http://www.youtube.com/watch?v=0ARIHo4c3R0

kad nekom darujemo svoje vrijeme—onda je ta osoba vjerovatno za nas posebna inače nebi …pklanjali svoje vrijeme….imamo li vremena na pretek..??…neznam, ali  znam da treba dio svog vrmena kojeg imamo nekad i posvetiti nekome tko nam je darovao to vrijeme…..da to smo dobili kao dar…nismo morali ništa napraviti, a dobili smo ga….
jedan naš dan se sastoji od 24 sata ili 1440 minuta…..hm…tko bi rekao da ima toliko puno minuta…pa zar nebi trebali barem jedan dio svog vremena posvetiti onome tko nam ga je darovao…
jedna misa u običnom danu traje cca 25 minuta, ako nemaš vremena za misu , ako moraš ići na posao….onda imaš krunicu …..valjda..??, pa odi na neko mjesto u osamu i izmoli jednu krunicu koja traje cca 20 minuta….ako nemožeš niti to, onda kad se ustaneš…dok obavljaš u kupaonici sve ono….izmoli par molitvi…već koje znaš ili neke svoje iz glave….moli onako kako bi ti volio da ti netko zahvali za ono vrijeme i ono dobro koje si mu poklonio…bez obzira o kome se radilo….ako nemožeš ujutro, onda navečer zahvali na provedenom danu……ako nemožeš ništa odo ovoga…nemoj dalje ni čitati..!!

hvala

ako ipak možeš nešto od ovoga onda si na dobrom putu da postaneš ono za što si stvoren….dijete Božije….da ….baš to……dijete Božije……ako možeš sve ovo napraviti u jednom danu….onda si već krenuo koračati putem sreće i spasenja….nisu ovo nikakve pridike niti obećanja….to je sve istina….
-čovjek koji moli…;:nepsuje, ne govori laži, na mrzi, ne ogovara, ne osuđuje, nije lijen, …..
ako si ponekad nađeš i društvo za sve ovo…onda imaš već i svoje prijatelje koji te praze na putu ozdravljenja i ljubavi……….
postavi si za cilj da :
_ postaneš dijete Božije…
_budeš dijete Božije…
_želi to cijelim bićem svojim…
_i onda posjeduj sve ono što je On pripremio za tebe,,,,a to je nešto najbolje i najljepše što ti se može desiti u tvome životu……amen

Svaki dan se pitam, kakva je moja bolest, od čega bolujem..???…svašta sam probao nebili došao do odgovora…nisam uspijevao sve do sada….otkriit o čemu je riječ….krenuti ću malo iz prošlosti………………
probati nešto i htjeti isto to što probavamo…može se uvalike razlikavati…i imati za posljedicu razne dobre i loše stvari….npr…..uvijek sam htio imati auto…..i imam ga sada….taj auto kojeg imam je potreba…kao….ispunjavajući moje potrebe taj auto…želi od mene nešto…malo goriva, malo ulja, malo ovoga malo onoga……trebam u njega ulagati da bih imao pouzdanja u njega…da me odveze tamo gdje želim….moram mu posvetiti svoju pažnju
………………to je jedan primjer kako moraš ulagati svoje dobro u nešto što ti može vratiti na razne načine i dobre i loše….iako si mu dao dobro
i sve ovozemaljsko je tako….pa čak i mi ljudi…ponekad dobro okrenemo na ono drugo…..

ALI…..da bi znao kako ozdraviti i kad ozdraviš kako zadržati zdravlje….eeeee to moraš posvetiti Njemu koji uvijek vraća dobro…uvijek….pa čak i sada dok ovo pišem ON mi to sve omogućava….da tipkam…dišem…..razmišljam….pišem…..uzdišem……radujem se…..i sve što mi se dešava je dobro za mene….ON to sve omogućuje i traži samo jedno……Vjeru uz potpuno predanje….pa čak i kad pogriješimo ON nam ponudi ozdravljenje preko ispovijedi i pokajanja…..oooooo….kakvo divno biće…..sve oprosti….i čak kad Ga zaboravimo i zatajimo …ON oprosti…..ooooooo…kakva dobrota…..

Ja sam ozdravio onoga trena kad sam shvatio da me ON voli …UVIJEK…..i da mi želi samo dobro..ON ..samo DOBRO želi…isto to daje…samo dobro…..pa na koga da se ljutim , a da prije nepreispitam sebe…kakav sam..??…..kome da neoprostim kad ej meni sve oprošteno……o kako je divan ON…!!!….pa ako želim ozdraviti još nekoga moram mu reći za Njega…to mi je dužnost….:!!!

I evo sad ti govorim….baš tebi što sad čitaš…..

Gospodin Bog je nama dao Sina svoga Isusa Krista , dao nam sliku kako trebamo živjeti i čemu se nadati…..i rekao puno puta “ovo je sin moj ljubljeni, u njemu mi sva milina, slušajte ga”…….ostavi…zanemari…sve na tren…..sve…i samo razmišljaj o tome….zašto nam je poslao Sina svoga….da ga mi razapnemo..???….da ga bičujemo….?…..da ga pljujemo….????….ne prijatelju nego da ga slušamo….ono što govori je istina i život…i samo tko vjeruje u Njega imati će život vječni…..amen

HVALA TI GOSPODINE ISUSE KRISTE ŠTO SI SVE MOJE GRIJEHE OTKUPIO.
ŽAO MI JE ZA SVE ONO KAD SAM TE POVRIJEDIO NA BILO KOJI NAČIN.
TRUDITI ĆU SE SVAKI DAN DA TI UZVRATIM BAREM MALO LJUBAVI.
SVE ONO ŠTO BUDEM RADIO BLAGOSLOVI TI I NEKA IDE TEBI NA ČAST.
ŽELIM TI REĆI DA MI JE DRAGO ŠTO IMAM TEBE ZA PRIJATELJA I BRATA, I POKUŠATI ĆU DA TE VIŠE NIKAD NE ZATAJIM I IZDAM NI PRED KIME,

JER

“SAMO JE U BOGU MIR, DUŠO MOJA…..”

samo je u BOGU mir, dušo moja

Eh da….svaki dan imamo priliku za dokazivanje i pokazivanje naših kvaliteta…raznih…!!….ponekad i nismo svjesni koliko smo kvalitetni…:!!:.i orginalni….imamo priliku svaki dan vidjeti i čuti na razni medijima kako možemo nekome pomoći sa svojim prilogom…kao nekom malom gestom ćemo nekome pomoći u životu….,,pa nam tako šalju uplatnice, pa nam pošalju na tv broj koji da nazovemo , pa da pomognemo….i tako se ubijamo šaljući poruke, pozivajući borjeve,  i što sve ne samo da bi pomogli…i pomažemo nekome jer mislimo tako….vjerovatno….pomognemo mi tu nešto…valjda….neznam…možda….a isti ti ljudi…MI….koji pomažemo onima kojima je potrebna pomoć..na razne načine …ponekad prođemo pored neke osobe…kao da je nema…slučajno nam je to brat..sestra, ali je ona bila nekad zločesta , pa je mi neželimo niti pozdraviti….jer smo mi bolji od nje…mi smo već poslali deset poruka i pomogli već nekim ljudima i djeci……..i tako prođemo….i odemo dalje….bez pozdrava……pa se onda MI …koji pomažemo uhvatimo kako želimo pomoći, ali šta ja imam sa svojim susjedmo koji ima para kao blata i leži bolestan u krevetu …pa nek si naruči nekog doktora i njegovateljicu , pa neka ga oni liječe..ima para može si priuštiti sve…….pa tako odemo dalje pomogati, svima…..pa onda dođemomkod svojih roditelja kojima treba samo naš osmijeh i lijepa riječ….ali smo ljtui na njih jer su oni više dali onome mome bratu i sestri ….pa neka im oni dolaze i neka oni idu kod njih kad im nešto treba, ja imam svoj život……
toliko se žurimo biti dobri da nestignemo osnovne stvari napraviti kako treba…. nemamo ljubavi u prvom redu…nego smo željni da nas ljudi hvale kako smo napravili ovo…za ovoga …ili poruku poslali za onoga koji nas niti nezna….,ali nek treba pomoći svima , ali najprije sebi…da uvudimo što je bitno …a što bitnije….!!!….nemoj proći pored NIKOG i misliti kako si bolji od njega ., jer ga tada osuđuješ, a tko sam ja ili ti…da nekome mi sudimo…???…nemoj misliti da ako netko ima novaca ima i dovoljno ljubavi….novac nemože kupiti ništa što ima veze sa ljubavi….pravom…
nema potrebe pomagati ljudima kao da želimo nekom pokazati i dokazati kako mi činimo dobra djela….neka naša djela govore o nama…ne mi….mi smo mali da bi pričali o dobrim djelima svojim….ako imaš priliku….a svi je imamo…pomozi onome prvom do sebe, pa ako stigneš onda i drugom…trećem, pa čak ako i uspiješ onda i onome kojeg neznaš….ali prvo do sebe….to neka bude prvo, jer možda ti baš taj čovjek prvi do tebe bude sam Gospodin, jer sigurno znam da je ON uvijek tu negdje oko nas…ne tamo kilometrima, nego uvijek u blizini nas….i netreba Njemu nikakva pomoć kad je ON svemoguć….Njemu treba naša vjera i ljubav prema njegovim sinovima i kćerima….tu nas želi vidjeti na djelu….ne tamo negdje nego baš tu u našem okruženju……….
Ako ti je sve to malo previše….budi razuman, pa probaj svaki dan umjesto da proletiš kraj svoga brata i sestre…stati na tren i poslušati što oni govore, jer i oni znaju nešto i osjete nešto,….nemoj žuriti …stani….poslušaj, jer se ponekad možeš iznenaditi kad se najmanje nadaš….nemoj si dati priliku da prođeš pored Njega , a da nestaneš, …to bi ti bio veliki gubitak u svakom pogledu……AMEN

Mnogo puta smo postavili puno pitanja , a dobili malo odgovora….dali je to stvarno tako..???…možda i je..!!…., a možda i nije….nekad kad se pitamo i tražimo odgovor , nevidimo pravu sliku, pa i ne postavimo pravo pitanje, tako da i nema odogovra…kako odgovoriti na nešto što i nije onako kako izgleda nama….puno toga gledamo ovozemaljskim očima…., pa tako i pitanja tražimo ovdje….i odgovore isto tražimo ovdje…i naravno ne nađemo ih..!
Svako pitanje ima svoj odgovor, negdje..:!
…puno sam na ovu temu razmišljao i tražio…i nisam našao odgovore, jer sam cijelo vrijeme sam  tražio nešto, a da ni sam nisam bio spreman prihvatiti odgovor…….
i onda se desilo ovo:
U potrazi za odgovore na pitanja, …zašto sam ovdje…??, zašto nisam tamo…??,
zašto je sve ovako…???zašto se dešava ovo..??….zašto je zajednica ovakva..???
zašto sam i ja ovakav.???…i tako pitajući se i tragajući mi je dosadilo….umorio sam se …pomalo….i kao ja postavim Njemu ultimatum…bez razmišljanja…!!….želim Gospodine da mi pokažeš put…želim to do večeras….!!!! i točka…..i nastavio sam čeakti….i čekati …i došlo je i večer ičekao sam…i čekao…..i ništa….tek nekad oko 3 sata ujutro …sam se probudio, upalio uređaj po imenu laptop…kao nekom rukom vođen….našao sam web bibliju i počeo čitati nešto…ni sam neznam što ni kako…..i od jednom kroz misli počinju se rađati ideje kako doći do odgovora……počinje mi govoriti….što moram napraviti da “skužim” sve ovo…i tako čitajući mi ostanu zabilježena 3 uvjeta za dolazak do odgovora…kao da je rekao mi Njegov glas ……stvarno želiš odgovore..??…evo ti 3 uvjeta i sve ćeš dobiti..
1. uvjet…………..NE GRIJEŠITI
2. uvjet…………..ČUVATI ZAPOVIJEDI, OSOBITO LJUBAV
3. uvjet…………..NE POVODITI SE ZA SVIJETOM
… i tek sad mi je jasno sve ovo…moraš se promjeniti da bi mogao shavtiti sve ovo ovdje…moraš biti čist da bih mogao doći do čistih odgovora..nevrijedi biti dobar sebi…..samo uz puno vjere i ljubavi ćeš doći do svih tebi potrebnih odgovora…i moći ćeš dati svima pravi odgovor na njihova pitanja, jer nećeš ih htjeti osuđivati nego im pokazivati Gospodina u Njegovom Svjetlu….onakav kakav je ON stvarno…..jako …..
…dragi moji prijatelji…..ova 3 uvjeta se čine lagana…i jesu….ali….jako nam puno vremena treba za provođenje, jer je jako teško promjeniti stav svoj do sada stečeni….i promjeniti svoje ponašanje….prema sebi i drugima….promjeniti svoje poglede prema svemu…..e to je teško …a ovo onda dolazi samo poslije promjena…..
 

Koja bi nas poruka ili slika uspjela promjeniti…neznam..možda niti jedna….ali ima puno prizora u našem svakodnevnom životu koji nas potiču na to da …..svaki tren koji živimo…jako dobro proučimo, jer baš taj tren može biti nama dio naše slike ili poruke…puno ih je da bi ih pamtili…ili pričali, ali ako ih zapišemo onda ostaju vječni…

NE BOJ SE…jednom je rekao i stalno govori, ali ne onako kako bi mi htjeli, nego onako kako ON to zna….dao ti je sve samo da te zaštiti i to sve je sveo na 10 malih zakona..Njegovih, ali to Njemu netreba nego nama, i nisu napisani za tamo neke koji su živjeli prije puno godina nego ponajviše radi nas…sad koji jessmo….tu na ovome mjestu, ali kako se pridržavati nečega što tražimo kad ni samo neznamo što želimo, danas ovako, sutra onako. Sve je jasno,posve….samo što nas nešto ovozemaljsko tereti da razmišljamo ovozemaljski, jer se bojimo da ćemo sve izgubiti ako nemamo ništa ovdje…sad pored nas…u džepu…u banci na računu,,,jednostavno moramo imati….kao…

Koliko poruka je već poslano, i slika objavljeno, ali mi kao da nevidimo ono što vidimo i nečujemo ono što čujemo….ovako je prikazana jedna mala slikica koja nas obvezuje da se ne obvezujemo sa ovozemaljskim…jer je to prolazno i ne toliko bitno…..
Na slici je dijete koje drži krunicu u ruci…..slika je jednostavna i bez puno šarenila…jasna…posve……………….JA sam te stvorio i od tebe želim samo da vjeruješ da JA mogu sve……nitko ti netreba, ne zato da nikog nemaš pored sebe, nego što će te svi prije povrijediti nego JA……JA te volim….ali ne onako kako ti misliš nego puno više….na Svoj način….budi kao dijete…budi radoznao u svojim istraživanjima Moje ljubavi prema tebi, budi radoznao i uživaj u darovima mira i ljubavi Moje, jer za to sam te stvorio i dao ti sve što imaš trenutno…..vjeruj u to….i ako ti oduzmem… to je za tvoje dobro…nemoj žaliti za ničim ovdje vidljivim, jer je sve nebitno ….

Hoćeš li da ti objasnim slikovito….?????…..ovako : zamisli da možeš poletjeti daleko u visine i da vidiš našu zemlju iz daljine….zamisli je tako veliku da se nalazi kao kap u oceanima svim tebi znanim,kao da je jedna kap od svih oceana, tako velika , a tako mala….e takva je i moja ljubav prema tebi…jako velika inače nebi bi tu sad gdje jesi….i znao sve što znaš i nebi čitao ovo…jer je sve to napisano i pojašnjeno da shvatiš da te želim u svome društvu…sad….a ne poslije, nego sad…upravo…

Nemoj se bojati pokazati da sam ti JA na prvom mjestu i stidjeti reći pred bilo kime da sam ti ja OTAC…i Ja tebe neću zanijekati ni pred kime….i nagraditi ću te kao svoga sina da uživaš u mome društvu za vijeke vijekova….

GOSPODINE HVALA TI ŠTO SI MI OMOGUĆIO DA TI POKAŽEM I DOKAŽEM SVOJU LJUBAV PREMA TEBI, IAKO IMAM PUNO PROPUSTA, TI ME I DALJE ŽELIŠ I VOLIŠ. HVALA TI NA TOME.

Trenutak je jedan mali…jako mali dio našega života koji nas može uvelike promjeniti …i nas i našu okolinu….pa tako imamo uvijek priliku da se suočimo sa trenucima…ugodnim..i drugim….svaki od njih ostavi neko obilježje na nas, malo ili veliko, ali uvijek ostavi…ta obilježja nas označuju u trenucima naših slavni i neslavnih dana…po putu našem nas obično ljudi sude po našim vanjskim obilježjima i to im je jedini bitno…samo to…kakvi smo…kako smo obučeni….kako kakav mobitel, ..kakav auto itd…međutim sve to je nebitno…nama kao bićima Božjim…jer je sve ono što je nevidljivo oku…je vidljivo Njemu…svi naši trenuci koji nas uvelike pomjerju u svim smjerovima..oni su vidljivi Njemu…On zna…SVE….ON je tu i zna SVE…..ponekad nas u tim našim trenucima …malo podsjeti i posjeti u nama nepodobnom obliku, ali ipak On zna što nama treba…On zna SVE….ipak
Svaki tren posvetimo Njemu….kad god imamo vremena za otići i ne raditi ništa…ostanimo tu i Njemu podarimo dio svoga vremena kojeg smo svejedno dobili od Njega….ponekad je dovoljno i malo da bi bili sretni u svakom trenu

Postoji li tren u našem životu kojeg bi se odrekli…???nešto čega se stidimo..???

Vjerovatno postoji jako veliki broj trenutaka…ali nemoj ih se odreći, jer su oni dio našeg života….stvarnosti…prihvatimo ih…razmotrimo ih….pohranimo ih….i nastavimo dalje, jer samo tako možemo napredovati….nije problem i nelagoda uvijek nama na štetu…nekad je i na korist iako nam neizgleda u tom trenu….ali je to sve nekako povezano i ima veza sa Njim…pa nemojmo se onda odreći ničega što ima veze sa Njim…koliko god nam bilo teško u tome trenu,….stisni zube….budi hrabar….očekuj sve osim onoga što bi ti sam sebi odredio….jer kad si sam…svi problemi su veliki, a kad si s Njim sve je lako…jer imaš Njega za saveznika, prijatelja, OCA, a otac uvijek želi sve najbolje za svoju djecu…iako oni toga nisu svjesni…nismo svjesni da smo svi mi bitni Njemu…i da nam je dao iz Ljubavi slobodnu volju tako da možemo uživati u svakom trenu u Njegovom društvu, ali samo ako mi to želimo, On to želi i zove nas…kad jednom odeš…On te zove nazad i sve će napraviti da se vratiš…nazad…

Ponekad kad smo bili ovdje ili ondje….vidjeli smo neke stvari koje su nas zatekle, iznenadile..!…ponekad je dovoljno i malo da bi bili dovoljno hrabri za neki sitni podhvat koji bi nam promjenio ….smjer….smjer je samo smjer i nema veze sa našim sitnim nedoumicama….ponekad je dovoljno vidjeti siromaha…da bi bili sretni što mi imamo krov nad glavom…i ponekad je dovoljno vidjeti osobu koja nije kao mi da bi bili sretni….sve je to samo ponekad…kad bi mi ponekad …samo ponekad nemislili samo o sebi bilo bi nam puno ljepše…jer na kraju vremena ostaje samo ljubav izgrađena na pojedincu ….rekao bih čovjeku…jer je to nešto što je vrijedno spomena ovdje u ovome našem svijetu…..ponekad se zapitajmo kad dođemo tamo gdje se vrednuje nešto što mi nemamo …kako će nas netko ocijeniti…kako ćemo nekome objasniti…da smo mi nešto drugo mislili…ako uopće i mi znamo što smo htjeli…..a htjeli smo sve od ovoga svijeta, a nismo predviđeni za zgrtanje ovih vrednota,…je rnije vrednota jedan jabuka koja nam stoji u zdjeli na stolu…nego nam je vrijednost ona kad tu jabuku podjelimo sa nekim tko će se toga sjećati…poneka barem….što će nam nešto što smo dobili..kad je to već naše…..sve smo dobili…..priliku za dokazivanjem da smo vrijedni onoga najvrijednijeg…..a do toga se dolazi sitnicama….ponekad i uvijek…sitnicama….neće nikoga razveseliti to što mi imamo kuću tamo negdje….već onaj mali dio našeg vremena predodređen za njega….to će čovjeka usrećiti….i nas naposlijedku…onaj tko sije sreću i ljubav će i požeti isto to iako ponekad u malo drugačijem obliku kojeg nekad i neprepoznajemo, ali ćemo ga SIGURNO dobiti….isto tako je i sa svime ostalim…..VJERUJ MI….iskusio sam to….ponekad vidimo čovjeka kako plače…to je jako strašno nama, a vjerovatno i njemu …čim plače…jer je to znak da njemu i nije baš svejedno…..ponekad…..je ljubav jača od svega…i uvijek…

Postojati ovdje je dar…
Uloge su različite….
Cilj isti…
——–PONEKAD I UVIJEK…..LJUBAV——

Promjeniti svijet je nemoguća misija…..ali sebe je moguće…ponekad i uvijek
i onda smo promjenili SVE,,,,

Postoji li osoba bez problema…mislim da ne…!!…mislim da svatko od nas ima svojih problema koji se ponekad odriče, ponekad stidi, ponekad žali zbog njih…jesu svi su problemi …skoro jednaki ,..samo što je nekako uvijek lakše riješiti tuđi problem…nego svoj….nekako brže bolje budemo gotovi sa tuđim problemima nego da svoje razmotrimo….
Mislim da je definicija problema u tome što svaki dan se bavimo sa nekim drugim stvarima  više nego da pogledamo činjenicama u čelo i da ih riješimo u svoju korist…svaki dan zapostavljamo neke sitne probleme i mučimo se sa njima umjesto da ih svaki dan riješimo što je više moguće….ariješiti ih sve je nemoguće nama, ali nije Njemu….pa tako mislim da je ponekad i stalno potrebno Njega zamoliti da samo da snage za rješavanje,   ne da rješi,,,nego samo snage i volje….ako nešto što možemo riješiti danas ostavimo za sutra….onda sutra imamo još jedan poslić koji se pretvara u problem….znači problem nastaje iz neke sporedne situacije koja je u početku bila poslić, postala kroz par dana, godina posao i prerasla u problem….i tako u nedogled sa svim našim poslićima, i potrebama…

Nije potrebno pričati puno o tuđim problemima…neki od tuđih problema su nekad potekli od nas…od naših sitnih gluposti…nekad smo nekome napravili nešto čega nismo ni svjesni, pa prema tome nemojmo misliti da su tuđi problemi lakši, ili samo njegovi, budimo spremni na razmišljanje kako ja mogu svojim djelima olakšati nekome rješavanje njegovih problema…..tek onda postajemo svjesni svoje ulaoge u tuđim životima,…nemojmo previše rješavati tuđe stvari jer se neke stavri nekom dešavaju da bi postao netko drugi, nemojmo činiti i rješavati ono što nije namjenjeno nama…neka svatko bude svoj moderator svojih problema i rješenja..mi samo molimo i budimo hrabri  rješiti svoje problema tako da nađemo izvore svojih sitnih problema i zatvorimo ih na bilo koji način….ponekad je to način koji će nas u tome trenutku jako puno rastužiti ili već nešto drugo što nam se nesviđa, ali vjeruj mi nakon nekog vremena nećeš moći vjerovati koliko problema koji nam se dešavaju leže u našem ponašanju i djelovanju prema drugim ljudima i stvarima….

budi hrabar priznati da ti netreba ništa od ovoga prolaznoga radi trenutnog zadovoljstva, počni se ponašati tako i uživaj sve ono što ti bude dolazilo od tvoga srca koje neće biti opterećno glupostima nego samo bitnim…a to je….na 1.mjesto stavi BOGA, poslije njega svoju obitelj, prijatelje ione kojima možeš ti pomoći na bilo koji način….i to je recept …samo  ti je potrebna vjera u to sve nabrojano i možeš poći lagano putem koji je za tebe namjenjen,……

GOSPODINE, STAVIT ĆU TE NA PRVO MJESTO BEZ MOGUĆNOSTI ZA IZMJENAMA, MOLIM TE DA ME DOVOLJNO OSNAŽIŠ ZA TAJ PODHVAT I DA MI BUDEŠ NA POMOĆI KAO I DO SADA. OPROSTI MI ŠTO TI NEPREPUSTIM SVE SVOJE ŠTO SI MI IONAKO TI DAO.