Ponekad kad smo bili ovdje ili ondje….vidjeli smo neke stvari koje su nas zatekle, iznenadile..!…ponekad je dovoljno i malo da bi bili dovoljno hrabri za neki sitni podhvat koji bi nam promjenio ….smjer….smjer je samo smjer i nema veze sa našim sitnim nedoumicama….ponekad je dovoljno vidjeti siromaha…da bi bili sretni što mi imamo krov nad glavom…i ponekad je dovoljno vidjeti osobu koja nije kao mi da bi bili sretni….sve je to samo ponekad…kad bi mi ponekad …samo ponekad nemislili samo o sebi bilo bi nam puno ljepše…jer na kraju vremena ostaje samo ljubav izgrađena na pojedincu ….rekao bih čovjeku…jer je to nešto što je vrijedno spomena ovdje u ovome našem svijetu…..ponekad se zapitajmo kad dođemo tamo gdje se vrednuje nešto što mi nemamo …kako će nas netko ocijeniti…kako ćemo nekome objasniti…da smo mi nešto drugo mislili…ako uopće i mi znamo što smo htjeli…..a htjeli smo sve od ovoga svijeta, a nismo predviđeni za zgrtanje ovih vrednota,…je rnije vrednota jedan jabuka koja nam stoji u zdjeli na stolu…nego nam je vrijednost ona kad tu jabuku podjelimo sa nekim tko će se toga sjećati…poneka barem….što će nam nešto što smo dobili..kad je to već naše…..sve smo dobili…..priliku za dokazivanjem da smo vrijedni onoga najvrijednijeg…..a do toga se dolazi sitnicama….ponekad i uvijek…sitnicama….neće nikoga razveseliti to što mi imamo kuću tamo negdje….već onaj mali dio našeg vremena predodređen za njega….to će čovjeka usrećiti….i nas naposlijedku…onaj tko sije sreću i ljubav će i požeti isto to iako ponekad u malo drugačijem obliku kojeg nekad i neprepoznajemo, ali ćemo ga SIGURNO dobiti….isto tako je i sa svime ostalim…..VJERUJ MI….iskusio sam to….ponekad vidimo čovjeka kako plače…to je jako strašno nama, a vjerovatno i njemu …čim plače…jer je to znak da njemu i nije baš svejedno…..ponekad…..je ljubav jača od svega…i uvijek…

Postojati ovdje je dar…
Uloge su različite….
Cilj isti…
——–PONEKAD I UVIJEK…..LJUBAV——

Promjeniti svijet je nemoguća misija…..ali sebe je moguće…ponekad i uvijek
i onda smo promjenili SVE,,,,