Užurbanost…prema boljem

Eh da….svaki dan imamo priliku za dokazivanje i pokazivanje naših kvaliteta…raznih…!!….ponekad i nismo svjesni koliko smo kvalitetni…:!!:.i orginalni….imamo priliku svaki dan vidjeti i čuti na razni medijima kako možemo nekome pomoći sa svojim prilogom…kao nekom malom gestom ćemo nekome pomoći u životu….,,pa nam tako šalju uplatnice, pa nam pošalju na tv broj koji da nazovemo , pa da pomognemo….i tako se ubijamo šaljući poruke, pozivajući borjeve,  i što sve ne samo da bi pomogli…i pomažemo nekome jer mislimo tako….vjerovatno….pomognemo mi tu nešto…valjda….neznam…možda….a isti ti ljudi…MI….koji pomažemo onima kojima je potrebna pomoć..na razne načine …ponekad prođemo pored neke osobe…kao da je nema…slučajno nam je to brat..sestra, ali je ona bila nekad zločesta , pa je mi neželimo niti pozdraviti….jer smo mi bolji od nje…mi smo već poslali deset poruka i pomogli već nekim ljudima i djeci……..i tako prođemo….i odemo dalje….bez pozdrava……pa se onda MI …koji pomažemo uhvatimo kako želimo pomoći, ali šta ja imam sa svojim susjedmo koji ima para kao blata i leži bolestan u krevetu …pa nek si naruči nekog doktora i njegovateljicu , pa neka ga oni liječe..ima para može si priuštiti sve…….pa tako odemo dalje pomogati, svima…..pa onda dođemomkod svojih roditelja kojima treba samo naš osmijeh i lijepa riječ….ali smo ljtui na njih jer su oni više dali onome mome bratu i sestri ….pa neka im oni dolaze i neka oni idu kod njih kad im nešto treba, ja imam svoj život……
toliko se žurimo biti dobri da nestignemo osnovne stvari napraviti kako treba…. nemamo ljubavi u prvom redu…nego smo željni da nas ljudi hvale kako smo napravili ovo…za ovoga …ili poruku poslali za onoga koji nas niti nezna….,ali nek treba pomoći svima , ali najprije sebi…da uvudimo što je bitno …a što bitnije….!!!….nemoj proći pored NIKOG i misliti kako si bolji od njega ., jer ga tada osuđuješ, a tko sam ja ili ti…da nekome mi sudimo…???…nemoj misliti da ako netko ima novaca ima i dovoljno ljubavi….novac nemože kupiti ništa što ima veze sa ljubavi….pravom…
nema potrebe pomagati ljudima kao da želimo nekom pokazati i dokazati kako mi činimo dobra djela….neka naša djela govore o nama…ne mi….mi smo mali da bi pričali o dobrim djelima svojim….ako imaš priliku….a svi je imamo…pomozi onome prvom do sebe, pa ako stigneš onda i drugom…trećem, pa čak ako i uspiješ onda i onome kojeg neznaš….ali prvo do sebe….to neka bude prvo, jer možda ti baš taj čovjek prvi do tebe bude sam Gospodin, jer sigurno znam da je ON uvijek tu negdje oko nas…ne tamo kilometrima, nego uvijek u blizini nas….i netreba Njemu nikakva pomoć kad je ON svemoguć….Njemu treba naša vjera i ljubav prema njegovim sinovima i kćerima….tu nas želi vidjeti na djelu….ne tamo negdje nego baš tu u našem okruženju……….
Ako ti je sve to malo previše….budi razuman, pa probaj svaki dan umjesto da proletiš kraj svoga brata i sestre…stati na tren i poslušati što oni govore, jer i oni znaju nešto i osjete nešto,….nemoj žuriti …stani….poslušaj, jer se ponekad možeš iznenaditi kad se najmanje nadaš….nemoj si dati priliku da prođeš pored Njega , a da nestaneš, …to bi ti bio veliki gubitak u svakom pogledu……AMEN