Mi ljudi često u našem životu, kada se neki problem dogodi, pitamo sebe i druge: tko je kriv? Tražimo krivca. U tom traženju često nismo objektivni; želimo ga naći pod svaku cijenu, ne birajući sredstva.
Paradoks ljudskog razmišljanja je u tome što je na kraju te borbe i traženja,
krivac, najčešće – netko drugi.

Kada nastane problem, on najčešće ima tri izvora: prvi je ono što smo naslijedili, drugi izvor smo mi sami, a treći je okolina. U puno slučajeva mi ćemo jednostavno izbaciti sebe kao krivca, jer nam je lakše okriviti okolinu ili nasljeđe. I tako nerijetko pronađemo “krivca” u okolini, nekoga tko uopće nema veze s tim problemom. Ali, pronalaskom tog lažnog krivca nismo riješili problem! Mi smo ga osudili, dodijelili mu status, ali problem i dalje stoji nepromijenjen i neriješen.

Uzmimo za primjer da naslijedimo neki aparat od prijatelja. Uključimo taj uređaj u struju, a on zaiskri i zadimi se. Mi mislimo da to tako mora, ili smo previše lijeni pozvati nekoga tko se razumije da pitamo je li to normalno. Ne riješimo taj detalj. Kada se udaljimo, taj aparat će možda opet zaiskriti i zapaliti se. Izgorjet će neke stvari oko nas. I kada dođu vatrogasci i stručnjaci, mi ćemo reći da je uređaj dobiven i prebaciti odgovornost na nekog drugog. Okrivit ćemo sasvim drugu osobu, ne stavljajući sebe kao krivca ni malo. A da li su naše oči vidjele iskre i dim? Jesu. Što smo poduzeli? Ništa.

Zašto je to tako? Zato što čovjek ne želi priznati sam sebi da je svojim neznanjem, lijenošću i zatvaranjem očiju doprinio da stvari budu još gore. Pronalaženje krivca nije rješavanje problema. Mi želimo da se svi drugi promijene, samo mi ne. Na ovaj svijet je nekada davno došao čovjek koji nije bio ni za što kriv – Isus Krist – pa smo ga osudili.

Glas viče: “Obratite se i vratite se!”. A što mi napravimo? Ništa. Dokle god je u nama takvo razmišljanje i prebacivanje odgovornosti, mi ćemo se gušiti i ugušiti.

Zato shvati: voda nije kriva zato što se čovjek utopio! Nego je čovjekovo neznanje krivo za njegovo gubljenje života u toj vodi. Život kada nas okruži nije kriv, nego naše neznanje i naša lijenost.!

Čovječe, za sve što ti se dešava preuzmi odgovornost i shvati da možda jednostavno nisi naučio plivati. Ne budi lijen i nemoj tražiti krivca drugdje. Postani svjestan toga, budi hrabar, odvaži se i daj si truda da se naučiš barem održavati na vodi, ako već ne znaš plivati.
Amen, Aleluja.!!!