Gotovo svaki dan čujem nešto novo i ne samo da čujem..već i vidim puno toga što nema veze sa odlaskom na počinak….koji počinak..??…mislim na onaj počinak….kada se čovjek probudi i počne razmišljati o svojoj svrsi i svom pohodu ovdje na ovome beznađu propasti u kojem vlada bezvlađe i požuda za svim osim Bogom…sve je bitno…sve nam je bitno osim nas i Njega u pravom smislu slike i riječi…opisanih u samo deset zapovijedi…sve drugo puno teže za nas ..nego pridržavati s enečega što j e stvoreno da bi nama bilo lakše…ne Njemu…nego nama samima….došao je dan kad se trebamo probuditi i otići na počinak…..i opet koji počinak..?–pa počinak recimo od rada Nedjeljom…počinak od zavisti…počinak od grijeha….tako samo može biti nama lakše, ne u početku…nego na kraju….kraj je početak…onoga pravoga…onoga za što smo izabrani.,,,nismo stvoreni da bi propali…nego da bi živjeli….sad…i onda…tamo sa Njim…ali On ima svoje zakone za nas…ne da nas koče…baš suprotno…da nam olokšaju put…jer samo je Njegov put pravi put ili kako bi ja to rekao MYWAY is the WAY= moj put je pravi put….a sve ostalo je sporedno i može nas odvesti tamo gdje neželimo biti…..
Ponekad je lakše ostati spavati nego budan gledati sve oko sebe…sve oko nas se dešava jer sve više ljudi izbacuje Gospodina iz svoga života stavljajući sebe na prvo mjesto, jer kao da smo sami sebe izabrali, kao da smo se sami kreirali, kao da znamo sve….i možemo sve bez Njega…e zato nam je svaki dan sve teže gledati….kako neki ljudi nemaju što jesti i to u našem susjedstvu, ne negdje tamo u dalekoj Africi, nego zu pored nas…oni su gladi svega, hrane, ljubavi, dobrih djela…svega.  Hranu bacamo, ljubav čuvamo samo za sebe da je nebi slučajno nekome poklonili u vidu nekog dobrog djela i znaka pažnje u vidu poklona za recimo rođendan….ne to je naše i samo za nas i radije to bacimo pred svinje nego da poklonimo nekome….a lijepo je rečeno:”ne bacajte bisere pred svinje”.
I još jednom…probudi se….i osvrni se oko sebe otvori oči…pogledaj prvog do sebe i to je čovjek….neki i nekaki sa svojom svrhom i zadaćom…pomozi mu…jer nikad neznaš gdje će te njegove riječi odveesti,,usudi se probati Božju dobrotu i providnost….usudi se iskusiti ljubav onoga koji ima sve u ruci…koji svime upravlja…usudi se probuditi i tražiti pomoć kroz pružanje pomoći drugima….probaj..nekošt puno, a zarada je neprocjenjiva, neizbrojiva, jer ide ono Njegovo koje kaže: “sve što učiniš, MENI si učinio”, zapitaj se srećo odabrana…kojim tokom želiš poći….PROLAZNOST ili NEPROLAZNOST….

GOSPODINE, POMOZI MI DA PUTUJEM PUTEVIMA TVOJIM BEZ OBZIRA NA MOJE POGREŠKE I PADOVE. OMOGUĆI MI DA ČINIM DOBRA DJELA TEBI NA ČAST.
HVALA TI GOSPODINE ŠTO SI MI NAMJESTIO SAT KOJI ME JE PROBUDIO, MOLIM TE DA DRUGIMA OMOGUĆIŠ DA SE PROBUDE ….!

Prijatelju moj. Poslao sam te da živiš , a ne da da se patiš…u svakoj svojoj muci potraži mene …JA ću te osloboditi…svih patnji…nemoj se dati zavarati da moraš patiti zbog nečije pohlepe…ne to nije tvoj problem ….nemoj patiti zbog nečije ljubomore…ne to nije tvoj problem…ne..,, tuđi problemi nisu tvoji problemi…svi smo poslani da živimo život u ljubavi…u kakvoj ljubavi..:!!!??? sigurno se pitaš prijatelju moj…e , pa u ljubavi prema bližnjem svom, samo neki od nas odaberu krivi put …put zadovoljstva ovozemaljskog.

Ovo ovdje što živimo je samo jedan mali dio naše ukupne životne priče…za puno više smo stvoreni i poslani na ovaj svijet…nije nam od ovoga ništa potrebno…..niti jedan mali dio ovoga ovdje, ali se svaki put vraćamo i prikupljamo krive stvari i slažemo ih na kriva mjesta….posloži prijatelju svoje stvari tako da si za SVE što ti je u i na listi…staviš prvo BOGA….Njega na prvo mjesto, na čelo svoje svake priče…svi koji te pitasju za Njega…reci ovako:

ON je moj prijatelj najbolji
ON je moj kum nad kumovima
ON je moj brat nad svom braćom
ON je moj OTAC
ON je neiscrpan izvor ljubavi
ON mi je SVE najbolje što mi se desilo u mome postojanju na ovome svijetu,
ŽELIŠ LI GA UPOZNATI PRIJATELJU MOJ….????
HOĆEŠ DA TI DAM BROJ NJEGOVOG TELEFONA…???
MOŽDA EMAIL..???
ILI HOĆEŠ DA VIDIŠ NJEGOVU SLIKU….???

ŽELIŠ…!?

E , pa kad želiš evo ti onda prijatelju sve to uzmi si da imaš…upoznaj ga na sljedeći način

Posjeti neku stariju osobu koja ti je u blizini i upoznaj se s njim
Otiđi u crkvu pomoli se za sve svoje prijatelje i bližnje i razgovaraj s njim
Pošalji mu i email, tako da svome bližnjem pokloniš nešto svoje najvrijednije i podijeliš sva svoja dobra od ovoga svijeta
Ako ga hoćeš vidjeti ….pogledaj u oči malom djetetu i razveseli ga i vidi NJEGA….jer je to djelo ruku NJEGOVIH na svoju sliku i priliku……prijatelju moj to je sva mudrost i pamet  koja ti treba kad Njega upoznaš….budi svoj…budi s Njim….pričaj svima o Njemu i Njegovoj ljepoti koja nije prolazna…koja je vječna i na koju smo mi pozvani….samo Mu moramo vjerovati i pustiti ga na prvo mjeto u našemu životu i svaki dan MU zahvaliti na svemu.

HVALA TI GOSPODINE NA JOŠ JEDNOM DANU KOJEG SI MI DAROVAO DA BIH SE JOŠ VIŠE U TEBE ZALJUBIO I SVIMA PRIČAO O TEBI I TVOJOJ DOBROTI. MOLIM TE NEDAJ DA SE ODJELIM OD TEBE…NIKAD…HVALA TI .

Svi smo mi ljudi posebna priča….svaki čovjek od rođenja ima svoje neke priče…svaki čovjek je poseban i nema dva ista čovjeka…ima sličnih i jako sličnih ,…ali istih nema…svi smo pozvani n aovaj svijet da bi pokazali sebi i drugima neku svoju priču…i sve više ljudi ima  više svojih priča….pa čak su počeli i omalovažavati druge kako bi oni bili u prvom planu….sebi…i drugima…
Sve počinje ovako…: jednoga dana postanemo svejsni sebe…postanemo svjesni da postojimo…i tako odrastamo učeći kroz život, gledajući svoju obitelj, prijatelje, poznanike…i tako usvajmo lik i djela…međutim danas živeći i radeći…nismo više u mogućanosti ljude dijeliti na dobre i loše…jer smo svi i dobri i loši….bez obzira na naš rad i djelo…dobri smo onoliko koliko drugi o tome govore…i loši onoliko koliko hoćemo biti…postoji razlika između toga kada mislimo kako dobrim djelima činimo dobro i lošima loše.,,,ali ….nije to baš tako…..nekada neko naizgled dobro djelo i nije dobro , jer dobro na kraju nezavrši…..pa isto tako ako nam se dogodi neko “loše” djelo na kraju ispadne dobro,……tako da je to jako izmješano……treba se voditi za ovim u prosudbama za činiti dobro ili loše……
Nismo mi ti koji sudimo što je dobro, a što loše…nego kad mislimo nešto napraviti , pa bilo to makar i ono najmanje što radimo svaki dan….zapitajmo se prvo:
-dali bih ja volio da meni to netko učini
-dali će se to svidjeti Njemu koji nas voli
-dali će to utjecati na mene…..
Svi odgovori leže u nama, samo ih treba naći…u tišini i molitvi,…ljudi su tu, mi smo tu, gospodin je tu…..nemoramo na sva zvona trubiti….onaj koji treba osjetiti će osjetiti i dobro i loše…….ONAJ koji treba znati već zna sve, a i mi ćemo to znati….netrebamo se hvaliti svojim djelima…..neka se djela naša hvale sa nama…..neka ljudi pričaju….neka se vesele….zbog naših djela…..jer samo oni to trebaju znati i osjetiti….
On će nas na kraju dana posjetiti u mislima i vjerujte mi znat ćemo što smo napravili dobro , a što ne….ON će nas obavijestiti….svojim načinima….i znati ćemo….sve ……
Njemu netrebaju trube….On to nevoli….ON voli mir i da razgovara s nama svima u miru i tišini, jer u tišini se čuju najljepše riječi….riječi koje sva vrata otvaraju….prepustimo se tišini Njemu i osjetiti ćemo što moramo učiniti Njemu za ljubav.

Pozvani smo na rad i čineći dobra djela i učeći po lošim…steći mogućnost ulaska u Njegovo Kraljevstvo….koje nas čeka…samo je na nama izbor…..ovom ili onom stranom…!

HVALA TI GOSPODINE NA SVIM RADOSTIMA KOJIMA ME OBASIPAŠ SVAKI DAN. MOLIM TE POMOZI MI DA I JA NEKOGA UČINIM RADOSNIM, SVAKI DAN.

To je onaj osjećaj kada se ujutro probudiš i shvatiš da si umoran, ali ne od posla, nego od ljudi koji svaki dan stave svoju neku novu masku….maske se mjenjaju , ali ljudi ostaju…. sa svim onim svojim slabostima….ponekad ujutro pomislim dali je moguće da opet iznova moram ići se susretati sa ljudima pod maskama…pa dokle više….kao na maskenbalu….sve je drugačije od one lijepe stvarnosti… koja nas okružuje….jer samo pravi pogled nas može odmoriti….to je onaj pogled jedne nemoćne osobe kojoj smo mi promijenili život sa svojim djelovanjem….možemo odabrati….i tu smo slabi….i sam sam takav….ponekad se uplašim promjene….jedne…druge…treće….isplaše me ljudi….mediji,…isplaše me da će nam biti jako loše….i oni nam nameću svoje maske da ih nosimo pri susretu sa drugim osobama…tako da ponekad  ni mi nismo ni svjesni da i  mi imamo masku…neku od nekog posuđenu…i kad je vratimo opet poželimo omati nešto od drugoga….sliku koju ćemo uzeti i izrezati oči i nos…kao da smo to mi……..i postajemo umorni jer cijelo vrijeme radimo nešto  što nije u našoj prirodi ili osobnosti….to je taj umor koji nas udaljava jedne od drugih,,….jer baš to žele ovi naši suvremeni znakovi da nas uvjere da možemo sve sami…mi  i naša maska …..

Lutajući tako unakolo i tražeći svoju sreću u nekim prolaznim stvarima svaki dan smo sve umorniji i umorniji jer sve što steknemo je prolazno……sve što imamo je prolazno..:!!?…kako pitam se i u tvoje ime…..KAKO…?…pa lijepo, Ovako:
-imaš kuću lijepo uređenu, auto super najnoviji, imaš pun ormar lijepe robe, imaš još puno toga….dođe nakon nekog vremena nešto i sve to nestane (požar recimo), i ostaneš sam bez igdje ičega i tako kad odeš sa ovoga svijet..ništa ne poneseš…baš ništa…..sve ostane

Vratit ću se sad na početak…nemaš ništa….ali imaš vjere u onoga koji te stvorio iz ljubavi…i uzvratiš mu tu ljubav , ali ON najviše voli indirektno odnosno preko tvojih djela….sve što činiš čini njemu indirektno preko svojih djela….jer samo tada i kad ti sve pred očima NESTANE …ON ti OSTAJE UVIJEK…..bez obzira što u trenu ostješ bez svega…negubi nadu i vjeru u NJEGA, jer On za tebe ima cijelu vječnost….samo za tebe…i traži da mu se povjeriš i sebe i sve što radiš….da nelutaš unaokolo nego…..
Skini masku, pokaži svoje pravo lice, budi dosljedan u ljubav prema NJEMU indirektno preko svojih dobrih djela i počni uživati u onome NAJVRIJEDNIJEM…….NJEGOVOJ LJUBAVI……sve je prašina u usporedbi sa NJEGOVOM LJUBAVI prema tebi…

Budit ćeš se ujutro….umor koji je bio će nestati, jer ćeš osjetiti da sve što radiš NJEMU za ljubav te odmara koliko god se činilo teško…….sve je lako kad si NJEGOV

GOSPODINE POMOZI MI DA SE NE UMORIM OD DOBRIH DJELA..

Ovako izgleda to: jedan dan kao ni jedan…čujem ponekad…i mislim si…a možda i je tako, ali kad malo zastanem …jedan dan može biti kao godina, ako pogledamo posljedice toga dana koje nam se dogode nakon toga….posljedice su posljedica naših djelovanja na putu prolaznosti…put prolaznosti je svaki dan, koji nam izmiče sa zalaskom sunca….i tako iznova…samo izmiču, a mi smo pozvani da budem u tom trenu baš na onome mjestu gdje i jesmo….postoji razlika između nas ljudi i ona se veže baš na shvaćanje te prolaznosti i nebitnosti nama nametnutih stvari….što prije čovjek savlada tehniku spoznavanja dobroga i lošega…ali ne za sebe nego za drugoga…tek onda mu se otvaraju vrata za početak dolaska na put neprolaznosti….puno sam rekao ,a nisam ništa napravio…koliko puta nam je bilo tako, a u biti nam je potrebno obrnuto….napravi puno reci malo…i tako svaki dan….reci sve onome koji bi to želio čuti,,nema potrebe trošiti riječi na nekog tko neželi slušati iz nekih svojih razloga…….svi oni neće moći ostati ravnodušni kada vide vaša djela, jer je jednom jedna draga osoba rekla: “PO DJELIMA ĆETE IH PREPOZNATI”…nije spomenuo nikakvu pjesmu ili priču…jer oni koji žele vidjeti će vidjeti, a iz djela će i čuti…tako da nam isprazne priče netrebaju…opisati ću to ovako:
djete koje nezna razlikovati priču stvarnu od priče nestvarne, će uvijek povjerovati u djela koja vidi, i ostati će mu u sjećanju dok koliko se trudili mu objasniti, već za nekakvo kratko vrijeme će to i zaboraviti…tako i mi kao odrasli smo isti….puno priče nas fascinira na početku, ali poslije se to zaboravi…dok djela ostaju….

I tako naša dobra djela nas vode na put neprolaznosti kojim i bi trebali hoditi….prijatelju svaki dan je prilika da proživimo nešto…kakvo god bilo iskustvo na kraju dana moramo biti sretni, jer ima ljudi koji nisu se uspjeli probuditi i nisu bili u mogućnosti ništa iskusiti….i na tome trebamo biti zahvalni.

GOSPODINE PODARI MI SNAGE I VOLJE DA ČINIM DOBRA DJELA BEZ OBZIRA NA OKOLNOSTI, JER DOBRA DJELA SU TEBI MILA, A JA ŽELIM TEBI UZVRATITI BAREM DIO OD ONOGA ŠTO SAM DOBIO OD TEBE. HVALA TI GOSPODINE.

Pomislio bih da je sve u redu…onaj koji nije progledao..kao i ja što sam bio…svaka sekunda je bitna u našem životu na ovome svijetu…. svaka sekunda prožživljena nas jača ili slabi ..u nekom pogledu…mislima putujem u srce ove organizacije koja nam pokušava pokazati kako možemo sve sami…i uspijevaju…nažalost…!!….možemo li  sve sami..?? možemo…malo sutra…!svaka epizoda prikazana je pomno i sa visokim učinkom iz razloga jer onaj koji nezna ništa o čovjeku i njegovom ponašanju, strahovima , potrebama, željama je dobio u ruke jako veliko oružje…MEDIJE….tv, radio, internet,  itd…sve je dobio..pružio nam je napravimo svoj profil i obznanimo ga svima osim Bogu jer je to njegova zamisao…da sve sazna…tako da zna što će nam pričati kako bi nas pridobio za sebe i pokazao nam da možemo sve sami i na ovome svijetu…udaljava na od našega Boga…pokazujući nam sebe kao spasenje….

Trenutak proveden na internetu i sve naše objave se pomno proučavaju i spremaju…tako da u svakom trenu može doći do nas sa raznih strana slabijih naravno…ali ne da nas ojača nego baš suprotno…da nam da lažnu nadu…da nam pokaže kako sve možemi i bez Boga i bez Njegove pomoći……

Pokazuju nam svaki dan kako se može zaraditi novac, kako se može ubiti, kako se može što god mi hoćemo jer smo mi skoro pa svemogući, jaki smo…to nam pokazuju…odabir je naš…netreba nam nitko…a kamoli Bog….ee koliko zablude i jada…!!!

dolazim sada do trena kada upadam u sustav za  praćenje i statistiku u kojem sve vidi onaj koji sebe predstavlja kao spasenje..
.on gleda kakvu boju volimo, kakvu nevolimo,
.gleda sve naše strahove
.gleda svu našu djecu
.vidi sve jer smo se previše otvorili ovozemaljskom, a zatvorili Bogu, sve to uz pomoć tehnologije koja Boga kao potrebu izbacuje iz našega života…..ali sve je to samo jer je
GOSPODIN milostiv i neželi sada ništa poduzimati…nego čeka da žito bude spremno za žetvu i onda će poslati svoje radnike da počupaju kukolj iz njegovog žita i spale ga, a žito pokupe i spreme ga u njegovu žitnicu…

Prijatelju ovo poruku ti pišem jer neželim da te uplašim jer je za to već kasno,,. nego ti pišem da je shvatiš ozbiljno i počneš gledati na stvari ovako:
-Gospodin Bog je stvaran i nije nikakva izmišljotina, On je Kralj Spasenja, On je živ,tu je pored tebe stoji pred vratima i čeka, ali nemoj da čeka dugo, jer nitko od nas to nevoli …čekati dugo….otvori vrata od svoga srca, budi spreman na mirnoću koja ti dolazi po Njemu jer te on želi kraj sebe,,..sve što ti napravi je iz ljubavi iako ti se neće činiti da je to tako, ali gledaj to ovako :slikovito ću ti opisati: ako želiš novo kupatilo, jer ti je staro već dojadilo ili bilo koji drugi razlog, prvo ćeš sve iz njega izbaciti (lažne slike), pločice sa zidova poskidati (maske), pa čak i žbuku ako neželiš da ti nove otpadnu zbog stare žbuke (grijeha)….sve izbaci (ispovijed) doći će majstori (DuhSveti) i početi će sa radovima….staviti će novu žbuku….nove pločice…novi namještaj…sve novo…a ono staro će baciti nešto na smeće, nešto će spaliti, nešto će zakopati….i tek onda ćeš moći gledati djelo ruku njihovih…
-koliko će te taj pogled koštati…e to je ono što neznaš dok nepočneš sa radovima, ali budi spreman na sve samo da gledaš tu ljepotu , jer od toga nema ništa ljepše …vjeruj mi odbaci sve što nevalja i uzmi si za pravo da budeš u novom i u ljepšem svijetu, bez obzira na radove koji te čekaju….

Prijatelju nedaj da te zavaraju….iako sve znaju o tebi….neznaju da kad se promjeniš ti neće moći ništa….nikakvi strahovi,,nikave druge stvari te neće moći udaljiti kad jednom osjetiš ono za što smo stvoreni…..za LJUBAV….
-LJUBAV je istina nepogrešiva
-LJUBAV je nenadomjestiva
-LJUBAV je snaga koji nitko nije vidio, a rijetki su je osjetili
-LJUBAV je spoznaja
-LJUBAV je sve jer od nje se neživi(nije za hranu), ali je hrana bez koje ne živimo
-LJUBAV je nešto od čega se ne udebljaš, nego narasteš do granica, bezgraničnog
-LJUBAV je slika tebe i Njega
-LJUBAV je sve
-LJUBAV je u nama, samo je treba malo probuditi
-LJUBAV je velika
-LJUBAV je kap iz koje nastane  slap
-LJUBAV je more mira bez kraja
-LJUBAV je nemoguće zamjeniti sa bilo čime na ovome svijetu
-LJUBAV je bliskost sa bližnjim
-LJUBAV je bespoštedna
-LJUBAV je nevidljiva oku ili bilo čemu osim srcu
-LJUBAV je plavidba po mirnom moru
-LJUBAV je ……………………………………………………..BOG…OTAC….naš

i sve drugo je malo u usporedbi sa jednom njegovom kapi kiše koju nam šalje  da nas posjeti kako nas nije zaboravio i kako nas voli…..

HVALA TI BOŽE ŠTO SI MI UPALIO SVIJEĆU U MOME ŽIVOTU I ŠTO ME VODIŠ PREMA PRAVOM SVIJETLU SVOM KOJE SE NEMOŽE NIKADA UGASITI….HVALA TI JER NISAM TO NIČIM ZASLUŽIO….HVALA TI NA TVOJOJ MILOSTI…HVALA TI I OPROSTI,..!

Putevima hodaj znanim, a ne neznanim…nekako mi se provukla misao ovakva…
Svaki dan imamo  priliku odabrati istinu ili laž…mogućnost odabira nam je  dana iz razloga da potvrdimo ljubav prema Njemu…on nas je stvorio prvenstveno iz ljubavi i naravno da očekuje uzvrat…uzvratit MU možemo na razne načine…to je naš odabir ne Njegov…prilikom svog izlaganja svijetu u prilici smo reći što nas je volja..možemo lagati…možemo istinu govoriti…možemo što god hoćemo, ali kad prođe period našeg izlaganja pred jednom publikom…dođe period pred drugom i trećom i tako dalje…i uvijek imamo nekoga iz predhodne grupe koji nas s radošću sluša….ako smo pribjegli lažima i govorili lažne stvari….naš um ih mora sve zapamtiti i posložiti po istom redu, a to mu je teško jer je ograničen…ponavljajući svaki dan laži uvijek imamo nove ljude koji se iznenade našim izlaganjem i one stare koji čuju priču istu ali malo drukčiju…i za njih postajemo jednostavno lašci….ljudi koji uvijek lažu i govore gluposti, pa čak i onda kad smo u pravu i govorimo dijelove istinite…za njih smo isti….i svaki dan sve više ljudi nam počinje vjerovati da lažemo uvijek…naša neistina će nas doveti pred rub sloma kao čovjeka…….

Sa druge strane ako se okrenemo istini….tek tu nas očekuju problemi pravi, svaki dan govoreći istinu nemoramo pamtiti neke stavri iz naše mašte nego govorimo o događajima iz našeg svakodnevnog razvoja…put je teži…put istine i ljubavi , ali hodeći tim putem rastemo iz dana u dan i jačamo kao čovjek , osoba…koja je mila Njemu, a kad smo mili Njemu onda rastemi iznutra prema van i jačamo iznutra prema van i sve tegobe nam nemogu ništa iznutra nego izvana ostavljaju tragove koji sa vremenom zacijele i postanu nevidljivi, nebitni, jer smo iznutra jaki….”kad vas budu svi progonili znajte da ste na putu prema meni”……

Laži nas slabe iznutra i pretvaraju u jako nestabilno osobu koja gradi svoju osobnost na lažima..to je propast…za nas kao čovjeka
Jednom prilikom sam čuo ovo:

“AKO MORAŠ BILO ŠTO STAVITI NA VAGU SA ISTINOM, BEZ OBZIRA NA TEŽINU, IZABERI ISTINU”….kratko i jasno…bilo što na ovome svijetu nemoj vagati sa istinom…
jer samo iz istine proizlazi prava ljubav prema svakom čovjeku, prema svima…

GOSPODINE MOLIM TE POMOZI MI DA UVIJEK IMAM SNAGE IZABRATI ISTINU, JER JE PO NJOJ PUT KOJI VODI PREMA TEBI, A TO JE PUT NA KOJEM ŽELIM BITI…S TOBOM

Kad sunce bude na svom zalasku…trebali bi zastati i pogledati u svojim mislima na svoj proživljei dan…malo ga proučiti…zastati nad svakom našom mogućnosti da nekome uljepšamo dan svojim djelom….jesmo li uspjeli…??…jesmo li uspjeli sa svojim mogućnostima, bez obzira kakve one bile u našem pogledu, barem imalo nekome uljepšati dan njegov…ako smo bili u mogućnosti zašto nismo napravili….ponekad ćemo naći milion razloga zašto nismo….i vjerovati ćemo da je to tako…
Sunce je već na izmaku i počinje tama, koja nas treba podsjećati kako uvijek poslije sunca ona dolazi…i samim time nas obvezivati da se radujemo novom početku dana…da svojim mogućnostima ma kakve god one bile probamo nekome uljepšati dan,,….jer uvijek imamo osmijeh kojeg možemo dati…to smo svi u mogućnosti , pa čak i onda kad nam je stvarno teško…imamo mogućnosti….imamo sve da postajemo bolji iz toga što ćemo činiti dobro svaki dan….bilo kome i bilo gdje…barem osmijeh i lijepa riječ…barem to i već krećemo na put prema tamo…gdje nas čeka svaki uzvraćeni osmijeh…svako naše djelo….svaka naša riječ…sve nas to čeka na kraju…pa kad ti je već BOG dao mogućnosti od početka dana samim time što si se probudio…i dao ti da možeš hodati među svojom braćom…barem učini to nekom uljepšaš dan….jer samo tako postoji mogućnost da postaneš razborit…ali ne u smislu da pričaš o drugima nego da drugima pričaš o sebi i o svom dragom prijatelju…Bogu…kojeg vidiš svaki dan u svakom svom prijatelju…koji dijeli trenutak s tobom….

Svi ovdje smo dobili neko vrijeme za trošenje (nazovimo to tako), kao i naša braća i sestre, pa kad već nas dan spoji na tren iskoristimo taj dio života n a nešto lijepo, uljepšajmo barem taj tren našeg zajedničkog života…kolika je čast imati nekoga tko ti posveti jedan dio svoga vremena…..a zamisli se na kraju dana koliko si čašćen kada spoznaš da je ON CIJELO VRIJEME uz tebe i sav svoj vijek daje za tebe….da bi mogao Njega častiti sa svojim djelima…pa se zapitaj o svojim mogućnostima da uljepšaš svoj odonos sa Njim i da se skupa častite nad tvojim dobrim djelima. Amen

GOSPODINE, TI IMAŠ VREMENA ZA MENE, MOLIM TE DA I JA IMAM VREMENA ZA TEBE, DA TE POKUŠAM UVESELITI SVOJIM DJELIMA. TAKO ĆU TI ZAHVALITI NA DANIIM MOGUĆNOSTIMA.POMOZI MI DA POSTANEM RAZBORIT…

Postojanje tu…nas obvezuje da radimo i živimo sa ljudima koji bi trebali biti dio nas i naše okoline…veći broj puta nas te osobe rane po ranama nezacjeljenim….i nisu oni tako krivi zbog toga, ali trenutak otvaranja naše rane je trenutak kada nismo u mogućnosti razumno se ponašati zbog boli koja nas razdire…okolina nas mijenja ako mi to želimo…mjenja nas zato jer smo tu u toj okolini…i prvi put kad osjetimo da nas okolina stišće i pritišće po istim ranama i po onim ožiljcima koji su još malo mokri od krvi….to je prvi znak našeg odlaska…i netrebamo biti nesretni zbog toga jer je  to jako dobro za nas…napustiti posao i promjeniti okolinu je vrlo lako…i ide ovako…..dobar dan, ja sam došao sa razlogom da dam otkaz, jer mislim da ova obitelj nije za mene i naravno niste vi krivi nego ja…i iskreno mi je žao, ali moram probati nešto drugo….hvala vam za sve vrijeme koje ste mi posvetili i dali u nadi da radim za vas….i tu je kraj….tek kad prekinemo sa jednom pričom možemo započeti novu…ja osobno sam ih prekinuo veliki broj…ponekad neke bez puno razmišljanja, ali svaki prekid me je doveo do  novog početka…boljeg moram priznati….i sad se više nebojim promjeniti ili prekinuti niti jednu priču…bitno mi je da sam cijelo vrijeme sa svojim STVORITELJEM koji me voli…a i sam znam da kad imaš nekoga koga voliš si u stanju sve napraviti da njemu ili njoj bude što bolje i da bude što sretnija s tobom……..

pa kad imam nekoga tko me voli bezgranično…zašto da si odvajam vrijeme na ono što me čini nesretnim i udaljava me od Njega koji me voli, pa i onda kad sam nesavršen pa čak ionda me voli bezuvjetno……..I PITAM JA VAS…KOGA DA SE BOJIM KAD IMAM NJEGA DA ME VOLI..KOGA SE BOJATI??…PRED KIME DA STREPIM KAD MI JE ON UZ BOK…..PRED KIME..???…..jedino mu služiti na taj nači da mu posvetim sve što radim i činim svima oko sebe…samo njemu…jer mi je On dao šansu da ga iznenadim svojoj ljubavlju prema drugima…što Ga više iznenadim On će biti sretniji….što je On sretniji …to će i meni biti bolje…..i tako stalno….a ne da se pokušavam dokazati bezbroj puta onima koji i onako samo sebe vole i nežele tu svoju ljubav podijeliti samnom…a toliko ljudi onih koji su u potrebi čeka da mu pomogneš….

I zato nemoj nikad biti nesretan zbog okoline ili zbog gubitka okoline jer je svaki gubitak ustvari dobitak….ALI PAZI nemoj davati svoja dobra u zamjenu za loše…nemoj činiti loše i neće ti nikad biti loše ….ne u smislu da ti je muka…nego u smislu da se ne osjećaš ugodno u svojoj okolini….čim te pritisne….makni se ….udalji se…da bi vidio pravim pogledom iz daleka o čemu se tu radi….

……………………………i reče ON ovako…..NEBOJ SE BITI ONO ŠTO JESI, JER SAM TE JA STVORIO BAŠ TAKVOG I JA ĆU TI DATI SVE ŠTO TREBAŠ SAMO UZVRATI LJUBAV MENI, ALI NEMORAŠ IZRAVNO NEGO PROBAJ SVAKI DAN UČINITI NEŠTO DOBRO I BIT ĆE DOVOLJNO….VJERUJEM U TEBE…NEMOJ SE BOJATI…BITAN SI MI….

Hvala ti GOSPODINE na ukazanom povjerenju i truditi ću se da te ne iznevjerim.!

Nisam ja dostojan da vam govorim kojim putem da idete….ali na ovome svijetu ima jedna cesta koja je jako uska i trnovita….nije ona trnovita sama os sebe…nego od naših djela sazdana….putić kroz grmove pune trnja je put koji nam pokazuje pravu sliku ovoga ovdje….u daljini ima lijepog puta , ali koliko god mi se trudili da dođemo do njega uvijek nas neki problemi ovozemaljski odvoje od tog pogleda…zadržati sliku je jako teško…čak ponekad i preteško…ali sve što mi sada živimo i što jesmo je put i cesta za dalje…ako ujutro ustaneš i posadiš nekakvo “malo” zlo…znaj da sve raste…ali eto to raste još brže jer sve što je otrovno pa bilo ono i jako malo…može puno toga zatrovati oko sebe….naveo bih kao primjer jednu kap nafte…koja može onečistiti milion kapi čiste vode…e takav je omjer i u ovom slučaju …jedan mali nepromišljeni “grijehić” nam može jako puno toga zatrovati…sve oko nas i nas same….znam da je teško biti bez grijeha..ipak nama ljudima…jer smo mi slabići….ali ako mi kao jako slabi odlučimo da budemo bolji iz dana u dan…..i da zaslužimo to bogastvo koje se sastoji od upoznavanja Boga Oca…kroz razne milosti koje nam daje…e to je bogastvo i snaga…samo tako postajemo jaki do besvijesti…jako je teško sve podesiti da radi onako kako mi želimo…jer to nikad ni neće biti…jer smo mi sami sebi najveći neprijatelji…uvijek nam je cilj biti kao netko za koga mi mislimo da je dobar i velik….ali mi smo Bogu najveći….ja…ti…on…mi trebamo gledati sebe i svoje propuste i slabosti ..a ne tuđe…tek onda postajemo uz njegovu pomoć veliki…to je veličina…koja se traži…ne vanjska…nego nutarnja veličina…koja će izgraditi nas kao osobu…to je bit svega….unutarnja veličina…koliko ljubavi stane u jedan mali centimetar našeg srca…e toliko smo veliki…i to je put…ljubav…i kad nas onda na putu naše i nešto ogrebe…znati ćemo da će i zarasti u ljubavi…neka ožiljak i ostane ali onaj vanjski…a onaj unutra će nestati pod pritiskom ljubavi…naša ljubav prema drugima bi trebala izgledati kao voda u nekoj posudi…koliko god da je želimo porezati, izmješati, ili nešto tome slično…ta voda nakon nekog vremena će se smiriti i postati jasna…bez obzira na sve…i tu je to sve…i tu našu ljubav nesmijemo dati drugima da je isprljaju…nego je uvijek čistiti i čuvati da ostane čista…naravno uz pomoć Boga koji će nam uvijek dati priliku da pročistimo našu vodu i da je sami neprljamo…e to je veličina ljubavi…kad je ljubav u pitanju sve drugo je nebitno ili manje bitno…sve drugo se kad tad ustupi ljubavi, jer jedino još nisu pronašli metodu kako da čovjeku zabrane da se zaljubi u Boga…i neće…jer je jedino LJUBAV…PUT, ISTINA I ŽIVOT

GOSPODINE TI SI NEISCRPAN IZVOR LJUBAVI PREMA NAMA, MOLIM TE, DAJ I MENI SNAGU DA BUDEM NEISCRPAN IZVOR DOBRIH DJELA, TEBI NA ČAST.