Sad bih nešto napisao što me je već odavno mučilo i što nisam razumio..nikako…a to je :
Isusove riječi na križu koje su glasile….Bože moj…Bože moj zašto si me ostavio..!
Isprva dok sam o tome razmišljao sam mislio kako je Isus dok je bio na križu i u muci pomislio da ga je Otac ostavio, i to mi je bila onako kao neka poruka da nam daje prostora da i mi ponekad možemo posumnjati u Gospodina, ali čitajući i razgovarajući sa ljudima koji su već pročitali Psalam 22, sam uvidio da sam loše, pomislio o tome i da nikad, nikad, nikad, pa čak ni onda ne posumnjamo u Gospodina, u njegovu Ljubav, u Njegovu Dobrotu prema nama ljudima. A Isusova poruka je početak toga Psalma 22 koji je napisao kralj David prije otprilike 1000 godina prije krista, i napisao sve ono što će se desiti….
I čitajući i razmišljajući o tome zapisu sam uvidio da je Isus poslao poruku onima koji su ga razapeli jer im tamo jasno cijeli događaj opisuje sve ono što je se zbilo a ide ovako:
1Zborovođi. Po napjevu “Košuta u zoru”
Psalam. Davidov.
2Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?
Daleko si od ridanja moga.
3Bože moj, vičem danju, al’ne odvraćaš;
noću vapijem i nema mi počinka.
4A ipak, ti u Svetištu prebivaš,
Nado Izraelova!
5U tebe se očevi naši uzdaše,
uzdaše se, i ti ih izbavi;
6k tebi su vikali i spasavali se,
u tebe se uzdali, i postidjeli se nisu.
7A ja, crv sam, a ne čovjek,
ruglo ljudi i naroda prezir.
8Koji me vode, podruguju se meni,
razvlače usne, mašu glavom:
9“U Jahvu se on uzda, neka ga sad izbavi,
neka ga spasi ako mu omilje!”
10Iz krila majčina ti si me izveo,
mir mi dao na grudima majke.
11Tebi sam predan iz materine utrobe,
od krila majčina ti si Bog moj.
12Ne udaljuj se od mene, blizu je nevolja,
a nikog nema da mi pomogne.
13Opkoliše me junci mnogobrojni,
bašanski bikovi okružiše mene.
14Ždrijela svoja razvaljuju na me
k’o lav koji plijen kida i riče.
15Kao voda razlih se,
sve mi se kosti rasuše;
srce mi posta poput voska,
topi se u grudima mojim.
16Grlo je moje kao crijep suho,
i moj se jezik uz nepce slijepi:
u prah smrtni bacio si mene.
17Opkolio me čopor pasa,
rulje me zločinačke okružile.
Probodoše mi ruke i noge,
18 sve kosti svoje prebrojiti mogu,
a oni me gledaju i zure na me.
19Haljine moje dijele među sobom
i kocku bacaju za odjeću moju.
20Ali ti, o Jahve, daleko mi ne budi;
snago moja, pohiti mi u pomoć!
21Dušu moju istrgni maču,
iz šapa pasjih život moj.
22Spasi me iz ralja lavljih
i jadnu mi dušu od rogova bivoljih!
23A sada, braći ću svojoj naviještat’ ime tvoje,
hvalit ću te usred zbora.
24“Koji se bojite Jahve, hvalite njega!
Svi od roda Jakovljeva, slavite njega!
Svi potomci Izraelovi, njega se bojte!
25Jer nije prezreo ni zaboravio muku jadnika,
i nije sakrio lice svoje od njega;
kad ga je zazvao, on ga je čuo.”
26Zato ću te hvaliti u zboru veliku,
pred vjernicima tvojim izvršit’ zavjete.
27Siromasi će jesti i nasitit će se,
hvalit će Jahvu koji traže njega:
nek’ živi srce vaše dovijeka!
28Spomenut će se i Jahvi se vratit’
svi krajevi zemlje;
pred njim će nice pasti
sve obitelji pogana.
29Jer Jahvino je kraljevstvo,
on je vladar pucima.
30Njemu će se jedinom klanjati svi koji snivaju u zemlji,
pred njim se sagnuti svi koji u prah silaze.
I moja će duša za njega živjeti,
31 njemu će služiti potomstvo moje.
O Gospodu će se pripovijedat’
32slijedećem koljenu,
o njegovoj pravdi naviještati narodu budućem:
“Ovo učini Jahve!”
———————————————
Ovo je napiasno 1000 godina prije krista. I eto sad mi je drago što sam ovo podijelio sa vama koji možete razmišljati i misliti o tome što god hoćete, ali ja mislim ovako:
Gospodin Bog, Gospodin Isus Krist i Duh Sveti su nama jadnicima uporište i oslonac, koliko god imali ili neimali materijalnog oni su tu i pomažu nam, ali ne onako kako bi mi očekivali i htjeli i to nas ponekad buni i udaljava…oni nikad nisu otišli nikuda uvijek su tu , ali mi smo ti koji ponekad odemo, i eto baš za divno čudo koliko smo dobri Bog u Svojoj Ljubavi nas uvijek primi nazad, ali ne po našim zaslugama nego po svojoj Dobroti i Ljubavi,
o kojoj nas stalno posjeća kad svako jutro nam omogući da ustanemo i pođemo putem…na kojem nas On vodi i poučava, ali nekako uvijek nas razdvoji nešto, mi uvijek žurimo , On ide polako….mi poželimo i hoćemo to odmah, a On čeka pravi tren….mi uzimamo stvari onakve kakve jesu, On ih prikazuje iz svih kutova…mi se ljutimo i gunđamo , On ljubi…..mi psujemo, ON blagosljiva…mi ogovaramo, On šalje Riječ svoju….mi se vežemo za sve ovozemaljsko, ON šalje Duha Svetoga….mi tražimo slike i potvrdu, On posla Sina svoga…i eto razapeše Njega oni koji ga ne prepoznaše zbog svojih grijeha, pa i mi još i danas i svaki dan Ga razapinjemo i udaramo po ranama NJegovim…jer ga nevidimo zbog grijeha svojih. ne zato dali je pitanje jeli On tu pored nas..jer je to neosporno..već je pitanje što je sve između nas .
..dokle god mi nepočnemo čistiti i izbacivati stvari koje nas udaljavaju od Njega nećemo ga naći…jer smo otišli ispred Njega i nabacali hrpu ovozemaljskih gluposti između nas i naravno tražimo krivca za to….i nikako da ga nažemo….
A krivi smo mi…a ne ON…iako je razapet kao krivac….i danas mi ga proglašavmo krivcem kao i oni prije…tako da nismo ništa bolji od tih licemjera…ništa..čak smo i gori..jer znamo, a pravimo se da neznamo….
GOSPODINE, LJUBAVI SVOJOM KOJA MOŽE SVE OČISTITI. OČISTI SVE NAŠE SLABOSTI I PODARI NAM SNAGE DA OKRENEMO NOVI LIST, NA KOJEM ĆEŠ TI BITI NA PRVOM MJESTU. I SVE DA BUDE SA TVOJOM VOLJOM. JER NAŠA NAS VODI U PROPAST. AMEN
