Jednom pišući tekst koji mi je onako dolazio sam po sebi…primjećujem nešto u svojoj blizini…nešto rukom izrađeno…nešto što ima svoju priču….razmišljam….
Ponekad mi ljudi i ja osobno tražimo sreću negdje daleko…tražeći je i dajući joj u tome traženju neki oblik koji bi nama odgovarao kao sreća, ne primjećujemo kako je sreća već pored nas odavno…sreća da imaš nekoga pored sebe kome si ti kao neki uzor u svemu…a ti tražiš nešto što nema uzroka…sreću tražiš…???
poklonjena pažnja jednom običnom cvijetu rukom čovječjom izrađenom…ime mu je ruža..pobuđuje u meni osjećaje koji neprimjećujem svaki dan….ruža je rađena od otpada…ali iz ljubavi i sa idejom….od otpada je i ima ipak neku svoju toplinu…u nju je netko uložio jedan dobar dio svoga vremena…i svojih zapažanja…stvorio je nešto što pobuđuje pitanje…ako dijete može napraviti nešto od smeća i da bude lijepo….kako onda nediviti se tomu djetetu ili čovjeku kojega stvori Bog iz ljubavi….svako od nas je priča za sebe, ali smo svi povezani u ljubavi Božjoj…, pa kako onda ipak mi nedopustimo drugima da naprave nešto lijepo od smeća…možda nas iznenade…
ruže još pričaju o tome kako ih je netko vidjeo još dok su bile smeće…dok su bile u kanti za smeće….i sad su svoj svojoj punini i ljepoti tu na stolu i svjedočekako je ipak moguće biti dobar iimati svoju svrhu…samo ako si stvoren iz ljubavi i sa svrhom
Pa i mi smo stvoreni iz ljubavi, ali jedne puno, puno veće…stvoreni smo sa svrhom ..da drugima i našem Stvoritelji napravimo radost, bez puno dokazivanja da smo nešto drugo, već samo ono što jesmo….ruže stoje i pričaju svoju priču, pa stanimo i mi i ispričajmo svoju priču bez puno nekih očekivanja,ali iskreno i sa pouzdanjem u Gospodina i vjeri u Gospodina…koji nas stvori i koji od nas traži samo da budemo ono za što nas je On stvorio…jer i ove ruže kad bi htjele da budu nešto drugo…nebi mogle…izmjenile bi se i postale ne baš lijepe, jer ih je njihov stvoritelj stvorio onako kako mu se svidi….kao i nas naš Stvoritelj…baš takve kakvi jesmo…i ne trebamo biti netko drugi…već se opustiti i prepustiti onome tko nas stvori baš onakve kakvima nas vidje i prije negoli smo došli ovdje…pokazati svoju svrhu, a to je LJUBAV….prvenstveno prema Stvoritelju i prema stvorenome…baš onakvo kakvo je….
