Želim ispuniti upisnicu da se ispišem..!…iz čega…?…od svega…i ….što onda…onda budeš slobodan za dialog…monolog…već nešto…..da pojasnim…jednoga dana kad razmišljao sam o samome sebi i o svojoj okolini…zapitao sam se gdje ja idem i koja je moja svrha…nisam mislio na put prema nekome određenome mjestu nego općenito …kud je idem….???..i za divno čudo..tajac…neznam, pa idem…ja idem..i idem ali eto neznam kuda…idem u glavnom….kad ono glasić…pomješan sa nečim i svačim….pokušavao sam čuti cijelo vrijeme i nije se ništa dešavalo…slušao sam i očekivao kao neku veliku rečenicu…i ništa nisam čuo…jer nisam bio svjestan da nisam podešen da čujem nego da osjetim….i sad trenutno radim na tome da počnem čuti srcem….to u opsiu nepostoji….u literaturi nema toga djela koje može ili knjige koja može pojasniti kako čuti s organom koji nema uho, ali ima jedna knjiga koja je napisana, koja se piše, i koja će se pisati, bez vremenska knjiga i zove se BIBLIJA…to je knjiga svih knjiga….to je knjiga koja govori organu koji nema uši..onda govori …ona jedina govori o onome što je bilo, što se dešava, i što će biti….u svakom njenom dijelu u svakoj njenoj rečenici.u svakom slovu njenom je Bog……i piše ovako: mojim riječima ili za mene….”ja sam bio,jesam i bit ću”…i cijela poanta je tu….napisao sam da ti pročitaš , jer sve je napisano za tebe i mene…..svako slovo se meni obraća…baš svako…nema tog slova oje nije meni napisano…sva su moja i meni….
Počeo sam Bibliju čitati nekad davno ima sigurno oko 1 godinu dana…ilustriranu sam nekako počeo i sad osjetim i vidim da velike promjene se desiše…u meni i oko mene, ali ta knjiga je moja, meni napisana, tek sad vidim da se mogu naći uvijek i svagdje…kao neka karta, atlas, zemljovid, kao neko pojašnjenje u obliku kojeg nemožeš razumiti odnosno očekivati čuti…nego prvenstveno se to sve u njoj osjeti daleko negdje u mome malom srcu…koje kuca i šalje signale na sve strane, meni znane i neznane,
I što se tiče knjiga…mislim da kad Bibliju pročitam onda ću uzeti neku drugu.,,,mislim da je stvaim ispred Biblije….čitam oko godinu dana…sad puno češće nego prije i mislim da sam pročitao (spoznao) negdje oko 0,000001%, znači ako nastavim ovim tempom čitanja, spoznati bibliju bi mogao za otprilike 1.000.000 godina, i uvidjeti o čemu se tu radi, ali ako je budem čitao srcem…osjetiti je mogu odmah i sve to svaki dan sve više i više..
.i eto onda što reći o upisu u razred ..gdje se netraži neka velika snalažljivost u vremenu i prostoru, netraži se dokazivanje moći učenja napamet, nema ocjenjivanja, nema ničega nama poznatog u vezi sa ovozemaljskim učenjem….to je razred gdje je ovo:
Učitelj stalno veseo i kad je tu i kad nije nama vidljiv
kriterij za ocjenjivanje …Ljubav, bezvremenska,bezgranična,
materijali stalno dostupni….usađeni u srce uvijek ih možeš koristiti
testovi….ništa lakše…pitanja, sa jedne, odgovori sa druge strane i još ako nisi siguran u ispravnost odgovora, možeš upitati Učitelja koji će ti dati uvijek odgovor
ozračje na satovima…Ljubav….Ljubav…i samo to..
Učitelj nikad nekasni bez obzira gdje se mi nalazili
učionica je naš život
uvijek lijepo uređena učionica, samo je moramo gledati srcem…ne očima, jer sve ono lijepo nije vidljivo ovim našim očima, ali ih imamo da postanemo svjeni koliko smo dobili, ocjena i kvaliteta koje nismo ničime zaslužili, i uzimamo ih kao nešto što je naše i što smo sami napravili….
I evo sad kad ovo znam i još puno toga što nemogu izraziti riječima već svojim osjetom, sa punom odgovornošću i bez prisile se upisujem u ovaj razred, jer nemam što izgubiti, kad ni nemam ništa osim svoga Učitelja, i Njegove Ljubavi i Riječi meni napisane radi lakšeg shvaćanja samoga sebe….
GOSPODINE, HVALA TI ŠTO SI MI POSLAO UPISNICU I OMOGUĆIO MI DA SE UPIŠEM U TVOJ RAZRED U KOJEM NEMOGU PROPASTI, AKO SE BUDEM DRŽAO ONOGA ŠTO SI MI VEĆ DAO. KAO ZNAK ZAHVALNOSTI SVAKI SVOJ TREN ĆU RAZMIŠLJATI O TEBI I POKAZIVATI DRUGIMA DA JE MOJ PUT U TVOME RAZREDU. AMEN
