POnekad dok razmišljam o tome gdje sam i gdje sam mogao biti misli me odvuku na razne lokacije. Jedan od takvih lokacije je svakako mjesta poput adreas astanovanje moje boitelji od braće i sestre do ostalih rodbinskih adresa.! Moji osjećaju tu postaju sasvim drugačiji, mjenjaju se , odlazei i vraćaju se. Nada da može biti bolje uvijek je tu, ali postaojenj u ovome trenutku n aovome mjestu je ipak nešto što me čini tako da moram zastati razmisliti o svemu što je bilo i što će biti, ali je ipak najvažniji ovaj tren i ovo ovdje.! Radeći i služeći se dobrim znači da sam živ i da mi je dodjeljeno dosta ovlasti od samog stvoritelja svega.

Dan za danom vrijeme prolazi u tišini i u buci….ide nestaje…
Možda nije dovoljno biti hrabar…kao naprimjer lavica…možda nije dovoljno biti nešto posebno…možda je dan bliži nego noć…sve se to možda bitne stvari…
Oči koje nemaju kad željeti nešto od ovoga su oči naše djece…one su uvijek i uvijek male sa puno znatiželje, jer mnogo iskrene ljubavi nam daju ,,,,a pitanje koliko smo im mi u stanju vratiti..????…??!?…dali ima stignemo vratiti neiskvarenu ljubav od silnih naših “obaveza”…oči male samo žele ljubav na tako jednostavne načine..!!!…mi smo ti koji smo to iskomplicirali…zadali smo si ciljeve koji su nebitni….više vrememna provodimo gledajući u ekrane svojih uređaja…negoli u oči svoje djece……ekrani nam pruzaju nešto što se može kupitii…naša nam djeca daju nešto neprocjenjivo…vrijeme i ljubav-… mi smo ti koji ju odbacuju pod izgovormo da nemamo vremena…zar stvarno???…nemamo vremena ???..nadam se da nije to sve što im imamo za reći, jer bi to bilo najodurnija laž ikad izgovorena na ovome našemu svijetu….netraže te oči vječnost, več trenutak koji će ostati u vječnosti…jedan mali tren da pogledamo i zapitamo se što je u pogledu toliko toplo i kako to da smo mi izgubili osjetilo za toplinu..????????…zašto n e osjetimo to..????…tko j ekriv…???pogled nas čeka ..!!!…uzvrat ili ne na nama je..!!!…mi smo ti koji odabiremo..!!!..Oči male pune topline nas čekaju dok vrtimo prstima po ekranima našim “svemoćnih” ..?..uređaja…!..nadaamo se da ćemo naći vremena…a prosipamo kao da ga imamo previše….tko je lud::???…neznam…!!!…sami ćemo doći do odgovora, ali on nije nigdje zapisan i nemozemo ga naći nigdje na našim ekranima , već u pogledu djeteta…koje nema ništa osim ljubavi i vremena….i čeka da nam da sve bez obzira koliko mi to zaslužujemo…!!!!!!!!!!