Svakodnevica…je ono nešto što nam se dešava svaki dan, bili na poslu, na putu, u nekom dijelu svijeta novog starog, bližeg daljeg i kad smo tamo gdje smo onda nam svaki dan dolaze ljudi koji po svojoj naravi imaju problema kao i mi sami…i tako mi onda pričamo o problemima mi njima naše oni nama njihove ..pa se onda savjetujemo, pa onda pametujemo o nekome drugome kako je njemu lakše jer on ima ovo jer on ima ono…zato što je visok nizak mali veliki, i tako od svojih nekih problema još si pridodajemo i tuđe pa onda sve to pokušavamo riješiti na neki način, ali se u praksi pokazalo da je uvijek lakše riješiti tuđi problem ili više njih od jednom , nego svoje probleme riješiti odnosno probati rješiti…ali dovoljno jak biti za svoje probleme odnosno rješavaje isti nije nitko, pa čak i onaj koji se osjeća kao da može vlak pogurati…bio on mali ili veliki on je uvijek problem i dosta puta onaj mali preraste u veliki i obratno…ali umijeće ratovanja uvijek je bilo u skromnosti i poslušnosti, ali tu valja biti oprezan kada želimo da nam netko od naših bližih ili daljih pomogne, jer svi oni kao i mi su samo ljudi i opet su skloni svemu onome što i nije uvijek lijepo pa tu valja biti oprezan za zahtjevima… mislim da je najbolje sve svoje probleme prepustiti onome koji nas je i stvorio i koji brine o nama a za uzvrat želi samo da se držimo onoga što nam je zapovjedio, ali ne da bio on bio glavni i da ga se bojimo i tresemo se na sam spomen njegovog imena…nego da se držimo tih zapovjedi tako da onda imamo puno manje problema, puno manje stresa, svega onoga negativnog manje u znatnoj količini i tako ona nama pomaže samo što mi se uvijek pravimo pametni i želimo biti iznad svojih mogućnosti i onda upadamo u nevolje i probleme koje si sami napravimo tako što ponekad dopustimo drugima da nam izmisle pravila po kojima ćemo živjeti…a to već sve postoji zapisano i samo treba pročitati i slijediti upute kako je zapisano…samo to ….toliko jednostavno, ali nama je i to problem. I onda idemo dalje u svojim zahtjevima, želimo više ,a da dajemo manje…mjenamo druge, umjesto sebe…radimo ono što nebi htjeli da nam netko napravi….lažemo, a smeta nam kad nam lažu i još puno sličnih stvari….a kako očekivati nešto kad nisi spreman istog se odreći za drugog…I tako svaki dan iz dana u dan postajemo sve nezadovoljniji sa svim onim što smo priželjkivali i dobili, ali uvijek tražimo još , a da prije toga nismo nikome zahvalili na dosadašnjem, nikom se nasmijali jer i to dosta puta pokazuje da smo zadovoljni sa svim stvarima i ostalim što dobijemo od drugih i od samog stvoritelja…iako je teško ali treba svaki dan svoje probleme rješavati jedan po jedan, ne ostavljati ih za poslije da se nebi nakupili i siv došli od jednom i slomili nas…jer ipak nam je to svakodnevica…