Ruka ruci

Čuli ste naravno kako nekad netko od ovih naših stariji ljudi kaže: “E to je nekad bilo dok je BOG hodao po zemlji…” i tako..ali sve je je to istina da je nekad bilo bolje da su se ljudi puno više družili, da su imali vremena za obilazak svojih najmilijih, da su više molili i više vjerovali jedni drugima…bilo je dovoljno nešto se dogovoriti i pružiti ruku i to bi bilo to kao da je potpisan ugovor ili nešto veće, ljudi su se poštivali, vjerovali,pjevali,bili zadovljni sa svim što su imali, ali nisu imali puno materijalnog nego su bili ispunjeni radošću i svim onim što se nevidi, a ljepo je za srce…to može samo dati ON…i onda je normalno da stariji ljudi tako govore…da je to bilo dok je ON hodao po zemlji….hm i sad je ON tu kraj nas samo smo jako zasljepljeni svim onim glupostima koje nam nameće onaj drugi…tipa tv-serija nema im broja, same gluposti nam prikazuju, internet, kompjutor-tako da mala djeca od malih nogu nauče prije igrati igrice u kojima moraju nekog ubijati negoli moliti OČE NAŠ, tako da oni malo stariji mogu gledati sve one najbezobraznije stvari koje su im zabavnije od samog odlaska kod svoga bližnjeg ili na misu, jedino oni stariji koji kao neznaju na komp. oni su zaostali oni nemaju pojma, a ON je cijelo vrijeme tu a mi nevidimo, jer smo moćni možemo sve na kompjuteru, sve rade roboti-elektronika…i još puno toga samo nevidimo onoga najobičnijeg čovjeka, koji stoji pored nas i ne traži ništa osim da popriča sa nama…da se ispričamo o svemu i svačemu, da smo si tu kad si zatrebamo, svi smo svoja vrata zatvorili i molimo se samo da netko nedođe kod nas da nemoramo pričati s njim…nebito tko to bio…a ON je stalno tu i kuca nam na vrata, i moli nas da otvorimo…i želi ponovo biti s nama…al mi to neželimo sve dok nam se nedesi nešto loše, pa su onda krivi svi samo ne mi, pa je onda i ON kriv…gdje je ON bio da to spriječi…i onaj i ovaj…samo se nemožemo sjetiti zadnji puta kada smo bili kod nekog svog bližnjeg i pitali ga za zdravlje, odnijeli mu jednu toplu riječ i osmijeh mu poklonili, a ON je baš tamo i čeka samo nas da dođemo i smijemo se s njim i da njemu govorimo svoje probleme i da njemu prepustimo svoj život u ruke ,,,,,,…..JER IPAK JE ON STVORIO NAS BAŠ OVAKVE KAKVI JESMO…i želi da mu budemo blizu….i da ON nama bude u našim srcima…AMEN