Mislim da to ovako ide….kad se rodimo i kad postanemo ljudi na ovoj zemlji otprilike dobijemo jednu malu bocu vode. S tom bocom možemo raditi što god poželimo…možemo je zadržati za sebe…možemo je proliti…možemo je baciti sve skupa…a možemo i dati drugima da piju koji su svoju bocu nekako nekad izgubili….i sad šta se dešava…ako tu bocu ostavima kao dar samo za sebe, ta boca odnosno voda nemože dugo stojati jer se iz nekog razloga usmrdi..postane mutna i nepoželjna za piće i nama i drugima…ali ako iz te boce damo drugima da piju…bez razmišljanja gdje je njihova voda…na neki poseban način ćemo kad se okrenemo dobiti još veću bocu sa još više vode….i netrebamo nikoga nikad okriviti tko je svoju vodu popio ili prosuo jer samo Bog zna što je njemu potrebno da bude to što je…našu bocu koju smo dobili što je budemo više davali drugima ona će biti sve veća i veća…i moći ćemo sve više ljudi usrećiti bez da razmišljamo dali su oni zaslužili da piju od nas ili ne…jer nismo mi ti koji trebamo suditi drugima…nego im uvijek davati svježu vodu da i oni mogu spoznati ljepotu davanja i djeljenja…ako nam voda bude služila samo da stoji u kutu našeg znanja..ona će se s vremenom pokvariti i neće biti dobra ni nama ni drugima…a ako je budemo dijelili….uvijek će nam dolaziti nova i bolja tako da ćemo uvijek imati i za sebe i za druge…samo je potrebna vjera u onoga od koga smo je i dobili….Gospodine BOŽE ti si KRALJ…svega….!!!