Ponekad kad sam sam….pomislim na vrijeme kad je sve bilo drugačije za mene….bilo je to vrijeme kad nisam znao što su to problemi….to je vrijeme kad se dan započinje i završava sa osmijehom na licu….sa stvarnim osmijehom….najlakše bih to usporedio sa prvom ljubavi…onaj osjećaj kad se probudiš sa svojom prvom ljubavi…kad je svaki problem beznačajan u usporedbi sa onim prvim poljubcem nakon kojeg nemožeš zaspati od sreće…to je vrijeme kad smo jak bili sretni jer su ljudi više imali obzira jedni prema drugima…držali su se zajedno…u svakom trenutku…bilo u tuzi ili veselju bili su jedni za druge tu…uvijek…i onda se polako počela dešavati noćna mora…počeo je rat…počeli su problemi….rastjerali su ljude jedne od drugih…u ratu smo još bili malo srčani i nismo marili za sebe nego za druge…ali sve je to bilo uzalud…ipak je to bila igra nekih moćnika koji su htjeli da se to desi…da ljude udalje jedne od drugih i nažalost uspjeli su…danas kad malo zastanem i pogledam ljudima u oči…nema više onoga sjaja kojeg se sjećam iz svojih mladih dana….nema više onoga suosjećanja….sve je manje vremena za ljude koji su nam blizu, a tako daleko…većina ljudi je zaluđena..putuje nekim putevima bez cilja…svaki dan im je umor…nema vremena za odmor….lete između neba i zemlje…danas je novac sve..ako ga imaš imaš sve….ako ga nemaš…nemaš ništa…..i tu bih malo zastao i pogledao što to imaju ljudi koji imaju novac…imaju sve…hrpu lažnih prijatelja, hrpu zgrada, cigala i blokova posloženih u savršenom obliku, hrpa problema, hrpa jada, hrpa limova jako lijepo oblikovanih, i još puno kojekakvih hrpa od kojekakvih materijala….i sve to samo da budu u centru pažnje…i sad bih se vratio na nas “obične”…radimo za plaću ako je dobijemo…radimo svaki dan iz tog razloga da nismo kod kuće jer tamo nemamo ništa…naoko…ali kao i uvijek izgled vara…..iz priča ljudi koji su obišli pola svijeta, vidjeli sve te kojekakve hrpe ničega…iz njihovih priča da se zaključiti da im je najljepše kod kuće…i to onaj dio dana kad sve naprave i kad počnu uživati u plodovima svoga rada…ovako je rekao jedan od tih….cijeli dan sam radio kod kuće i na polju i onda sam svoje životinje koje uzgajam nahranio i stojao pored njih na kraju svog napornog dana ….stojao,gledao kako jedu hranu koju sam im pripremio i u tome sam uživao više nego kad sam gledao najpoznatije građevine u europi…..gledao sam ih i uživao u svakom trenu…na prvi mah pomislio sam kako laže…sve dok to nisam sam isprobao i mislim da smo tu sa nekim razlogom…..i vidim da to nije onaj razlog kad se probudim i žurim na posao kako bih mogao zaraditi neke vrijednosti sa kojima bih mogao drugim moćnicima platiti njihove usluge…tv,internet,telefon jedan,drugi,treći,gorivo,kazne,umjetnu hranu,umjetno piće,…i još hrpu svih tih nepotrebnih stvari koje mi i onako ne stvaraju sreću…jer sve što nam treba je ljubav, prema svojim bližnjim i prema poštenom radu i sreća nas neće zaobići…jer svi današnji mediji su protiv čovjeka….samo ljubav za čovjeka…..pa bih se vratio na početak kad sam imao ljubavi prema jednoj osobi kako sam bio sretan i kad bi me ignorirala…ja sam bio sretan….zato što sam je volio…kad bih se barem mogao tako zaljubiti u sve one ljude kojima je to potrebno..kolika bi to bila sreća..!!! za mene….i za njih…i za sve…zato se nadam da ću se što prije opet zaljubiti u nekog, pa da opet osjetim onu iskru i onu sreću koja u svakom trenu sve “probleme” pretvara u nebitne probleme….volio bih da se mogu zaljubiti u svoga stvoritelja…jer znam da me ON nikad nebi iznevjerio…truditi ću se…pa onda možeš i ti…se potruditi nepoznati prijatelju pronaći svoju pravu sreću…u ljudima…kojima je potrebna pomoć, jer vjerujem da ćemo se samo tako uspjeti zaljubiti u  NJEGA… i ja …i ti i još mnogi od nekud treba krenuti…budi prvi da bih mogao uživati u plodovima svoga rada i ljubavi………..AMEN