Zašto nam se dešavaju naizgled loše stvari..???…zašto se drugima dešavaju loše stvari…???…zašto svaki dan počinje sa jutrom…???…zašto je nešto bolje..nešto manje bolje i za koga je nešto ovako nešto onako….mislima idem prema ovoj strani…kad ti se nešto desi u bilo kojem obliku…sve je radi tebe…sva mudrost ovoga svijeta leži u jednoj maloj-velikoj istini….svi nas susreti mjenjaju…i nas i našu okolinu neki drastično, neki manje…neki su odmah vidljivi, neki tek nakon nekog vremena….ali svaki nas obilježi i promjeni…jedna stvar koju bih želio približiti sebi i svima je ona da veličina naša je u malim stvarima, a idem od ove istine…..
Svemir naš opće poznati…je toliko velik da je beskrajan…”beskrajan” znači da nema kraja…kao i ljubav koja nas drži ovako grešne….kad bi htio približiti trentno vidljivu sliku svemira našeg bilo bi ovako: Putovanjem od 300.000 km/h bi nam trebalo 28.000.000 godina da pređemo da sada nama poznat svemir i tu nije kraj…pitam se od čega se sastoji sav taj prostor..???….od nama okom nevidljivih stvari…od velikih planeta koji su toliko veliki da je recimo naše sunce koje je “ogromno” prema njima nevidljivo…..i sad sva ta čudesa tu postoje sama od sebe…???….hm….da baš…
I sad kad malo promislim dali sam svjestan ja ili ti kolika je ljubav prema nama iskazana jednog dana kad je vladar svega odlučio nas postaviti da malo vidimo njegovu veličinu, i da nekad kad budemo kretali sa ovoga svijeta preka njemu da mu donesemo punu torbu, lijepih susreta sa ostalim nama sličnim ljudima koji imaju naizgled jako velike probleme, kad se probudimo i shvatimo koliko nas naš BOG voli kad je čak i svog sina dao da nam pokaže put, tako da ne hodamo u magli, pa čak i onda….kad nam se sve sruši ispred očiju i kad nam je toliko teško…imajmo na umu da svi problemi i svi susreti i sve …sve..ama baš sve je od toga da se bolje upoznamo, sami sebe ponajprije….
Kad bi se mogao ujutro probuditi i shvatiti da je potrebna samo vjera u Gospodina, ali prava vjera , a ne misliti da vjerujem nego znati…da smo stvoreni od Njega iz ljubavi, onda sve susrete bih učinio tako jednostavim i jednostavnim, i uvidjeti kolika je ljubav u nama samo ako je probudimo, a najviše se budi kad pogledamo i pomognemo prvom do sebe koji nije u mogućnosti misliti kao mi….reći mu sve…i znati da mu možemo pomoći sa svojom ljubavi da i on to prenese dalje, jer ljubav od neku mora krenuti….mi smo je dobili i što je budemo više davali sve više ćemo primati….i doći ćemo nakon nekog vremena puni ljubavi pred Njega i moći ćemo mu pogledati u njegovu Beskrajnost…AMEN
