Jednoga dana čovjek se uputio na put. Put je bio dugačak, pa si je ponio knjigu da može čitati. Knjiga je govorila o čovjeku koji je imao sve u životu. I tako putnik nakon što je pročitao knjigu počne da razmišlja o tome kako je njemu u životu teško, kako mu baš i neide sve u smijeru kojem bi on želio. Nakon dubokog razmišljanja poželi da i njemu počnu ići stvari u boljem smjeru i da ima dosta toga na ovome svijetu, da ne oskudijeva u ničemu. Došavši na svoje odredište dobije priliku za novim poslom. Pomislio je da sve sa tim može riješiti. Javio je svojoj obitelji da će ostati tu dok neriješi sve što ima na umu. Počeo je raditi i štediti. Nakon nekog vremena je imao puno toga što je oduvijek želio. Imao je auto, kupio si je malu kućicu na osami izvan grada gdje je planoirao dovesti i svoju obitelj, sa kojom se redovito čuo. Kako je vrijeme prolazilo, čovjek je sve više želio da ima još sve duplo i počeo je raditi još više i više. I tako napredujući u svojoj karijeri, postade i šef i bilo mu je sve lakše dolaziti do svega što nikad nije imao, a oduvijek je želio. Javljao je redovito svojima da je njemu tamo sve bolje i da jedva čeka da dođe i povede njih sve tamo. I tako je i bilo. Nakon dugog vremena je sve svoje stvari sredio i pošao po svoji obitelj. Putem prema svome rodnom kraju, je naravno opet čitao tu knjigu. I počne se čuditi kako je pisac kao izmjenio priču. Ista knjiga , a priča drugačija. Nakon što je završio sa čitanjem shvatio je da tom čovjeku i nije bilo baš tako sve sjajno. Kad je došao svojoj kući, opazi on da se sve promjenilo, njegova djeca su imala svoje obitelji, njegova žena je bila sva iscrpljena od jako mukotrpnog rada, skoro na samrti, njegovi roditelji su bili već odavno napustili ovozemaljski svijet. Sav izbezumljen, potresen, pomalo i tužan je shvatio. Da sve što vidiš ili čuješ da drugi imaju na ovome svijetu, nemoj poželiti, jer sve lijepe ovozemaljske stvari imaju svoju težinu iako to neizgleda tako dok se sam ne uvjeriš.
Tad u tom trenutku kad je vidio šta je napravio poželio se vratiti na dan kada je odlazio, i kad je napuštao svoju obitelj koja ga je voljela i uvijek mislila na njega. Sam si je rekao …sve što imam ja bih dao samo da počnem ispočetka…od toga dana…
Poruka ove nejasne priče je da:
Sve što imaš…imaš sa nekim razlogom…ako ti je malo u srcu…onda ti je sve malo…
budi sretan sa svim svojim problemima, zahvalan na svemu, ponizan, i pogledaj svoju obitelj jer sve što imaš ili nemaš je iz LJUBAVI
