Sve…kako mi izgleda…mi neizgleda…! svi mi …počevši od mene…tražimo da vidimo nešto….i kad vidimo …tražimo nešto drugo…imamo sve i u istom trenu nemamo ništa….imamo prijatelja…imamo roditelja,kuma,dijete iamo sve….i idemo dalje tražiti….sve njih zapustimo i ako vidimo da je krivi taj put…mi i dalje mislimo da smo na onome pravome….posao…posao…novac….kuća…daj mi…daj mi….i još misamo ovo…daj….i…još…i…još………………………….i kraj,,…a na kraju hrpa ničega….prijatelj je ostao…roditelj je otišao….kum je isčeznuo…..dijete te nepoznaje…..imaš sve a nemaš ništa…..posao..posao..daj..daj…i eto te sad gdje si želio, a sad ni to neželiš….probaj nekad poslije…DAJ…i zahvaliti…i podijeliti…i zahvaliti….i podijeliti……….pa kad opet dobiješ…opet napravi isto…budi skroman….budi tih….budi uvijek tu…ne trči za onim što vidiš….prijatelja posjeti…roditelju zahvali…danas,…jer možda sutra ode…kuma pozovi na večeru…..dijete svoje nasmij…i daruj mu sve što možeš…a ponajviše vrijeme i ljubav….jer to se pamti…to ostaje….ne novac…ne kuća….sve se sruši i nestane osim…izgrađene ljubavi koja te nosi po svim mogućim morima,olujama,problemima….spoznaja da nisi nikad sam te ojača do srži…svi koji te mrze…moli za njih…..teško je sve ovo, ali je puno lakše nego se na kraju probuditi kraj hrpe zidova…srušenih…nisam dostojan da vam govorim šta da radite…ali osjećam da je ovo put…prema NJEMU…koji nas STRPLJIVO………ČEKA….da mu dođemo sa prijateljem ,roditeljem,kumom i sa djetetom u naručju…i zahvalimo na prigodi da nekog VOLIMO……………AMEN