Podledamo li malo bolje ono što svaki dan gledamo…nećemo ništa vidjeti. I kad pogledamo jako puno bolje sa izoštrenom slikom…opet nevidimo ništa…tek kad se malo više spustimo onda se pojavi nešto što nismo do sada zapazili…svaki dan radimo iste greške gledamo tamo gdje ničega nema…i gledamo u nadi da ćemo vidjeti nešto u što i onako nevjerujemo…ali ipak gledamo sa malim podsmjehom…u nadi da progledamo…a sve što trebamo da opazimo to je ono što je pored nas svaki dan….bilo da je lijepo ili ružno vrijeme nama u glavi….LJUBAV..je ono što trebamo da dajemo i dobivamo….pa čak i kad ne dobijamo onda ipak trebamo da dajemo i više nego treba…jer samo tako idemo naprijed…znam iz osobnog iskustva da je to jako teško i znam da svatko tko ovo čita ima sličnih problema sa neuzvraćenom ljubavi…toliko je dajem a ne dobivam ništa….stalno mi se mota po glavi …i kad mi je bilo najteže da shvatim sve ovo skupa…proleti mi misao kroz glavu kako je naš ISUS KRIST trpio još gore probleme sa tim neuzvraćenim ljubavima…ON je sve volio, a ipak su ga razapeli SVI ….netko onda..a netko to i sad još radi svaki put kad napravi nešto ružno koliko god to sitnica bila od…laži,mržnje,zavisti,pohlepe…itd…svaki put ga ponovo razapinjemo…i onda se trebamo zapitati pa jel nama stvarno tako teško pogledati u pravom smjeru i vidjeti ono što je stalno pored nas i nepraviti se pametni kad to nismo…nego se lagano spustiti i zamoliti za pomoć i pokazati svoju ljubav prema svima koliko god to bilo teško…i pustiti istini da nas vodi tamo gdje nam je i mjesto…