Susreti kad kažem, mislim na susrete sa drugim ljudima koji vam na više načina pomognu. malo tko od njih će vam odmoći naravno ako na sve gledate sa duhovne snage. Svaki susret je nešto posebno. Ako vjeruješ u Boga i susretneš čovjeka koji isto razmišlja poput tebe…neće se ništa promjeniti, ali ako vjeruješ u Boga i susretneš osobu koja vjeruje u Boga i u čovjeka…e tek onda osjetiš sve ono što nisi nikad osjetio…prvi glas koji ta osoba ispusti bit će ti jako čudan , čak pomalo nejasan na granici sa nečim ružnim…sve do ne dopustiš da je čuješ onao kako ona to želi…iscjelujuće…a to je zbog one druge strane koja neželi da vaš susret bude ugodan..nego pun nejasnih situacija….kad pustiš tu osobu u svoje misli…postaješ dio te osobe odnosno onoga dijela za odnose sa duhom svetim, a ne onoga za odnose sa javnošću…jer svi čujemo ono što nam treba…i svaki daljni susret sa osobom koja ti želi nešto poručiti naravno u prisustvu duha svetog….koji sve zna…ti postaje sve ljepši, i ugodniji i kad osjetiš kako ti trnci prolaze kroz tijelo nemoj se bojati…opusti se…to duh sveti potvrđuje svoju prisutnost u tom razgovoru…svaki će nas susret pomalo promjeniti …a naj više onaj koji nas uspije uzdrmati u našem uvjerenju…osoba koja nas na tren udalji od duha svetoga i od Boga je živi primjer da smo slabi i neodlučni u svojoj vjeri prema Bogu…Bog traži da budeš jak i vjeran…a kad ga moliš za snagu da se odupreš nebitnim i stvarima on ti da snage onoliko koliko trebaš da shvatiš…da te on voli…jer da si mu nebitan..postoji mogućnost da ni nebi nastao…a kad si već nastao to je znak…da trebaš da budeš zahvalan i da se moliš da možeš i ti nekome promjeniti njegovu sljepoću prema Bogu , koji ga voli onakvog kakav je…susreti će nas sugurno promjeniti i svakako ćemo razmišljati o njima na više načina….i u tim
promišljanjima ćemo se pokušati približavati Bogu koji nas voli…jer smo svi posebni na svoj način. Hvala ti Bože na svim darovima kojima si me podario i oprosti mi za sve one za koje ti nisam nikad zahvalio…