evo i sam naslov kaže da nemam temu o kojoj bi sada pisao…nešto bitno..jer baš to je i je cijela stvar….nemoraš nikad ići glavom kroz zid mada je ponekad puno teži put koji si sami izaberemo,,,a zašto….e to je već neka veća razina na koju tek treba da dođemo…kad ashvatimo da smo jako posebni u božijim očima inače nebi bili gdje smo sad…ponekad i bezizlazne situacije koje nam se nametnu većinom našim odabirom dobiju izlaz ako za njih molimo….naravno ali predano i ustrajano….svaki dan je novi početak dokazivanja i pokazivanja našeg unutarnjeg stanja….dobijemo cijeli dan na poklon , a problem nam je ostaviti 20 min za razgovor sa onim koji nam je sve dao…kad kažem onda mislim….stvarno na sve…pa čak i onu malu ptičicu koju i nevidimo dok u daljini pjeva o ljubavi velikoj…BOGU…sve imamo ali ova naša svakodnevica je jako teška i neodređena pogotovo kada malo odlutaš sam od sebe…kad si postaneš neprijatelj…hm mislim kako je to moguće…imati sve na dlanu i uvijek željeti nešto više…nešto drugo…nešto što u većini slučajeva ni neznamo kako izgleda …i onda dobijemo to nešto i počnemo se čuditi…i toliko se čudimo da postanemo čudni…jako…sebi isvima oko sebe…ali upravo sam na to želio skrenuti pozornost…ako nešto želiš…jako ili malo…nevitno ili bitno,…budi ustrajan i nepokolebljiv …jer samo tako ćeš dobiti ono što želiš…puno puta se susretnemo sa sitnicama koje možemo promijeniti na bolje.,,ali mi pobjegnemo…i sam neznam zašto…počnemo da se bojim svega i svačega jer kad se čovjek počne mijenjati onda se i sve drugo počne samo mijenjati…jer naša nas djela čine…i naša okolina koju mjenja to što se mi mjenjamo…kad prvi put osjetiš da imaš nekoga pored sebe tko te voli…sve drugo će biti drugo i nebitno u usporedbi sa njim..kad imaš priliku da napraviš nešto dobro koliko god to smiješno bilo svim tvojim prijateljima nemoj se pokolebati…jer oni pravi prijatelji će ti pomoći, a oni drugi će otići..sami i nestati…osjećaj koji dobiješ kada…svoje dragocjeno vrijeme provedeš sa nekim tko te voli je neprocjenjiv…kao kad za Božić daš nekome nešto o čemu je samo sanjao…a to je ljubav i pažnja….svi tvoji prijatelji i rodbina koja te okružuje tu su sa ratlogom i sve što ti naprave je sa razlogom i koliko god ti bilo neugodno što ti naprave…sve je to samo za to da te poprave…jer kad tebe poprave i stave na put nepokolebljivosti i sami će poći za tobom, jer će uvidjeti razliku na tebi…koja će ih promjeniti…ta razlika je ON kada ga staviš na prvo mjesto i postaneš nepokolebljiv u vezi tog mjesta.. .kad ti nebude problem odvojiti vrijeme koje ti je on dao za njega…kad mu kažeš sve ono što on već zna….osjećati ćeš se kao dijete koje priča svome ocu sve one doživljaje koje je on već sto puta prošao i kad vidiš sjaj oka dječijeg ono iskrenog i ne pokvarenog postaneš nepokolebljiv kao i on kad smo isreni prema njemu…koliko god to teško bilo…proći će…jer sve lijepo sa NJIM je još ljepše…………………..puno…ljepše….
