Svjedoci smo sve većeg….nazovimo “raskola”…pitanje se postavlja zašto..???…nekad …ne tako davno cca.prije 25 godina…gledali smo ljude i neki sami bili sudionici vremena u kojem je sve bilo ništa i ništa sve….ljudi su bili zadovoljni sa puno..puno manje materijalnog…ali su imali više ljubavi jedni prema drugima…zvali su se braćom…pogled na jedan događaj od prije kako rekoh cca 25 godina postavlja pitanje što je to bilo među ljudima da su bili bliski..???…djeca su trčkarala okolo puno zadovljstva i sreće , te razigranošću i domišljatošću uživala u svakom trenutku svoga djetinstva…mladi su bili u svojim neim mladenačkim igrama sa svojim prvim simpatijama..i još tome slično…odrasli su se družili i gledali..onako bez puno prezira jedni prema drugima….oni stariji su bili svjesni kako dolazi vrijeme u kojem će se sve promjeniti i izmjeniti..pa su izgledali kao malo zabrinuti….i tako cijelo društvo od onoga najmanjeg , pa do najstarijeg je bilo u svojim ulogama podijeljeno među svojim bližnjima…i tako se onda desio jedan događaj u koji su ušli sa svim tim vjerovanjima o ljubavi i bliskosti….i trudili se postati još bolji jedni prema drugima…..

Trudom i krvlju su napravili nešto u čemu su mogli uživati…i uživali su i to zadovoljstvo koje su uživali su djelili…..ali su se pojavili odnekud ljudi ..koji nisu bili tu…koji su bili negdje daleko…koji neznaju za ljubav prema bližnjem i krenuli su raditi ono što najbolje znaju…..UNIŠTAVATI…..sve …i svakoga…….i evo danas……imamo……

DJECU….koja trčkaraju u mjestu i nemaju pravih prijatelja…iako ih imaju puno….imaju puno više materijalnog .,ali neuživaju ni u kojem trenu
MLADE…koji neznaju na koju stranu da krenu….neznaju tko je pravi, a tko krivi…..
ODRASLE…koji se muče između….nemogućeg i nemogućnosti svoje..u borbi za svoje egzistencije…trudom i mukom stvaraju bolesti i muke, bez mogućnosti uživanja u trenucima ljubavi iskrene….
STARIJI…su idalje zabrinuti jer ih neshvaća nitko…iako imaju puno toga za reći…i znaju puno toga…što je nama nevidljivo…,k+jer živimo u svijetu nerealnosti i grubosti….i kao takvi nevidimo i nečujemo nikoga…..

VRIJEME JE ZA BUĐENJE BOLNO…..!!!!

Danas nas vode ljudi koji……koji…..većina njih nisu ljudi….samo imaju oblik…iznutra su prazni….ima među njima i ljudi koji se bore za ljude…samo što ih je teško vidjetii na špicama i na medijima..jer su negdje u nekom dijelu gdje nitko ne želi biti…taj dio je u kućama nekih bolesnika, među djecom koja su prerano oboljela…među nekim ljudima koji nisu nikad propričali….i takva mjesta vrve ljudima ispunjenima…DUHOM….
Nažalost naša sljepoća će nas odvesti od puta…ispunjenja….progledati znači..htjeti vidjeti…ne znati nego htjeti……

Danas više nego ikad…trebamo biti bliski….jer ljude koji stvoriše nešto…odbaciše i zaboraviše, ali mi koji se deklariramo kao neki katolici, nebi trebali samo sjediti kao da se nas to ne tiče….svi smo odgovorni…za sve….SVI…iako to neizgleda tako…..ljudi koji su dali svoje najdragocjenije…su zaboravljeni…iako ti koji ih zaboraviše uživaju u onome što im oni stvoriše…ali ti ljudi koji su sada daleko od nas zbog naše zemlje slobodne…nesmiju biti zaboravljeni od nas koji smo s njima nekad zajedno prolazili kroz svaku radost i tugu…mi smo ti koji trebaju sve podsjećati na njih…..danas više nego ikad….!!!…moramo biti povezani…bez traženja nekog materilanog…jer to već imamo u izobilju…nego trebamo tražiti bliskost sa ljudima i Bogom….a sve ostalo će se nadodati……povezanost….u dobru i zlu ….i ajde da se probudimo….iz sna i počnemo biti odgovorni za svoje bližnje i same sebe………………..PROBUDIMO SE I POVEŽIMO SE KAO NEKAD PRIJE 20-TAK GODINA.