Jednoga dana \u010dovjek se uputio na put. Put je bio duga\u010dak, pa si je ponio knjigu da mo\u017ee \u010ditati. Knjiga je govorila o \u010dovjeku koji je imao sve u \u017eivotu. I tako putnik nakon \u0161to je pro\u010ditao knjigu po\u010dne da razmi\u0161lja o tome kako je njemu u \u017eivotu te\u0161ko, kako mu ba\u0161 i neide sve u smijeru kojem bi on \u017eelio. Nakon dubokog razmi\u0161ljanja po\u017eeli da i njemu po\u010dnu i\u0107i stvari u boljem smjeru i da ima dosta toga na ovome svijetu, da ne oskudijeva u ni\u010demu. Do\u0161av\u0161i na svoje odredi\u0161te dobije priliku za novim poslom. Pomislio je da sve sa tim mo\u017ee rije\u0161iti. Javio je svojoj obitelji da \u0107e ostati tu dok nerije\u0161i sve \u0161to ima na umu. Po\u010deo je raditi i \u0161tediti. Nakon nekog vremena je imao puno toga \u0161to je oduvijek \u017eelio. Imao je auto, kupio si je malu ku\u0107icu na osami izvan grada gdje je planoirao dovesti i svoju obitelj, sa kojom se redovito \u010duo. Kako je vrijeme prolazilo, \u010dovjek je sve vi\u0161e \u017eelio da ima jo\u0161 sve duplo i po\u010deo je raditi jo\u0161 vi\u0161e i vi\u0161e. I tako napreduju\u0107i u svojoj karijeri, postade i \u0161ef i bilo mu je sve lak\u0161e dolaziti do svega \u0161to nikad nije imao, a oduvijek je \u017eelio. Javljao je redovito svojima da je njemu tamo sve bolje i da jedva \u010deka da do\u0111e i povede njih sve tamo. I tako je i bilo. Nakon dugog vremena je sve svoje stvari sredio i po\u0161ao po svoji obitelj. Putem prema svome rodnom kraju, je naravno opet \u010ditao tu knjigu. I po\u010dne se \u010duditi kako je pisac kao izmjenio pri\u010du. Ista knjiga , a pri\u010da druga\u010dija. Nakon \u0161to je zavr\u0161io sa \u010ditanjem shvatio je da tom \u010dovjeku i nije bilo ba\u0161 tako sve sjajno. Kad je do\u0161ao svojoj ku\u0107i, opazi on da se sve promjenilo, njegova djeca su imala svoje obitelji, njegova \u017eena je bila sva iscrpljena od jako mukotrpnog rada, skoro na samrti, njegovi roditelji su bili ve\u0107 odavno napustili ovozemaljski svijet. Sav izbezumljen, potresen, pomalo i tu\u017ean je shvatio. Da sve \u0161to vidi\u0161 ili \u010duje\u0161 da drugi imaju na ovome svijetu, nemoj po\u017eeliti, jer sve lijepe ovozemaljske stvari imaju svoju te\u017einu iako to neizgleda tako dok se sam ne uvjeri\u0161.
\nTad u tom trenutku kad je vidio \u0161ta je napravio po\u017eelio se vratiti na dan kada je odlazio, i kad je napu\u0161tao svoju obitelj koja ga je voljela i uvijek mislila na njega. Sam si je rekao …sve \u0161to imam ja bih dao samo da po\u010dnem ispo\u010detka…od toga dana…<\/p>\n
Poruka ove nejasne pri\u010de je da:<\/p>\n
Sve \u0161to ima\u0161…ima\u0161 sa nekim razlogom…ako ti je malo u srcu…onda ti je sve malo…
\nbudi sretan sa svim svojim problemima, zahvalan na svemu, ponizan, i pogledaj svoju obitelj jer sve \u0161to ima\u0161 ili nema\u0161 je iz LJUBAVI<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Jednoga dana \u010dovjek se uputio na put. Put je bio duga\u010dak, pa si je ponio knjigu da mo\u017ee \u010ditati. Knjiga je govorila o \u010dovjeku koji je imao sve u \u017eivotu. I tako putnik nakon \u0161to je pro\u010ditao knjigu po\u010dne da … Continue reading