\u010covjek u svojoj svakodnevnoj jurnjavi, rje\u0161avaju\u0107i probleme i poku\u0161avaju\u0107i zadovoljiti sve one koji ga okru\u017euju \u2013 obitelj, prijatelje, rodbinu, kumove \u2013 \u010desto upadne u nevidljivu zamku. U toj jurnjavi dr\u017eimo se nekih nametnutih hitnosti; letimo ovamo-onamo, poku\u0161avaju\u0107i sve sti\u0107i pod raznim rokovima, trude\u0107i se da svi oko nas budu zadovoljni.<\/p>\n\n\n\n
I tako, tr\u010de\u0107i i gutaju\u0107i vlastitu okolinu, \u010dovjek u jednom trenutku udari u zid. Zid pred kojim zastane jer prvi put ne zna o \u010demu se radi. Taj udarac u zid slu\u017ei upravo tome \u2013 da stane, da bi uop\u0107e mogao razmisliti o svemu onome \u0161to \u010dini, \u0161to je uistinu bitno, a \u0161to potpuno nebitno.<\/p>\n\n\n\n
Svakom je \u010dovjeku potreban osobni mir i ti\u0161ina. To povla\u010denje u osamu ne zna\u010di bijeg od ljudi, ve\u0107 bijeg od vlastite prezaokupljenosti gomilom nebitnih stvari. To je trenutak u kojem trebamo ostaviti svu modernu tehnologiju koja nam je dostupna i po\u010deti koristiti onu najmo\u0107niju, najnapredniju i najbolju “tehnologiju” koja nam je dana: osobnu molitvu, suradnju s Duhom Svetim i oslu\u0161kivanje glasa Gospodina. Dobri Otac je taj koji nas uvodi u sve istine.<\/p>\n\n\n\n
Kada \u010dovjek ne zastane na vrijeme da bi razlu\u010dio bitno od nebitnoga, on \u0107e pasti. Ponekad ne\u0107e ni znati za\u0161to je pao, ali pravi razlog le\u017ei u tome \u0161to se potro\u0161io poku\u0161avaju\u0107i svima udovoljiti. Isus nas na to upozorava kroz prispodobu o Marti i Mariji. Dok je Marta tr\u010dala poku\u0161avaju\u0107i sve savr\u0161eno pripremiti da svi budu zadovoljni, Marija je jednostavno sjela i oslu\u0161kivala Njegov glas. Isus joj je tada rekao: “Marta, Marta, brine\u0161 se i uznemiruje\u0161 za mnogo, a jedno je potrebno.”<\/p>\n\n\n\n
Mi danas, poput Marte, letimo tamo-amo. Poku\u0161avamo sve sti\u0107i, a nitko to zapravo od nas ne tra\u017ei. Ono \u0161to drugi doista trebaju nije na\u0161a iscrpljenost, ve\u0107 na\u0161 mir. U tom la\u017enom osje\u0107aju du\u017enosti gubimo sebe, gubimo dragocjeno vrijeme za obitelj, ali ono najpogubnije \u2013 gubimo vrijeme za ono najbitnije: vrijeme s Gospodinom.<\/p>\n\n\n\n
\u010covje\u010de, probudi se! Vrijeme s Gospodinom je najbitnije i nemoj ga preskakati. Sve ostalo mo\u017ee\u0161 presko\u010diti, ali to ne. Taj odnos s Njim rje\u0161ava sve ostalo. To nije popis suhoparnih pravila, ve\u0107 jedan neodvojivi duhovni organizam. Koju god od ovih niti povu\u010de\u0161 prvu, ona \u0107e za sobom povu\u0107i sve ostale:<\/p>\n\n\n\n
Ne smijemo zanemariti taj odnos. Mo\u017eemo propasti i kao ljudi i u svim drugim ulogama za koje nas je Bog ovlastio \u2013 bilo da smo roditelji, kumovi, bra\u0107a ili prijatelji \u2013 ako zaboravimo na\u0161u najva\u017eniju titulu: sinovi i k\u0107eri Bo\u017eje.<\/p>\n\n\n\n
Potreban nam je taj razgovor s Ocem kako bismo dobili jasne upute i smjernice za svakodnevni \u017eivot, kako bismo si olak\u0161ali situaciju i funkcionirali onako kako bismo doista trebali. Zato je ponekad jedini pravi napredak \u2013 onaj prema unazad, natrag u ti\u0161inu, natrag k Izvoru.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
\u010covjek u svojoj svakodnevnoj jurnjavi, rje\u0161avaju\u0107i probleme i poku\u0161avaju\u0107i zadovoljiti sve one koji ga okru\u017euju \u2013 obitelj, prijatelje, rodbinu, kumove \u2013 \u010desto upadne u nevidljivu zamku. U toj jurnjavi dr\u017eimo se nekih nametnutih hitnosti; letimo ovamo-onamo, poku\u0161avaju\u0107i sve sti\u0107i pod … Continue reading