Dana\u0161nji je \u010dovjek pod stalnim, neumoljivim pritiskom. Taj pritisak napada s dvije strane \u2014 lomi ga fizi\u010dki, a potom nagriza psihi\u010dki. Na tjelesnom planu to je neprekidna, iscrpljuju\u0107a trka: raditi preko granica iznemoglosti, sti\u0107i na sto mjesta i stvoriti sve ono \u0161to je, naizgled, obitelji nu\u017eno. Uvjerili smo sebe da \u0107e vi\u0161e rada i vi\u0161e imetka donijeti bolji i sretniji dom. No istina je sasvim suprotna..!!!<\/p>\n\n\n\n
Obitelji prije svega trebaju otac i majka<\/strong>. Da bi dom opstao i disao punim plu\u0107ima, nisu mu potrebni gomilanje i pretjerivanje, nego prisutni roditelji. Da bi fizi\u010dki umor nestao, potrebno je zajedni\u0161tvo, a ne beskona\u010dno rintanje za stvari. Ipak, suvremeno dru\u0161tvo nam name\u0107e ljestvice vrijednosti koje slijepo prihva\u0107amo: moramo dosti\u0107i jo\u0161 ovo, izgraditi jo\u0161 ono, posjedovati jo\u0161 vi\u0161e kako bi nam navodno bilo dobro. A dok nam je ve\u0107 dobro, sami sebi stvaramo teret pod izlikom da mo\u017ee biti bolje. Umor nas lomi dok slijedimo kriterije sustava koji nas je vje\u0161to obmanuo \u2014 skrenuo nam je pozornost od onoga \u0161to je bitno, nude\u0107i nam la\u017enu pozornost na nebitno.<\/p>\n\n\n\n Tako se \u010dovjek oblikuje u pogre\u0161nom smjeru. Izgra\u0111ujemo se kroz obitelj i okolinu, no kad okolina postane plitka utrka za materijalnim, strada nam psiha. Fizi\u010dki umor brzo prerasta u duhovni krah. Po\u010dinjemo se osje\u0107ati manje vrijednima ako vozimo star automobil od dvadeset godina dok drugi voze nove, ili ako nam ku\u0107a nema savr\u0161enu fasadu poput susjedove. Uspore\u0111ivanje ra\u0111a zavist, a zavist poti\u010de novo iscrpljivanje. Tro\u0161imo snagu na fasade umjesto na ljude koji u tim ku\u0107ama \u017eive.<\/p>\n\n\n\n Do tog sunovrata dolazi zato \u0161to smo poru\u0161ili prave temelje. Na prvo mjesto nismo stavili Boga Oca<\/strong>, nego smo podigli la\u017ene idole u obliku statusa i posjeda. Obitelj formalno nazivamo svetinjom, ali zaboravljamo da je sama rije\u010d obitelj<\/em> ve\u0107 dovoljna ugodnost. Otac, majka i djeca \u2014 stvoreni da \u017eive, da se raduju, da rade s u\u017eitkom i plodovima svoga rada, a ne da robuju iluzijama.<\/p>\n\n\n\n U tom slijepom tr\u010danju za novcem \u010desto se prenemo i shvatimo da kasnimo, da nam ne\u0161to nedostaje i da proma\u0161ujemo samu bit postojanja. Sve istinski va\u017eno \u010dovjek je ve\u0107 primio kao dar od Gospodina: toplinu sunca, zrak koji udi\u0161e, zelenilo oko sebe, krov nad glavom i svoje najmilije. Sve to uzimamo zdravo za gotovo, a zapravo je rije\u010d o neprocjenjivim blagoslovima. \u017dudimo za onim \u0161to nam ne treba, a kad to i steknemo, to nam ne donosi mir nego postaje te\u017eak teret.<\/p>\n\n\n\n Vrijeme je za bu\u0111enje i povratak s pogre\u0161nog puta. Stara mudrost jasno opominje: stavi Boga na prvo mjesto i sve \u0107e do\u0107i na svoje mjesto<\/strong>. Najve\u0107i \u010dovjekov paradoks le\u017ei u tome \u0161to \u0107e gorko \u017ealiti kada izgubi prolazne stvari, a rijetko \u0107e zaplakati zato \u0161to je izgubio Boga \u2014 Onoga koji mu je sve darovao. Ne dopustimo da nas la\u017eni sjaj svijeta oslijepi; pravo bogatstvo ve\u0107 imamo u rukama, samo ga ponovno moramo nau\u010diti vidjeti i na njemu zahvaliti.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Dana\u0161nji je \u010dovjek pod stalnim, neumoljivim pritiskom. Taj pritisak napada s dvije strane \u2014 lomi ga fizi\u010dki, a potom nagriza psihi\u010dki. Na tjelesnom planu to je neprekidna, iscrpljuju\u0107a trka: raditi preko granica iznemoglosti, sti\u0107i na sto mjesta i stvoriti sve … Continue reading