\u010covjek u svome \u017eivotu hoda, dru\u017ei se, boravi na mjestima na kojima mu je dobro, ali i na onima na kojima mu je manje ugodno. No, \u010desto se upustimo u razgovore s nekom osobom, pa nerijetko tema postane netko tre\u0107i. Pri\u010damo o toj osobi sva\u0161ta \u2013 govorimo ono \u0161to znamo, ali i ono \u0161to ne znamo; ono \u0161to osjetimo, ali i ono \u0161to zapravo ne osje\u0107amo.<\/p>\n\n\n\n
Ponekad mo\u017eda \u017eelimo rije\u0161iti neke stvari, pa s prvom osobom rje\u0161avamo probleme one druge, tre\u0107e osobe. Nije li to pogre\u0161an put?<\/p>\n\n\n\n
Ako imamo problem s nekim, najbolje je sjesti upravo s tom osobom i otvoreno porazgovarati. A na koji na\u010din? Najbolje je krenuti od onoga \u0161to zasigurno znamo o sebi: \u201ePrvo sam ja taj koji grije\u0161i i nemam pravo tra\u017eiti tu\u0111e mane niti okrivljavati druge za iste ili sli\u010dne propuste koje i sam \u010dinim.\u201c<\/em> Sve drugo pomalo grani\u010di s licemjerjem.<\/p>\n\n\n\n Neka svaki takav razgovor zapo\u010dne iskrenim pogledom u sebe:<\/p>\n\n\n\n Neka, dakle, razgovor po\u010dne istinom o nama samima, a ne o onome s kime razgovaramo ili o kome pri\u010damo. Kada druga osoba osjeti da rije\u010di dolaze iz iskrenog i poniznog srca, i sama \u0107e se lak\u0161e otvoriti, progovoriti o sebi i prepoznati svoje pogre\u0161ke. Poticaj za to dali smo mi, otvaranjem vlastitog srca \u2013 jer samo rije\u010d koja izlazi iz srca ima snagu dotaknuti drugo srce.<\/p>\n\n\n\n Zato ne raspravljajte s drugima o problemima tre\u0107ih osoba. Govorite, mislite, di\u0161ite i radite ispravno \u2013 i s vremenom \u0107e vam se u \u017eivotu po\u010deti doga\u0111ati ispravne stvari. Ne nu\u017eno preko no\u0107i, ve\u0107 kroz vrijeme. Problemi koje nosimo nisu nastali ju\u010der ili prekju\u010der; njihovi korijeni se\u017eu znatno dublje u pro\u0161lost. Zanemarivanje malih pote\u0161ko\u0107a i njihovo pu\u0161tanje u \u017eivot stvara sve ve\u0107e i ve\u0107e probleme, i tako unedogled. Zato se za svaki problem valja vratiti na njegov po\u010detak \u2013 ondje gdje je nastao \u2013 i tamo ga rje\u0161avati.<\/p>\n\n\n\n Problemi se ne rje\u0161avaju na silu. Rje\u0161avaju se mirnim razgovorom, povratkom na izvor, prepoznavanjem i priznavanjem vlastitih pogre\u0161aka i slabosti. Tek tada na vidjelo izlazi stvarni korijen problema.<\/p>\n\n\n\n Sve nas to u\u010di da u me\u0111usobnim razgovorima moramo biti pa\u017eljivi i birati rije\u010di. Kada prosu\u0111ujemo sebe, ne moramo ih ubla\u017eavati \u2013 mo\u017eemo slobodno priznati istinu o svojoj nesavr\u0161enosti. No, kada govorimo o drugima, budimo svjesni snage svojih rije\u010di.<\/p>\n\n\n\n I lijepa rije\u010d, molitva, kao i ru\u017ena rije\u010d ili psovka, imaju sna\u017ean u\u010dinak \u2013 samo u dva potpuno suprotna smjera:<\/p>\n\n\n\n Zato ne idite daleko \u2013 krenite od sebe. Tu nam je najbolje biti. Kada je \u010dovjek svjestan sebe u svojoj nutrini, tada lak\u0161e prepoznaje Bo\u017eji rad, Bo\u017eje djelo i sve \u0161to dolazi od Gospodina.<\/p>\n\n\n\n Zamislite to ovako: kada o nekome govorite lijepo, vi ga blagoslivljate. Dok ga blagoslivljate, ta blagoslovljena voda pada i po vama. No, kada o nekome govorite ru\u017eno, ona prljava, smrdljiva voda kojom prskate drugoga prska i vas \u2013 i vi sami poprimate taj miris. Nemojte misliti da je druk\u010dije; upravo je tako.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" \u010covjek u svome \u017eivotu hoda, dru\u017ei se, boravi na mjestima na kojima mu je dobro, ali i na onima na kojima mu je manje ugodno. No, \u010desto se upustimo u razgovore s nekom osobom, pa nerijetko tema postane netko tre\u0107i. … Continue reading \n
\n