Jednom pi\u0161u\u0107i tekst koji mi je onako dolazio sam po sebi…primje\u0107ujem ne\u0161to u svojoj blizini…ne\u0161to rukom izra\u0111eno…ne\u0161to \u0161to ima svoju pri\u010du….razmi\u0161ljam….<\/p>\n
Ponekad mi ljudi i ja osobno tra\u017eimo sre\u0107u negdje daleko…tra\u017ee\u0107i je i daju\u0107i joj u tome tra\u017eenju neki oblik koji bi nama odgovarao kao sre\u0107a, ne primje\u0107ujemo kako je sre\u0107a ve\u0107 pored nas odavno…sre\u0107a da ima\u0161 nekoga pored sebe kome si ti kao neki uzor u svemu…a ti tra\u017ei\u0161 ne\u0161to \u0161to nema uzroka…sre\u0107u tra\u017ei\u0161…???<\/p>\n
poklonjena pa\u017enja jednom obi\u010dnom cvijetu rukom \u010dovje\u010djom izra\u0111enom…ime mu je ru\u017ea..pobu\u0111uje u meni osje\u0107aje koji neprimje\u0107ujem svaki dan….ru\u017ea je ra\u0111ena od otpada…ali iz ljubavi i sa idejom….od otpada je i ima ipak neku svoju toplinu…u nju je netko ulo\u017eio jedan dobar dio svoga vremena…i svojih zapa\u017eanja…stvorio je ne\u0161to \u0161to pobu\u0111uje pitanje…ako dijete mo\u017ee napraviti ne\u0161to od sme\u0107a i da bude lijepo….kako onda nediviti se tomu djetetu ili \u010dovjeku kojega stvori Bog iz ljubavi….svako od nas je pri\u010da za sebe, ali smo svi povezani u ljubavi Bo\u017ejoj…, pa kako onda ipak mi nedopustimo drugima da naprave ne\u0161to lijepo od sme\u0107a…mo\u017eda nas iznenade…<\/p>\n
ru\u017ee jo\u0161 pri\u010daju o tome kako ih je netko vidjeo jo\u0161 dok su bile sme\u0107e…dok su bile u kanti za sme\u0107e….i sad su svoj svojoj punini i ljepoti tu na stolu i svjedo\u010dekako je ipak mogu\u0107e biti dobar iimati svoju svrhu…samo ako si stvoren iz ljubavi i sa svrhom<\/p>\n
Pa i mi smo stvoreni iz ljubavi, ali jedne puno, puno ve\u0107e…stvoreni smo sa svrhom ..da drugima i na\u0161em Stvoritelji napravimo radost, bez puno dokazivanja da smo ne\u0161to drugo, ve\u0107 samo ono \u0161to jesmo….ru\u017ee stoje i pri\u010daju svoju pri\u010du, pa stanimo i mi i ispri\u010dajmo svoju pri\u010du bez puno nekih o\u010dekivanja,ali iskreno i sa pouzdanjem u Gospodina i vjeri u Gospodina…koji nas stvori i koji od nas tra\u017ei samo da budemo ono za \u0161to nas je On stvorio…jer i ove ru\u017ee kad bi htjele da budu ne\u0161to drugo…nebi mogle…izmjenile bi se i postale ne ba\u0161 lijepe, jer ih je njihov stvoritelj stvorio onako kako mu se svidi….kao i nas na\u0161 Stvoritelj…ba\u0161 takve kakvi jesmo…i ne trebamo biti netko drugi…ve\u0107 se opustiti i prepustiti onome tko nas stvori ba\u0161 onakve kakvima nas vidje i prije negoli smo do\u0161li ovdje…pokazati svoju svrhu, a to je LJUBAV….prvenstveno prema Stvoritelju i prema stvorenome…ba\u0161 onakvo kakvo je….<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Jednom pi\u0161u\u0107i tekst koji mi je onako dolazio sam po sebi…primje\u0107ujem ne\u0161to u svojoj blizini…ne\u0161to rukom izra\u0111eno…ne\u0161to \u0161to ima svoju pri\u010du….razmi\u0161ljam…. Ponekad mi ljudi i ja osobno tra\u017eimo sre\u0107u negdje daleko…tra\u017ee\u0107i je i daju\u0107i joj u tome tra\u017eenju neki oblik … Continue reading